U svijetu koji sve više klizi prema novoj blokovskoj podjeli, ASEAN (Udruga naroda jugoistočne Azije) i dalje je najuspješniji primjer regionalne suradnje izvan Zapada.

Osnovan je 1967. godine u Bangkoku, a danas okuplja 10 zemalja, od Singapura do Vijetnama, od Tajlanda do Filipina – s ukupno više od 680 milijuna stanovnika i bruto domaćim proizvodom koji prelazi tri bilijuna dolara. Usporedbe radi, Europska unija ima oko 450 milijuna stanovnika i BDP od nekih 20 bilijuna dolara.

Za razliku od Europske unije, ASEAN nije nadnacionalna zajednica te nema zajedničku valutu, parlament ni pravno obvezujuće institucije. Umjesto zajedničkih propisa vlada načelo konsenzusa, a umjesto sankcija načelo truda da se ne izgubi obraz. Ovakav pristup čini ASEAN manje efikasnim od Europske unije, no istovremeno otpornijim na vanjske stresore.

Zemlja milijun slonova

Ove godine domaćin sastanka na vrhu članica ASEAN-a (od 26. do 29. listopada) je Vientiane, glavni grad Laosa, inače zaboravljene i izolirane države bez izlaza na more, čije ime znači 'zemlja milijun slonova'. Laos je jedna od rijetkih preostalih komunističkih država na svijetu, ima izrazito brzo rastući sektor outsourcinga u području umjetne inteligencije, a istovremeno je jedna od tek nekolicine njih koja nema franšizu McDonald'sa. Za razliku od Vijetnama, Laos i dalje poprilično prati pekinško političko predvodništvo.

Osim deset država članica, sastanak je okupio predstavnike partnerskih zemalja – Japana, Indije, Australije, Južne Koreje, Kine te Sjedinjenih Država. Nazočila mu je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, a došao je i glavni tajnik UN-a António Guterres. Stoga je ove godine sastanak ASEAN-a bio puno više od redovnog sastanka kluba regionalne suradnje, već pokusno mjesto za buduću globalnu ravnotežu temeljenu na tehnološkim odnosima između Pekinga i Washingtona.

Tri su glavne teme ovog samita – sigurnost u indo-pacifičkoj regiji, posebno u svjetlu kinesko-američkih napetosti u Južnokineskom moru, digitalna ekonomija i razvoj umjetne inteligencije te otpornost opskrbnih lanaca, posebice u industriji poluvodiča.

Očekuje se da će samit završiti usvajanjem ASEAN-ove povelje o digitalnoj povezivosti, a ona bi formalizirala suradnju s partnerima poput Japana, Indije, Sjedinjenih Država i Australije na području digitalne infrastrukture i kibernetičke sigurnosti.

Uz to, tu su razvoj Strateškog koridora poluvodiča, okvir suradnje Singapura, Malezije i Vijetnama s američkim i japanskim partnerima, te Forum za etiku i standarde u području umjetne inteligencije, što je pokušaj ASEAN-a da se usuglase normativi razvoja UI-ja.

Japan je već najavio svoj prijedlog Digitalnog indo-pacifičkog pakta, kojim bi se trebala formalizirati suradnja s ASEAN-om u 'sigurnim tehnologijama', a Australija podržava stvaranje zajedničkih AI laboratorija.

Rat za čipove

Najsofisticiraniji trgovinski rat u povijesti počeo je još 2022. godine, kada su uvedene američke sankcije kojima je ograničen uvoz naprednih čipova u Kinu. Odgovor je ubrzo uslijedio. Kineske kompanije, u prvom redu Huawei i SMIC, ubrzale su domaću proizvodnju poluvodiča, a vlasti u Pekingu pokrenule su Veliki poluvodički plan, niz ulaganja i olakšica za čipove i litografsku opremu potrebnu za proizvodnju poluvodičkih čipova, korištenih za suvremene tehnologije pogonjene umjetnom inteligencijom.

Umjetna inteligencija kao ideološki zid

Već smo bili spomenuli to da je jedan od fokusa sastanka 'sigurna umjetna inteligencija'. Treba podsjetiti da Kinezi i Amerikanci ne vode samo trgovinski, već i ideološki rat, tj. borbu između dva različita modela razvoja svijeta, usporediv s Hladnim ratom.

Dok američki model favorizira otvorene sustave umjetne inteligencije, privatnost i tržišne inovacije, kineski se model bazira na državnom nadzoru, kolektivnoj kontroli i 'sigurnom internetu' (čitaj: cenzuriranom svemrežju).

Dok su Kinezi odavno ugradili sustave UI-ja ne samo u svoje oružane snage, već i u sustave javnog nadzora (ponašanja, kretanja, prometa i sl.), Amerikanci kroz NATO-ovu inicijativu za umjetnu inteligenciju, kao i s pacifičkim partnerima, tek pokušavaju definirati globalne standardne sigurne i 'odgovorne' umjetne inteligencije.

Jedno od glavnih pitanja sastanka ASEAN-a, dakle, glasi: tko ima pravo definirati što je to 'sigurno' i 'odgovorno' po pitanju umjetne inteligencije?

ASEAN kao most

Dok se Kina i Amerika natječu, ASEAN sve više funkcionira kao treći pol, odnosno posrednih između dvaju tehnoloških svjetova. Ovaj proces naziva se tehnološki hedging, pri čemu se ulaže u obje strane, bez potpunog svrstavanja. Primjerice, Singapur s Amerikancima razvija etičke principe uporabe UI-ja, no koristi Huaweijeve 5G mreže, Vijetnam na svojem tlu ima i Intelovu tvornicu čipova i kineski centar za umjetnu inteligenciju, a Malezija i Tajland sudjeluju u japanskim digitalnim projektima, no istovremeno su odredište kineskih investicija.

Osim glavne povelje o digitalnoj povezivosti, na skupu su Amerikanci i Japanci potpisali izjavu o sigurnim lancima opskrbe poluvodičima te najavili zajedničke investicije u Vijetnamu, Maleziji i na Filipinima. Kina je na marginama sastanka predstavila novu inačicu Digitalnog puta svile, uz značajna ulaganja u Laos i Kambodžu. Australci i Indijci su pak pokrenuli Dijalog za kibernetičko partnerstvo kao forum za razmjenu informacija o kibernetičkim prijetnjama i razvoju etičkih normi za uporabu novih tehnologija.

Pored toga, najavljena je inicijativa Digitalne vještine 2030., plan obučavanja milijun digitalnih stručnjaka do kraja desetljeća, kao i studija o ASEAN-ovoj mreži za infrastrukturu oblaka, zajedničkoj platformi za podatkovne centre u jugoistočnoj Aziji.

Tehnološka diplomacija

Vientiane je ovih dana postao središte svijeta, a delegacije iz 18 zemalja raspravljaju o digitalnoj suverenosti, energetici podataka i etici algoritama. Samit pokazuje da jugoistočna Azija, nekoć predmet kolonijalnih igara, sada postaje igrač koji zna da moć u 21. stoljeću ne leži nužno u vojnim bazama, već u podatkovnim oblacima.

Sastanak u Vientianeu neće promijeniti svijet preko noći, ali će pokazati njegov smjer. Ako ASEAN uspije spojiti Kinu i Sjedinjene Države kroz pragmatične projekte, ne kroz deklaracije – svijet bi mogao ući u novu eru tehnopolitičke koegzistencije. Ako ne uspije, čipovi i umjetna inteligencija postat će novi Berlinski zid, ovaj put nevidljiv, ali svakako nepremostiv.

Jedno je sigurno: budućnost globalne politike više se ne piše samo u ministarstvima obrane, već u centrima za obradu podataka. A Laos, barem na trenutak, stoji u samom središtu tog svijeta.