Ideju je nakon nekog vremena prenio kolegi s nogometa, Nijemcu Romannu Rademacheru, a već sljedeće godine njih dvojica lansirala su prvi plutajući aquapark na svijetu. Čirjak kao onaj koji zna s ljudima i kolega Nijemac kao onaj koji zna s brojkama.

Do danas je njihova tvrtka Wibit Sports, kako kaže, izmamila 80 milijuna osmijeha na lica diljem svijeta – u 104 zemlje. Samo u Hrvatskoj njihovih vodenih parkova danas ima oko 120, od Cavtata do Umaga.

S Čirjakom, koji od 90-ih živi u Njemačkoj, razgovaramo telefonski, zbog čega je pomalo razočaran jer baš uskoro dolazi u Hrvatsku i smatra da bi to bila odlična prilika da nam jedan od svojih više od sto vodenih parkova na Jadranu pokaže uživo.

Zaton je bio prvi u Hrvatskoj – otvoren je početkom 2000-ih, na što je on posebno ponosan jer je to najbliže mjestu iz kojeg mu dolazi otac, a koji je s njegovom majkom ranih 1960-ih otišao iz Hrvatske trbuhom za kruhom preko Italije u Kanadu.

Sljedeća postaja: Svojevrsni Disneyland na vodi

Wibitovih vodenih parkova danas po glavi stanovnika u Hrvatskoj ima najviše, na što Čirjak kaže da se 'snovi nekad ipak ostvaruju'. A nakon što su i dvaput oborili Guinnessov rekord za najveći plutajući vodeni park na svijetu, ispisavši svojim poligonom na vodi ime države – prvo u Indoneziji, a onda u Saudijskoj Arabiji - njegov 'širi san' još je na čekanju barem do 2027.

'U godišnjak sam u srednjoj školi u Vancouveru zapisao da imam dvije želje u životu: jedna je zaigrati profesionalni nogomet, a druga kupiti kuću na hrvatskoj obali', kaže nam Čirjak, izrazito ponosan na svoje porijeklo. Ranih 1990-ih zabio je gol u produžecima za nogometni klub MSV Duisburg u Bundesligi, a kuća na Jadranu sada čeka na građevinsku dozvolu te je planira dovršiti 2027., kada će proslaviti i 30. godišnjicu braka.

No u poslovnom segmentu života želi ostvariti nešto prema čemu su ga, kako kaže, svi putevi dosad vodili: otvoriti prvi plutajući tematski park na vodi na kojem istovremeno mogu biti tisuće ljudi.

'Ne provodite jedan sat na njemu, nego osam sati. Sve je vodilo tome, to je bila naša vizija. I želio bih da prvi bude u Hrvatskoj', kaže nam Čirjak te se nada da će prvi njegov vodeni svijet, Wibit Water World, biti otvoren 2027./2028.

'Sedam godina radimo na tome. No treba nam i najmanje pet mjeseci ljeta za to. A i teško je dobiti koncesiju – danas je, za razliku od naših početaka, kad je hrvatski turizam bio tek u povojima, lakše dogovoriti sastanak s Papom, nego dobiti koncesiju u Hrvatskoj. Ali mi se držimo naše vizije: Disneyland je najsretnije mjesto na kopnu, a mi želimo napraviti najsretnije mjesto na vodi', ističe Čirjak.

Amfibije koje doprinose psihofizičkom razvoju djece

Objašnjava nam da inspiraciju za svoje proizvode dobiva na igralištima te onda pokušava dokučiti kako određeni rekvizit prenijeti na vodu.

'Mi smo amfibije, uzimamo proizvode s kopna i stavljamo ih u more. Poput guštera, koji je tolike godine opstao kao vrsta jer je mogao trčati i plivati. Mi smo pak uzeli igralište i promijenili samo teren. Tako da imamo i ljuljačke, i zidove za penjanje, pa čak i ninja ratnike. Prvi plutajući poligon na svijetu na temu ninja ratnika otvorili smo u Londonu. Naša prednost bila je u tome što kad padate, padnete u vodu. I u tome ima nešto tako magično – to prskanje i kako se svi samo smiju – lijepo je to vidjeti', govori on.

No svoje parkove vidi kao puno više od zabave: kao mjesto druženja za sve generacije i ono na kojem se, prije svega, njeguje psihofizičko zdravlje.

'Postigao sam gol za MSV Duisburg u prvom kolu njemačkog kupa (DFB-Pokal) 1994. godine, što mi je jedan od onih nezaboravnih trenutaka. Ali povrh toga, sport me naučio puno toga o kretanju, koordinaciji, timskom radu i strasti. Usto, diplomirao sam kineziologiju, koja mi je pomogla da shvatim razvojnu vrijednost fizičke igre. U Wibitu svakodnevno vidim sportske principe u akciji: ravnoteža, motoričke funkcije, društvena interakcija, kognitivni rast. To su stvari koje su potrebne djeci, osobito u svijetu u kojem stalno gledamo u ekran', dodaje on.

Hrvatski inat: Škola bake Kate kao škola za život

Dok razgovaramo, Čirjak u nekoliko navrata spominje važnost vizije, za koju kaže da je presudna za bilo kakav uspjeh. Vizija ga, kaže, pokreće otpočetka, kao i 'hrvatski inat i ustrajnost'.

'Temeljne vrijednosti naše tvrtke su da činimo ljude sretnima, da budemo pouzdani poslovni partneri i da razmišljamo inovativno – da se uvijek zapitamo, kad nešto dirnemo, kako to možemo bolje napraviti. Naša svrha bila je promijeniti način na koji se ljudi igraju na vodi. A znam što znači imati svrhu i viziju baš zbog toga što sam Hrvat', kaže on, pa nam objašnjava i zašto.

Njegova životna priča, kaže, počela je 'školom teških udaraca', prisjetivši se, između ostalog, toga kako je kao dijete s majkom išao kupovati namirnice kuponima. Jedan je vrijedio oko 20-50 centi, a njegova majka Kata ponijela bi ih i po 250.

'Nije bilo baš lako odrastati kao Hrvat u Vancouveru, bila je to borba. A tada mnogi ljudi nisu ni čuli za Hrvatsku. Bili smo nevidljivi, ali iza toga je stajao čvrst identitet. Tako da je to ljudima dalo svrhu. Naša svrha kao Hrvata u Kanadi bila je promovirati našu kulturu kad god je to bilo moguće. Imali smo našu crkvu, narodne plesove, pa čak i nogometni tim. Kad bi igrao za naš tim, imao si dvije svrhe: pobijediti za tim i pobijediti za Hrvatsku', objašnjava, dodavši da su ga priče o poteškoćama s kojima su se suočili njegovi roditelji oblikovale kasnije u životu.

'Danas to u obitelji zovemo 'škola bake Kate', a zapravo je to priča o preživljavanju i ustrajnosti unatoč siromaštvu', dodaje on. Te je vrijednosti prenio i na svoju tvrtku.

Lekcija broj dva: Budi otvoren prema svakome

A lekcija koju je naučio putem bila je da uvijek moraš biti otvoren prema svakome koga sretneš u životu jer nikad ne znaš tko ti može pomoći. Prvi koraci u biznisu dogodili su mu se, naime, gotovo slučajno. Poziv na bratovu svadbu u Njemačkoj u ranim 90-ima doveo ga je do susreta s čovjekom koji mu je pomogao da uđe u svijet profesionalnog nogometa.

'Drugi dan u Njemačkoj, spletom okolnosti, ušao sam u razgovor s molerom iz okolice Zadra. Razgovarali smo o nogometu i rekao mi je da on baš kreči kuću menadžera njemačkog nogometnog kluba Bochum. I samo zbog toga što sam bio kulturan prema njemu, čovjek mu je rekao za mene i da sam najbolji igrač – a, pazite, nije me ni poznavao', priča nam.

Nakon što su njegov kolega iz nogometnog kluba i on započeli sa zajedničkim biznisom, Čirjak je u tvrtku uložio sve što je imao, otišao u Koreju, pa u Kinu – gdje su prvi imali naprednu tehnologiju zavarivanja, koju danas koristi tisuće kompanija na svijetu.

'Tada nije bilo mobitela, nije bilo ničega, bilo je to kao da sam došao u džunglu. Ali imao sam sposobnosti koje sam naučio u 'školi bake Kate'. Pa i kad su nam prilikom prvog predstavljanja na sajmu u Düsseldorfu ukrali sve proizvode, mi smo gurali naprijed', kaže.

'Ovdje nitko nije normalan', ali gdje je vizija?

'Vizija ujedinjuje ljude, motivira ih. Vaša svrha se može i promijeniti, ali vizija ne. Ako je nemate, stalno se pitate kamo sad – lijevo ili desno. I ona uvijek mora biti mjerljiva. Uvjeren sam da bi mnogi Hrvati izvan Hrvatske htjeli napraviti nešto za svoju zemlju, ali ne znaju kako jer im nije jasna njezina vizija. Danas čujemo mnoge ljudi kako samo kritiziraju, ali moramo imati nove generacije ljudi. Uspjeli smo, imamo svoju domovinu, ali otad kao da ne vidim jasnu viziju. Ne da trebamo zaboraviti rat, ali trebamo gledati naprijed. A smatram da je sport odlična niša u kojoj se Hrvatska treba i može razvijati.'

A za uspjeh je, kaže, potrebno i malo ludosti.

'Ako si normalan, nećeš biti drugi na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Moraš biti nenormalan i razmišljati drugačije od drugih', zaključno će Čirjak.