Europski kontinent, koji desetljećima bilježi slabu produktivnost i gospodarsku stagnaciju, predviđa snažan zaokret - dok Rusija vodi agresivni rat u Ukrajini, a međunarodne napetosti rastu, Europska unija i njezine članice pokreću masovna ulaganja u obranu, smatrajući da bi im i to moglo otvoriti novo poglavlje i za gospodarstvo.

Nada je da će ta ulaganja generirati tehnološke inovacije koje će se preliti u civilni sektor – slično kao što se dogodilo u SAD-u u prošlom stoljeću. Od mikrovalnih pećnica, ljepljive trake i GPS-a do dronova i osobnih računala – niz tehnologija koje danas uzimamo zdravo za gotovo nastao je zapravo u vojno-istraživačkim laboratorijima, piše Politico.

Europska komisija otvorila je vrata za 800 milijardi eura vojne potrošnje, a Njemačka, najveće gospodarstvo Unije, najavila je ulaganja od čak bilijun eura u modernizaciju svoje vojske i infrastrukture. Cilj NATO-a o izdvajanju od dva posto BDP-a za obranu sada zadovoljavaju dvije trećine članica, ali glavni tajnik Mark Rutte upozorava da to još uvijek nije dovoljno.

Inovacije pod prijetnjom rata

Uvođenje nove generacije obrambenih tehnologija već privlači poduzetnike i startupove. Jedan od njih je francuski inovator Loïc Mougeolle, direktor tvrtke Comand AI, koja razvija umjetnu inteligenciju za vojne potrebe. Njegova platforma može interpretirati zapovijedi, analizirati teren i ubrzati reakciju na bojištu – toliko da, kako tvrdi, 'jedan časnik može raditi posao četvorice'.

Iako je fokus trenutačno isključivo na obrambenoj industriji, tehnologije poput Comand AI-ja potencijalno imaju i civilne primjene – od upravljanja flotama dostavnih robota do kibernetičke obrane privatnih tvrtki.

Slične inicijative već se razvijaju diljem Europe, uključujući projekt europskog sustava proturaketne obrane i konstelacije satelita u niskoj orbiti, te bi mogle postati europska alternativa sve nepouzdanijem Starlinku Elona Muska.

Ekonomski dobitak ili nova rupa bez dna?

Ipak, skeptici upozoravaju na opasnosti. Prema istraživanju Institut u Kielu, procjenjuje se da bi produktivnost u Europi mogla rasti za 0,25 posto za svaki postotni bod BDP-a uložen u vojna istraživanja. No dugoročni učinci su neizvjesni – za razliku od proizvodnje strojeva i opreme, mine zakopane u zemlji ili haubice uskladištene u vojarnama ne pridonose BDP-u.

Osim toga, vojna ulaganja financiraju se većinom zaduživanjem, a razina javnog duga u mnogim državama članicama već je visoka. Istodobno, povećanje vojnih proračuna događa se paralelno uz smanjenje socijalnih izdvajanja. Tako je britanska vlada istodobno najavila 4,8 milijardi funti rezova u socijalnim davanjima i povećanje vojne potrošnje za 2,2 milijarde funti. Kritičari upozoravaju da bi takva politika mogla izazvati nezadovoljstvo i potaknuti populizam.

Tko profitira?

Velik dio europskog obrambenog budžeta i dalje odlazi američkim tvrtkama – više od polovice novca za nabavu troši se izvan EU-a. Kako bi zadržala što više vrijednosti unutar granica, Unija pokušava ojačati svoju obrambenu industriju. Francuski predsjednik Emmanuel Macron poziva tako na zamjenu američkih sustava Patriot i F-35 europskim rješenjima kao što su SAMP/T i borbeni zrakoplovi Rafale.

Međutim zemlje na istočnoj granici EU-a – poput Poljske i Finske – ne žele čekati da europska industrija uhvati korak, pa oružje i opremu kupuju od SAD-a, Južne Koreje i Izraela.

Stručnjaci tvrde da bi Unija morala promijeniti pristup. Umjesto da favorizira spore nacionalne šampione, treba poticati konkurenciju i otvorene natječaje poput onih u SAD-u, čije Ministarstvo obrane ulaže znatno više u istraživanje i razvoj (oko 16 posto proračuna, u usporedbi s europskih 4,5 posto). Takva praksa omogućila je manjim inovativnim tvrtkama da se probiju – i često dovela do razvoja tehnologija koje se kasnije koriste u civilnom sektoru.

'Da bi EU dugoročno uspio, mora otvoriti vrata novim igračima i biti spreman na to da će neki od njih postati novi divovi', kaže Dan Breznitz, stručnjak za inovacijske politike sa Sveučilišta u Torontu.