Vlada u idućoj godini planira potrošiti 41,5 milijardi eura, gotovo 900 milijuna više nego ove godine. Najveći dio novca i dalje odlazi na mirovine, zdravstvo i obrazovanje, a posebno se ističe rast izdvajanja za obranu i socijalna prava. No iza ukupnog rasta rashoda kriju se i smanjenja subvencija, slabiji investicijski zamah u nekim područjima te sve veći trošak kamata. Pitanje je koliko je takav plan otporan na gospodarske izazove i nove zahtjeve za rast plaća.
Prijedlog državnog proračuna za 2027. godinu na prvi pogled donosi nastavak poznate priče: država će potrošiti više nego ove godine, a najveći dio novca otići će na financiranje mirovina, zdravstva, obrazovanja i drugih javnih usluga. Ukupni rashodi planirani su na oko 41,47 milijardi eura, što je 879 milijuna eura ili 2,2 posto više od plana za 2026. godinu.
Prihodi bi, s druge strane, trebali dosegnuti 37,29 milijardi eura, odnosno biti veći za oko 710 milijuna eura. Razlika između prihoda i rashoda znači da se planira manjak državnog proračuna od približno 4,18 milijardi eura. To ne treba automatski poistovjetiti s manjkom opće države, koji se računa prema europskoj metodologiji i obuhvaća širi krug javnog sektora. Prema projekcijama, taj bi deficit trebao iznositi 2,9 posto BDP-a. Vlada pritom računa na gospodarski rast od 2,1 posto i inflaciju od 2,7 posto. Drugim riječima, proračun se oslanja na pretpostavku da će gospodarstvo nastaviti rasti, ali sporije nego ove godine.
Socijalna država ostaje najveća proračunska stavka
Najveći pojedinačni resor po planiranim sredstvima ostaje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, s približno 14,2 milijarde eura. Slijede zdravstvo s oko 5,1 milijardu te znanost i obrazovanje s približno 4,9 milijardi eura.
Takva raspodjela pokazuje koliko je državni proračun opterećen trajnim obvezama. Mirovine, socijalna prava, zdravstvene usluge i plaće zaposlenih u javnim službama ne mogu se smanjivati jer njihovi troškovi rastu zbog demografskih kretanja, inflacije i sve većih potreba stanovništva.
Upravo zato najveći dio proračuna nije novac kojim Vlada može slobodno raspolagati za nove projekte. Velik dio već je unaprijed vezan uz zakonske obveze i redovno funkcioniranje države.
Obrana među najvećim dobitnicima
Jedan od najuočljivijih pomaka u prijedlogu proračuna odnosi se na obranu. Za taj je resor predviđeno oko 2,05 milijardi eura, a rashodi za obrambenu funkciju države rastu za približno 416 milijuna eura, odnosno oko četvrtinu u odnosu na prethodnu godinu.
Riječ je o značajnom povećanju koje odražava jačanje obrambenih sposobnosti, modernizaciju vojske i nabavu opreme. U okolnostima promijenjene sigurnosne situacije u Europi, obrana postaje sve važnija proračunska stavka. No takvo povećanje istodobno otvara pitanje dugoročne održivosti: nabava vojne opreme ne završava jednokratnim troškom, jer nakon nje slijede održavanje, obuka, logistika i drugi trajni izdaci.
Povećana izdvajanja za obranu zato će se u budućnosti morati uklapati u isti proračun iz kojeg se financiraju zdravstvo, mirovine, obrazovanje i javne investicije.
Manje subvencija, manje novca za neke gospodarske aktivnosti
Na drugoj strani proračunske raspodjele nalaze se područja u kojima se planira smanjenje rashoda. Prema funkcijskoj klasifikaciji, izdaci za ekonomske poslove smanjuju se za oko 706 milijuna eura, na približno 5,07 milijardi. Zdravstveni rashodi u toj klasifikaciji padaju za oko 262 milijuna eura, a izdaci za rekreaciju, kulturu i religiju za oko 248 milijuna.
Najveći dio smanjenja u ekonomskim poslovima povezan je s manjim izdvajanjima za državne subvencije. Planirana sredstva za tu namjenu padaju s oko 837 milijuna na 300 milijuna eura. Ukupne subvencije smanjuju se za približno 401 milijun eura, pri čemu se oko 304 milijuna manje odnosi na subvencioniranje troškova energije.
To je važan signal da država planira postupno povlačenje dijela izvanredne pomoći koja je bila uvedena zbog energetskog šoka i visokih cijena. Takva je promjena očekivana nakon smirivanja najtežeg dijela energetske krize, ali nosi i rizik: ako se cijene energije zadrže na povišenim razinama, proračun bi se mogao suočiti s pritiskom za povratak potpora.
Plaće: Ograničen prostor za sindikalne zahtjeve
Jedno od politički i socijalno najosjetljivijih pitanja bit će plaće zaposlenih u javnom i državnom sektoru. U širem prikazu proračunskih izdvajanja za zaposlene u javnim i državnim službama navodi se iznos od oko 9,2 milijarde eura.
U užoj proračunskoj kategoriji rashoda za zaposlene, koja ima drukčiji obuhvat, sredstva rastu s približno 6,72 milijarde eura u 2026. na 6,91 milijardu eura u 2027. godini. To je povećanje od oko 196 milijuna eura ili 2,9 posto.
Te dvije brojke ne treba izravno uspoređivati jer ne obuhvaćaju nužno iste skupine zaposlenih i iste vrste rashoda. Ipak, obje pokazuju da trošak rada ostaje jedna od najvećih i najosjetljivijih stavki državne potrošnje.
Što to znači za buduće pregovore Vlade i sindikata? Prije svega, da će sindikati imati argumente za povećanje plaća, osobito ako se inflacija ne uspije obuzdati. Čak i ako se inflacija spusti na planiranih 2,7 posto, rast mase plaća od 2,9 posto ostavlja vrlo malo prostora za stvarni rast prosječnih primanja.
Jednostavna računica pokazuje razmjere mogućeg troška: povećanje ukupne mase od 1 posto na osnovici od 9,2 milijarde eura značilo bi oko 92 milijuna eura dodatnog godišnjeg izdatka. Povećanje od 3 posto značilo bi oko 276 milijuna, a od 5 posto oko 460 milijuna eura.
To ne znači da Vlada nema prostora za dogovor, nego da svaki veći rast plaća traži dodatno financiranje ili preraspodjelu unutar proračuna. Zato možemo očekivati teške pregovore između Vlade i sindikata.
Kamate postaju sve skuplja proračunska obveza
Jedna od stavki koja zaslužuje više pozornosti jest trošak kamata. Rashodi za kamate rastu s približno 1,24 milijarde eura na 1,45 milijardi, odnosno za oko 213 milijuna eura ili 17,2 posto.
To je znatno brži rast od ukupnih proračunskih rashoda. Povećanje troškova zaduživanja znači manje prostora za druge javne potrebe. Za usporedbu, planirano povećanje rashoda za kamate gotovo je jednako iznosu koji Vlada planira iduće godine potrošiti za program priuštivog stanovanja.
Europski novac: Izazov nakon završetka NPOO-a
Važan dio financiranja investicija i reformi i dalje dolazi iz europskih izvora. Za višegodišnji financijski okvir Europske unije za razdoblje 2021.–2027. u 2027. se očekuje oko 3,4 milijarde eura, dok se sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti spuštaju na oko 900 milijuna eura.
To je velika promjena u odnosu na 2026., kada su sredstva iz NPOO-a bila znatno veća. Kako se taj program približava završetku, država će morati pokazati može li projekte i investicije nastaviti drugim izvorima financiranja.
Rizik nije samo u tome hoće li novac biti dostupan, nego i hoće li projekti biti pripremljeni i provedeni na vrijeme. Kašnjenje radova, javne nabave ili ispunjavanja uvjeta može značiti da planirani novac neće biti povučen, a očekivani rezultati neće biti ostvareni.
Pet najvećih rizika za izvršenje proračuna
Proračun nije samo tablica planiranih prihoda i rashoda. On je i skup pretpostavki o tome što će se dogoditi tijekom iduće godine. Ako se te pretpostavke ne ostvare, plan se može naći pod pritiskom.
Prvi je rizik slabiji gospodarski rast. Ako potrošnja građana, zaposlenost ili poslovna aktivnost budu slabiji od očekivanih, država bi mogla prikupiti manje poreza i doprinosa. Budući da se proračun uvelike oslanja na prihode povezane s gospodarskom aktivnošću, usporavanje bi se brzo moglo preliti na prihodnu stranu.
Drugi je rizik rast trajnih rashoda. Mirovine, plaće, socijalna prava i zdravstvene potrebe teško je brzo prilagoditi prihodima. Ako se pojave novi zahtjevi za povećanjem plaća ili dodatnim financiranjem zdravstva, Vlada će morati pronaći novac unutar već zadanog okvira ili povećati zaduživanje.
Treći je rizik provedba europskih projekata. Smanjenje sredstava iz NPOO-a znači da će biti važno pravodobno završavati projekte i ispunjavati uvjete za isplate. Planirani europski novac nije isto što i novac koji je već stvarno povučen.
Četvrti je rast troškova zaduživanja. Ako kamate ostanu visoke ili se država bude morala zaduživati po nepovoljnijim uvjetima, dodatni trošak mogao bi ograničiti prostor za javne usluge i investicije.
Peti je rizik fiskalnih ograničenja Europske unije. Europska komisija upozorila je u preliminarnoj ocjeni hrvatskog nacrta proračunskog plana na odstupanje planiranog rasta neto rashoda od preporučenih granica. To znači da će Hrvatska morati pažljivo obrazložiti kretanje potrošnje i pokazati kako namjerava ostati u okviru europskih fiskalnih pravila.
Dodatni izazov predstavljaju financijski rezultati pojedinih izvanproračunskih korisnika i javnih društava. Njihovi gubici ili potrebe za dodatnom potporom mogu se s vremenom preliti na državni proračun, čak i kada nisu odmah vidljivi u njegovim glavnim stavkama.
Proračun koji raste, ali ne ostavlja mnogo prostora za pogreške
Prijedlog proračuna za 2027. nije priča o velikom zaokretu, nego o nastavku rasta državne potrošnje uz promjenu njezine strukture. Više novca ide za socijalna prava, obranu i druge velike sustave, dok se smanjuju subvencije, osobito one povezane s energetskom krizom. Istodobno rastu troškovi kamata, a europski izvori financiranja postupno se mijenjaju.
Najvažnije pitanje zato nije samo koliko će država potrošiti, nego koliko će planiranih prihoda doista ostvariti i hoće li uspjeti zadržati rashode pod kontrolom. Ako gospodarstvo bude raslo prema očekivanjima i europski projekti budu provedeni na vrijeme, proračun bi se mogao izvršavati bez većih potresa. No slabiji rast, novi zahtjevi za plaćama, dodatni troškovi u zdravstvu ili skuplje zaduživanje brzo bi mogli otvoriti potrebu za rebalansom.
Drugim riječima, proračun za 2027. jest veći, ali nije i osobito komotan. Najveći izazov Vlade bit će uskladiti očekivanja građana i javnih službi s realnim mogućnostima državne blagajne.