Nažalost, izborni dan obilježili su mnogi tehnički i organizacijski propusti biračkih odbora, ali i navodi izbornih prijevara i nepravilnosti, poput trgovine glasovima, fizičkih obračuna, preminulih na popisima birača i sl. Zbog toga će se na nekim biračkim mjestima izbori morati ponoviti, a na konačne rezultate morat će se čekati i dulje nego inače.

U vrijeme pisanja ovoga teksta bili su poznati preliminarni rezultati koje je Središnje izborno povjerenstvo objavilo u ponedjeljak u pet sati popodne. Inače, u Bosni i Hercegovini agencije za ispitivanje javnoga mnijenja ne provode izlazne ankete, već tijekom izborne večeri mediji objavljuju dojave iz izbornih stožera samih stranaka temeljene na podatcima koje su prikupili stranački promatrači. Podatci koje ćemo ovdje spomenuti temelje se na 92 posto obrađenih listića za Predsjedništvo BiH, 83,4 posto za Parlamentarnu skupštinu BiH (tj. Zastupnički dom, jer izaslanici u Dom naroda tek trebaju biti odabrani nakon konstituiranja entitetskih predstavničkih tijela), 79,4 posto za Parlament Federacije BiH (ponovno, samo za Zastupnički dom, jer će izaslanici u federalni Dom naroda biti izabrani po konstituiranju kantonalnih (županijskih) skupština), 90 posto za predsjednika RS-a (predsjednik Federacije BiH bira se u Parlamentu Federacije), 84 posto za Narodnu skupštinu RS-a te 76,9 posto obrađenih listića za deset kantonalnih (županijskih) skupština.

Treba spomenuti i to da je preliminarna izlaznost niža nego prije četiri godine, ravno 50 posto, naspram 53,4 posto 2018. godine. Uz to, u preliminarne rezultate nisu uključeni glasovi dani poštanskim putem, niti oni po diplomatskim predstavništvima. Stranke poput SDA-e su pred ove izbore pokušale snažno mobilizirati upravo bosanskohercegovačku dijasporu, no upitno je mogu li ti glasovi značajnije utjecati na konačni ishod izbora.

Predsjedništvo

Najžustrija utakmica za člana Predsjedništva, onog iz reda Bošnjaka, završila je, sada se već može reći, uvjerljivom pobjedom SDP-ovog Denisa Bećirovića, iza kojega je stala oporbena grupacija od jedanaest stranaka. Velik je ovo udarac za Bakira Izetbegovića, no zbog dobrog rezultata SDA-e na drugim izbornim razinama i činjenice da su njegova obitelj i bliski suradnici uvelike ovladali strankom te da su stranke u BiH općenito već godinama u rukama uskog kruga ljudi, ovaj poraz ne mora nužno biti i njegov politički kraj.

Željka Cvijanović iz Dodikovog SNSD-a, koja je prethodne četiri godine bila predsjednica RS-a, prilično je komotno pobijedila Mirka Šarovića iz Srpske demokratske stranke. Prema zadnjim raspoloživim rezultatima, Željko Komšić (DF) je imao nekih 30 tisuća glasova više od Borjane Krišto (HDZ BiH), čime je premašila Čovićev broj glasova, no po svemu sudeći, Komšić osvaja još jedan mandat.

Premda se moglo činiti da će se dio Komšićevih glasova preliti Bećiroviću, vjerojatno se dogodilo upravo suprotno. SDA-ini birači koji silno žele spriječiti HDZ-ov povratak u Predsjedništvo podcijenili su snagu SDP-ovog kandidata te odlučili svojim glasovima ponovno izabrati člana iz redova Hrvata.

Parlamentarna skupština

Na izborima za Zastupnički dom ustvari nije došlo do nekih tektonskih pomaka. U Federaciji je SDA ponovno najjača opcija, slijede ju lista predvođena HDZ-om, SDP BiH i Komšićev DF. Prag još prelaze Narod i pravda te Naša stranka, kao i Narodni evropski savez (NES) dok HDZ 1990 pleše oko praga. U RS-u je SNSD daleko najjača stranka, slijede ju SDS i Partija demokratskog progresa (PDP), a prag prelazi još šest manjih stranaka, uglavnom u sjeni Dodikovog SNSD-a. Osim prebrojavanja svih listića (i preferencijskih glasova), za konačni sastav Zastupničkog doma valjat će pričekati dodjelu kompenzacijskih mandata (7 u Federaciji, 4 u RS-u) koji se dodjeljuju listama što su prešle entitetski prag od tri posto, ali udio mandata osvojenih po izbornim jedinicama manji im je od udjela na entitetskoj razini. Mandati se dijele na kandidate tih stranaka na način da bivaju izabrani njihovi kandidati s najvećim brojem preferencijskih glasova, ali u onim izbornim jedinicama u kojima nisu osvojili mandate.

Entitetski izbori

Prava drama se u izbornoj noći odvijala pri praćenju rezultata za predsjednika RS-a. Naime, na temelju neslužbenih rezultata pristiglih od stranačkih promatrača, Jelena Trivić, kandidatkinja PDP-a, stranke koja kritizira Dodikovu korupciju te ima prozapadni vanjskopolitički profil, no također zapravo radi na (kvazi)suverenitetu RS-a (s mekšim vokabularom od Dodika), proglasila je pobjedu, no objave Središnjeg izbornog povjerenstva u ponedjeljak u devet ujutro i u pet popodne pokazale su da je prednost (nekih 28 tisuća glasova razlike) ipak na Dodikovoj strani. Krenule su optužbe za izbornu prijevaru i najave žalbi. Po svemu sudeći, Dodik vjerojatno ipak ostaje svojevrsni vladar manjeg entiteta. U Narodnoj skupštini SNSD je s 35 posto također u komotnoj poziciji da uz nekoliko manjih i ne odveć značajnih partnera i dalje ima većinu.

U Parlamentu Federacije SDA je i dalje najjača pojedinačna stranka, a slijede ju lista predvođena HDZ-om, SDP BiH te DF. Osim stranaka koje su u ovom entitetu osigurale mandate i u državnom parlamentu (Narod i pravda, Naša stranka te NES), prag još prelaze Stranka za BiH (stranka koju je bio osnovao i dugo vodio Haris Silajdžić) i HDZ 1990. U Unskom-sanskom kantonu SDA i NES dobivaju po četvrtinu glasova, a u Livanjskoj županiji dosadašnji premijer Ivan Vukadin je sa svojom novom strankom Hrvatski nacionalni pomak, nastalom iz lokalnog ogranka HDZ-a, pretekao liste HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH. U svojoj utvrdi, Zapadnohercegovačkoj županiji, HDZ je na gotovo dvije trećine glasova, a u Hercegovačko-neretvanskoj županiji dobiva trećinu glasova dok SDA osvaja 20 posto te HDZ 1990 deset.

Prema podatcima dostupnima za vrijeme pripreme teksta, još četvrtina glasova u Kantonu Sarajevu nije bila obrađena, a upravo se u glavnome gradu vodi najveća bitka za svaki glas i mandat. SDA i Narod i pravda su s po 18 posto gotovo izjednačeni, a slijedi SDP s 15-ak posto. Ove dvije stranke vrlo su blizu po broju glasova i u Bosansko-podrinjskom kantonu, a treća opcija je lokalna stranka Novi početak. U Srednjobosanskom kantonu SDA osvaja trećinu, HDZ s partnerima četvrtinu glasova, a SDP je na malo iznad 10 posto. SDA osvaja i trideset posto glasova u Zeničko-dobojskom kantonu, a drugoplasirani SDP je na oko 13 posto. Premda Bećirović dolazi iz Tuzle te taj grad slovi kao utvrda ljevice, SDA osvaja preko 30 posto i u Tuzlanskom kantonu, naspram gotovo 18 posto za SDP BiH. U Posavskoj županiji HDZ i partneri su na preko 50 posto dok SDA ima oko 10 posto.

Schmidtov gol u produžetcima

Visoki predstavnik je, navodno, po reakcijama dijela bosanskohercegovačkih medija i društvenih mreža, silno šokirao javnost objavom paketa funkcionalnosti, tj. nametanja 'male' izborne reforme pomoću bonskih ovlasti, baš u izbornoj noći. No kako je i sam objasnio jutro poslije u videointervjuu za sarajevsko Oslobođenje, to je bio jedini mogući izlaz iz činjenice da su višemjesečni pregovori bili propali, da nije mogao ništa objaviti tijekom kampanje, a da bi bilo kakva intervencija po objavi izbornih rezultata mogla biti protumačena kao izravno pogodovanje nekom od izbornih aktera. Ovako, kada su izbori već završeni, a rezultati nepoznati, otvorio mu se vrlo uzak prozor mogućnosti da učini nešto. Kao što i sugerira naziv 'paket funkcionalnosti', primarni cilj Schmidtove intervencije nije, kako neki tvrde, pomoći HDZ-u BiH zbog pritisaka iz Zagreba i Europske pučke stranke (treba reći da je Bruxelles suzdržan, Berlin neblagonaklon, a Schmidtovim odlukama leđa drže London i Washington), već spriječiti međusobne blokade institucija, tj. onemogućavanje konstituiranja izvršne vlasti.

Propisane su jasnije procedure, kao i rokovi i kvorumi, kojima se u Federaciji biraju predsjednik i potpredsjednici, a time i određuje mandatar za federalnu vladu. Isto vrijedi za popunjavanje Ustavnog i Vrhovnog suda. Dom naroda Federacije je povećan na način da su klubovi konstitutivnih naroda povećani sa 17 na 23 izaslanika, a klub nacionalnih manjina i neizjašnjenih (Ostali) sa sedam na 11. Također, propisano je da korištenje zaštite vitalnog nacionalnog interesa, tj. veta, nije moguće u bilo kojem slučaju, već samo prema taksativnom katalogu tema (primjerice, u područjima obrazovanja, jezičnih i kulturnih pitanja i slično). Premda se mnogi snebivaju nad Schmidtovim reformama kao nekom silnom ustupku Mostaru (i Zagrebu), radi se vjerojatno o prvoj odluci ikojeg visokog predstavnika koja ne ide potpuno u korist najbrojnijeg naroda, nego barem malo i u korist najmanjeg naroda.

Možemo reći da je Schmidt ipak odvagnuo neku vrstu kompromisa. Pojednostavljeno rečeno, unitaristi su dobili mehanizme deblokade i ograničenja veta, no nisu dobili značajno ograničenje ovlasti Doma naroda u zakonodavnom procesu. Federalisti su dobili povećanje kvoruma za izbor izvršne vlasti u FBIH i povećanje kluba, čime će se spriječiti situacije u kojoj stranke koje dobiju najveći broj glasova najmanjeg naroda budu isključene iz dijeljenja vlasti na federalnoj, ali i posredno na državnoj razini.

Što dalje s Predsjedništvom?

No ove reforme ne rješavaju pitanje Predsjedništva. Federalisti će reći da je ključno riješiti problem toga da birači iz najbrojnijeg naroda mogu izabrati člana Predsjedništva mimo izborne volje najmanjeg naroda (slučaj Komšić) dok će unitaristi podsjetiti da ne treba zaboraviti na problem nemogućnosti kandidiranja nacionalnih manjina u Predsjedništvo (presuda u slučaju Sejdić-Finci), da nacionalno neopredijeljeni ne mogu biti kandidati (presuda u slučaju Zornić), niti se moguće kandidirati ako se živi u drugom entitetu (presuda u slučaju Pilav).

Slučaj Komšić dao bi se riješiti stvaranjem više od jedne izborne jedinice za izbor članova Predsjedništva na području Federacije, no unitaristi će to odbaciti kao uvod u nekakav treći entitet. Slučaj Pilav najlakše bi se mogao riješiti na način da se ono što je omogućeno stanovnicima Distrikta Brčko (odabir u kojem entitetu žele glasati ili se kandidirati) proširi na sve građane BiH. Otvaranje kandidatura za nacionalne manjine i neopredijeljene moglo bi se riješiti tako da se kaže da se ti građani mogu odlučiti natjecati za jedno od tri postojeća mjesta, premda bi im to u praksi vjerojatno davalo jako male šanse za izbor, a i pitanje je bi li se moglo postići suglasje oba entiteta oko takvog rješenja. Drugo rješenje je povratak na predratni model, tj. proširenje Predsjedništva na sedam članova. Takvo tijelo bi, dakako, bilo još disfunkcionalnije od postojećeg.

Ruska agresija na Ukrajinu bolno je razotkrila koliko je disfunkcionalno imati tročlano Predsjedništvo koje bi trebalo, između ostalog, zajedno usmjeravati vanjsku politiku BiH. Ponekad je rješenje jednostavno prerezati gordijski čvor. U ovom slučaju to bi značilo postojeće Predsjedništvo zamijeniti predsjednikom s ceremonijalnim ovlastima, biranim tajnim glasanjem, dvotrećinskom većinom oba domova Parlamentarne skupštine. Mogao bi biti biran svaki punoljetni državljanin BiH, a ova javna dužnost prestala bi biti predmet uzurpacije, blokade i disfunkcionalnosti.