'…uvijek sam bila protiv ulaska Hrvatske u Europu bez povratka dalmatinskih esula, a da niti ne govorim o povratku Istre i Dalmacije'. Tako je u kontekstu hrvatskog ulaska u Europsku uniju 2013. na društvenim mrežama rezonirala aktualna pobjednica talijanskih parlamentarnih izbora. I najvjerojatnije buduća prva talijanska premijerka koja će na čelo vlade doći u istom mjesecu, ali stoljeće kasnije, kao najmlađi talijanski premijer u povijesti zemlje, a za kojega je na početku svoje političke karijere ustvrdila da je bio 'dobar političar'. Ona je Giorgia Meloni, a on je Benito Mussolini.

Meloni će zasigurno postati premijerkom u listopadu 2022. nakon uvjerljive pobjede na izborima na kojima je bila glavna zvijezda, održavši i saveznicima i suparnicima lekciju kako se priprema za izbore, vodi izborna kampanja te politički komunicira. Njezin 'dobar političar' premijerom je postao krajem listopada 1922., nakon što je inscenirao čuveni Marš na Rim prisilivši kralja Viktora Emanuela III da mu povjeri mandat za sastav nove vlade. Mussolini je u potpunosti uzurpirao vlast i omogućio još samo jedne izbore, nakon kojih je Italija pretvorena u fašističku diktaturu, te u 1930-ima postao saveznik Adolfa Hitlera odgovoran za mnogobrojne zločine i ratne zločine čije su žrtve bili i stanovnici okupiranih dijelova Hrvatske.

Braća i sestre čiste azurne krvi

Malo bi tko izvan kruga Mussolinijevih pobornika u Italiji najmlađeg premijera u njezinoj povijesti proglasio 'dobrim političarom'. Ma koliko bio mlad i neupućen u povijesna zbivanja. A Meloni je imala devetnaest godina 1996., kada je tako javno ocijenila talijanskoga fašističkog vođu započevši svoju političku karijeru. I to upravo u okrilju političke stranke koja se smatra nastavljačicom Mussolinijeve političke misli prilagođene demokratskom višestranačkom sustavu.

Današnja njezina stranka Braća Italije, osnovana 2012., neposredno se nastavlja na neofašistički Talijanski socijalni pokret (MSI) koji je 1946., među ostalima, utemeljio njezin politički uzor i imenjak Giorgio Almirante, poznat i po promicanju rasne isključivosti tijekom Mussolinijeva režima. Pokret je 1995. zaživio kao Nacionalni savez pod vodstvom Gianfranca Finija, udaljivši se od izvornog imidža te postavši dijelom vlade u vrijeme premijera Silvija Berlusconija. S njegovom se strankom Forza Italia ujedinio 2009. u novi politički projekt Narod slobode, da bi se desno krilo toga kratkotrajnog projekta povezalo u Braću Italije, nakon čega je obnovljena i Forza Italia. Giorgia Meloni od rane je mladosti participirala u radu Talijanskog socijalnog pokreta, zatim Nacionalnog saveza unutar kojega je postala najmlađom ministricom u talijanskoj povijesti, i to u resoru politike za mlade, a jedna je od osnivačica Braće Italije te od 2014. i predsjednica te stranke. Zvuči efektno to da je na čelu 'muške' Braće Italije jedna žena, očito 'sestra Italije'.

Rebranding tvrde desnice

Meloni je uspješna jer je vodeći stranku od prethodnih parlamentarnih izbora 2018. do aktualnih podigla njezin postotak glasova birača s 4,4 posto za oba doma talijanskog parlamenta – Zastupnički dom (Camera) i Senat – na više od 26 posto. Desno-centristička koalicija okupljena oko Braće Italije osvojila je oko 44 posto glasova, pri čemu su Liga Mattea Salvinija (9%), Forza Italia Silvija Berlusconija (8%) i Mi umjereni Maurizija Lupija (1%) ostvarili ne samo razočaravajući, nego i znatno slabiji rezultat nego prije četiri godine. Naime Salvinijeva je stranka 2018. dobila 17,5 posto glasova birača, a Berlusconijeva, nekoć stožerna stranka desnog centra, 14 posto.

Tako je Meloni postala predvodnicom talijanske političke desnice koja će dominirati i tijekom sastavljanja buduće vlade i u njezinu radu tijekom pet godina, koliko traje mandat novoga saziva parlamenta, kako je to sama najavila u kampanji. No hoće li nova talijanska vlada biti iznimkom u razdoblju od završetka Drugoga svjetskog rata, a koje su obilježili česti izbori i sastavi vlada, znat će se ubrzo. Parlamentarna većina koju su osigurali Meloni i koalicijski partneri daje im vjetar u leđa za dugoročne planove u koje su samoinicijativno ukalkulirali i moguće promjene ustavnog okvira. Oporba je odmah priznala poraz, ali je u konačnici osvojila nezanemariv postotak glasova.

Nesloga lijevog bloka

Lijevi blok predvođen Demokratskom strankom osvojio je nešto više od 26 posto glasova, od toga Demokratska stranka 19 posto. Pobjednici prošlih parlamentarnih izbora, populistički Pokret 5 zvjezdica, spustio se s trećine glasova na 15,5 posto, a nova centristička koalicija Akcija – Italia Viva dobila je nešto manje od osam posto. To je ukupno više od pobjedničke koalicije Meloni, ali heterogena oporba niti je mogla ostvariti zajednički izborni nastup niti postojeći izborni model uravnotežuje izborne rezultate.

Što se tiče ustavnog položaja i ovlasti svoga predstavničkog tijela, Italija ima simetrični bikameralizam. To znači da oba doma parlamenta, gornji dom - Senat i donji dom - Zastupnički dom, imaju ravnopravan položaj u ustavotvornoj i zakonodavnoj proceduri. Na ovim je izborima smanjen broj članova oba doma te ih Senat ima 200, a Zastupnički dom 400. U Senatu se 122 člana biraju u višemandatnim izbornim jedinicama razmjernim sustavom preko zatvorenih lista, a 74 u jednomandatnim izbornim jedinicama sustavom relativne većine. U Zastupničkom domu taj je odnos 245 prema 122. Preostala su parlamentarna mjesta osigurana za talijansku dijasporu.

Sličan kombinirani izborni model prakticirala je i Hrvatska na parlamentarnim izborima za Zastupnički dom 1992. i 1995. Kao i tada u Hrvatskoj, tako je i sada u Italiji ovaj model išao u korist najjačoj političkoj opciji koja je svoju većinu osnažila pobjedama u jednomandatnim izbornim jedinicama. Iako su Braća Italije i Meloni bili u koaliciji sa Salvinijem i Berlusconijem i na izborima 2018., odbili su biti dijelom vladine koalicije talijanskog premijera na odlasku Marija Draghija. Njegova vlada nacionalnog jedinstva, formirana u veljači 2021., okupila je Pokret 5 zvjezdica, Demokratsku stranku, Ligu i stranku Forza Italia, ali ne i Braću Italije, što je Meloni izvrsno iskoristila za poziciju na ovogodišnjim parlamentarnim izborima kao jedina prava oporbena stranka. Isplatilo se. Mada je Draghi osobno uživao povjerenje, odlučio je ne sudjelovati na izborima, a možda čeka percepciju i rezultate rada nove vlade.

'Oživljavanje' Italije

Nadmašivši i bivše pobjednike izbora, Pokret 5 zvjezdica, i lijeve suparnike i desne saveznike, Meloni postaje središnjom figurom talijanske politike. Premda se izjavama udaljila od svoje mladenačke podrške 'dobrom političaru“' Benitu Mussoliniju te je danas sklonija pragmatizmu nego isključivosti, nema dvojbe da Italija dobiva najkonzervativniju vlast u svojoj poslijeratnoj povijesti. 'Bog, domovina, obitelj' i 'Spremni za oživljavanje Italije' slogani su kojima je trijumfirala nova talijanska politička zvijezda sa svojom strankom. Buduća talijanska premijerka privukla je birače svoga političkog spektra jasnoćom poruka i programa, sigurnim javnim nastupima te dosljednošću kada je riječ o promicanju političkih i društvenih vrijednosti za koje se zalaže iako ni sama ne živi u tradicionalno shvaćenoj obitelji koja joj je u središtu zagovaranja. U svojim je političkim stavovima najbliža mađarskom premijeru Viktoru Orbánu i bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu dok su Braća Italije dijelom stranačke grupacije Europski konzervativci i reformisti, poput Švedskih demokrata, koji su također koalicijski pobijedili na izborima, zatim vladajuće poljske stranke Pravo i pravda te Hrvatskih suverenista, s kojima bi Braća Italije očito morala porazgovarati o Hrvatskoj, Istri i Dalmaciji tako da sve bude jasno.

Meloni je odlučna u provedbi antiimigracijske politike, ograničavanju prava pojedinih društvenih skupina te utjecaju Europske unije i međunarodnih obveza na nacionalnu politiku, čime je pod znakom pitanja i članak 117. Ustava Talijanske Republike. No, u odnosu na svoje ideološke istomišljenike, odmah je osudila rusku vojnu agresiju na Ukrajinu te se nije, poput Mattea Salvinija, jednoga od većih izbornih gubitnika unatoč sudjelovanju u pobjedničkoj koaliciji, fotografirala na Crvenom trgu u Moskvi noseći majicu s likom Vladimira Putina. Čvrsto je uz NATO, ali ne i uz ovakav model Europske unije, od kojega paradoksalno financijski ovisi, jer je ključni problem talijanskog društva i politike ogroman javni dug te nužnost pomoći Europske unije.

No Meloni nema ni formalno obrazovanje ni međunarodno iskustvo, kao njezin prethodnik Draghi, pa će uvelike ovisiti o vlastitom osjećaju za političko napredovanje i preživljavanje. To joj je u domaćim okvirima dosad išlo više nego dobro, ali joj sada slijedi posve nova politička utakmica. Posjeti li službeno Hrvatsku kao susjednu zemlju, možda će, kao i u slučaju Benita Mussolinija te Vladimira Putina, revidirati svoje ranije stavove. Osobito bude li u Puli ili Zadru.