KOMENTAR RENATA BARETIĆA

Bolje i utopija nego entropija!

Komentar

Renato Baretić

Renato Baretić
  • Zadnja izmjena 25.02.2018 08:49
  • Objavljeno 24.02.2018 u 12:22
Dalija Orešković, Ante Ramljak, Marin Strmota

Dalija Orešković, Ante Ramljak, Marin Strmota

Izvor: Pixsell/Cropix / Autor: Neven Bučević

Pet i pol desetljeća hodam ovom zemljom i ne mogu se, evo, sjetiti razdoblja - uključujući čak i ono ratno! - kad je u Hrvatskoj bilo više nereda nego danas

Fizika definira pojam entropije kao termodinamičku veličinu nekog sustava koja izražava mjeru nesposobnosti sustava za obavljanje rada, pa još veli da je entropija 'mjera nereda sistema i zato drugi zakon termodinamike kaže da svaki sistem koji ne interagira s okolinom može prelaziti iz stanja manjeg nereda u stanje višeg nereda, ali nikako ne obratno'.

Znam, neprimjereno je termodinamiku primjenjivati na analizu stanja u društvu - pogotovo ako se takvo što drzne raditi netko tko nije ni fizičar niti sociolog - ali, dovraga, ne čini li se svakome zdravomislećem i jasnogledajućem da se stupanj entropije hrvatskom društvu, u cjelini, već popeo do grla? Gdje god pogledate oko sebe, vidjet ćete da energije očigledno ima, ali da se - sve kad netko i poželi suprotno - ona troši isključivo na stvaranje 'stanja višeg nereda'. Sustav je naprosto takav, bez obzira na to upravljaju li njime lažni demokršćani udruženi s lažnim liberalima ili lažni socijaldemokrati udruženi s lažnim liberalima.

U prirodi su takvi procesi ireverzibilni, nema tamo da se možeš vratiti na prethodno raskrižje pa skrenuti u nekom drugom smjeru. Ali u društvu je to, imamo dokaze, u stanovitoj mjeri ipak moguće: neke temeljito neuredne države i društva ipak su se znali pretvoriti u uređenije, dovesti se barem u 'manje stanje nereda'. Prije toga, međutim, morali su doživjeti maksimalnu entropiju, urušiti se do najdubljega prašnjavoga dna, pa kroz kolektivnu katarzu krenuti iznova, na temeljima neke nove paradigme.

  • +18
  • +15

Nered i na Sveučilištu: Prosvjed protiv rektora Damira Borasa

Izvor: Pixsell / Autor: Luka Stanzl/PIXSELL

Je li takav scenarij moguć i u Hrvatskoj?  Možda i jest, samo što još nikad nismo probali. A probali nismo jer nam, razvidno je, nije ni trebalo: ma dobro je nama ovako, u sistemu koji sve veću količinu energije koristi za stvaranje većeg nereda. Osvrnite se, pa recite sami, polako nabrajajući: jesmo li ikad imali više nereda u zdravstvu, školstvu, pravosuđu? U prometu, energetici, poreznom sustavu, urbanizmu, kulturi, međunarodnim odnosima? U vojsci, policiji, dječjim vrtićima, a tek, ehej, u poljoprivredi? Pa mediji, recimo, jesu li nam oni ikad bili u većem neredu od trenutnoga? Parlament? Lokalna uprava? Sveučilišta? Carina? Komunala? Socijala? Odnos prema bližoj prošlosti, je li nam ikad bio neuredniji nego danas? Je li nam priroda ikad ranije bila manje devastirana i zagađena?

  • +14
  • +11

Odnos prema bližoj prošlosti, je li nam ikad bio neuredniji nego danas? Prosvjedni skup zbog dolaska Aleksandra Vučića

Izvor: Pixsell / Autor: Luka Stanzl/PIXSELL

Pet i pol desetljeća hodam ovom zemljom i ne mogu se, evo, sjetiti razdoblja - uključujući čak i ono ratno! - kad je u Hrvatskoj bilo više nereda, nastaloga uz više uloženoga truda, dakle - energije. Razinu entropije sâm sustav dodatno povećava, ulažući preostale viškiće energije u kamufliranje postojećeg nereda i predstavljanje ovakvog stanja kao prilično solidnoga reda. Sustav je naprosto tako postavljen da uopće nije kadar prepoznati kako samog sebe proždire - otprilike kao karcinom, koji nije svjestan da će i sâm umrijeti, ubije li supstancu od koje jedino živi. Golemu količinu kalorija i džula karcinom u čovjeku svakodnevno proždire, pa onda troši prikupljenu energiju da bi se nezasitno širio i širio, guštajući dok mu god ide, a sutra - tko živ, tko mrtav...

Dalija Orešković povukla je kandidaturu za drugi povjerenički mandat

Dalija Orešković povukla je kandidaturu za drugi povjerenički mandat

Izvor: Pixsell / Autor: Montaža: Neven Bučević/tportal

Ali, vratimo se onom ranijem, potpomognuto začetom pitanju: je li hrvatsko društvo, reprezentirano kroz izolirani sustav pod imenom Republika Hrvatska, doseglo dovoljno visok stupanj nereda, odnosno džula utrošenih u njegovo stvaranje? Možda nam pri odabiranju odgovora pomogne mali test. Evo, proteklog smo tjedna bili svjedoci triju zvonkih ostavki, gotovo pa seizmografski mjerljivih: Dalija Orešković povukla je kandidaturu za drugi povjerenički mandat, Ante Ramljak odrekao se svoga prvog povjereništva, a Marin Strmota svoje državnotajničke funkcije, svatko od njih na svoj način. E, a sad sami sebi odgovorite na tri pitanja:

     - jesu li oni dosad, svojim trudom i uloženom energijom, u sustav zvan Republika Hrvatska unijeli nešto reda ili je nastalo još više nereda?

     - hoće li njihovi nasljednici ili nasljednice, ma tko oni bili, svojim trudom i uloženom energijom u sustav zvan Republika Hrvatska unijeti više reda ili nereda?

     - da je gorespomenuti trio i dalje ostao na svojim dužnostima, bi li svojim trudom i uloženom energijom u sustav zvan Republika Hrvatska donijeli više reda ili nereda?

  • +59
  • +56

Prosvjedna akcija 'Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma': Što su napravili Boris Jokić i stotine njegovih suradnika, predano radeći?

Izvor: Pixsell / Autor: Miranda Cikotic/PIXSELL

Kužite što hoću reći? Sustav je, jednostavno, postavljen (zahvaljujući velikim dijelom i nama, odnosno našim glasovima i neizlaženjem na izbore) tako da stvara nepovratni, nepopravljivi nered, svakim danom sve nepopravljiviji. Što su, recimo, napravili Boris Jokić i stotine njegovih suradnika, predano radeći, trošeći kalorije i džule, i vlastite i tuđe? Red i smisao (o kojima su snatrili s najboljim namjerama) ili pak nered, koji je - krijući se i zloćudno šuteći poput gladnoga tumora - postao neminovan iste sekunde kad su pristali uključiti se u izolirani sustav zvan Republika Hrvatska, misleći da mogu djelovati protiv lokalnih zakona termodinamike? Ma čim su se priključili sistemu, kobno su bili osuđeni na proizvodnju novog, još većeg nereda!

Da ne duljim: za hrvatsko društvo ima nade samo ako se kompletno odrekne sustava kojemu se prepustilo prije skoro 28 godina, ako preostali pametni ljudi krenu sanjati i smišljati neku novu paradigmu, neki novi, interaktivniji sistem koji će za koju godinu, čim ova entropija izazove imploziju, preuzeti ime tako okaljane, od ljudi okljaštrene i od vlastitoga smisla rastavljene Republike Hrvatske.

Utopija? Naravno. Ali - bolje i utopija nego entropija!    

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.