Ministar financija Tomislav Ćorić pojasnio je da će se porezna obveza odnositi na srednje i velike tvrtke čija bruto profitna marža u 2026. godini bude najmanje 15 posto viša od prosječne marže ostvarene između 2023. i 2025. godine.

„Riječ je o mjeri koja je adresirana na suvišne, odnosno prekomjerne profitne marže koje nastaju u pojedinim tvrtkama“, rekao je Ćorić predstavljajući prijedlog na sjednici Vlade.

Kako će funkcionirati novi porez?

Prema predloženom modelu, država neće oporezivati ukupnu dobit, nego samo dio koji proizlazi iz 'prekomjernog' rasta profitne marže.

Primjerice, ako je neka tvrtka u posljednje tri godine ostvarivala prosječnu bruto profitnu maržu od pet posto, dopušteno povećanje iznosit će dodatnih 15 posto na taj prosjek. To znači da će marža do razine od 5,75 posto ostati neoporezovana, dok će se svaka dobit ostvarena iznad tog praga oporezivati stopom od čak 50 posto.

Iz poreza će biti izuzete kompanije koje više od polovice prihoda ostvaruju na inozemnim tržištima, što upućuje na namjeru Vlade da zaštiti izvoznike i međunarodno konkurentne tvrtke.

Povratak ideje koja je već jednom napunila proračun

Novi porez dolazi tri godine nakon uvođenja Zakona o dodatnom porezu na dobit, popularno nazivanog porezom na ekstraprofit.

Taj se porez primjenjivao tijekom krizne 2023. godine i odnosio se na poduzeća s godišnjim prihodima većim od 40 milijuna eura. Tvrtke su tada morale platiti dodatni porez po stopi od 33 posto ako je njihova dobit bila najmanje 20 posto veća od prosjeka ostvarenog između 2018. i 2021. godine.

Sličnosti između tadašnjeg i novog modela očite su: u oba slučaja država pokušava oporezovati dio dobiti koji odstupa od povijesnih prosjeka poslovanja.

Međutim, postoje i važne razlike. Krajem 2022. godine tvrtke su za novi porez doznale tek nakon što su poslovni rezultati već bili praktički zaključeni. Ovaj put kompanije unaprijed znaju pravila igre i imaju još nekoliko mjeseci za prilagodbu.

To im ostavlja prostor za povećanje investicija, promjene poslovnih strategija ili druge poteze koji mogu utjecati na konačnu poreznu osnovicu. Upravo zato dio ekonomista procjenjuje da bi ovogodišnji fiskalni učinak mogao biti znatno manji nego prije tri godine.

Podsjetimo, porez na ekstraprofit iz 2023. godine u državni je proračun donio 260,8 milijuna eura, više nego što se prvotno očekivalo.

Tko bi se mogao naći na udaru?

S obzirom na izuzeće izvoznika, najveći teret novog poreza mogao bi pasti na sektore koji većinu prihoda ostvaruju na domaćem tržištu. To se prije svega odnosi na trgovinu i financijski sektor.

Među potencijalnim kandidatima za oporezivanje ističe se Konzum. Najveći hrvatski trgovački lanac posljednjih je godina značajno povećao profitabilnost. Njegova profitna marža prošle je godine porasla s 2,5 na 4,4 posto, što predstavlja gotovo udvostručenje u odnosu na prethodnu godinu.

Ako bi Konzum u 2026. godini ponovio rezultate iz 2025., prema dostupnim procjenama mogao bi ostvariti oko 30 milijuna eura porezne osnovice koja bi se smatrala 'prekomjernom'.

Među mogućim obveznicima spominje se i Kaufland, koji je također posljednjih godina bilježio rast profitnih marži.

Bankarski sektor, međutim, vjerojatno će izbjeći najveći dio poreznog udara. Profitabilnost banaka vrhunac je dosegnula tijekom 2024. godine, dok su od 2025. kamatne marže počele padati uslijed postupnog smanjenja kamatnih stopa. Zbog toga je malo vjerojatno da će većina banaka ostvariti dodatni rast profitnih marži potreban za aktiviranje novog poreza.

Ekonomska dilema: pravednost ili kazna za uspjeh?

Politički gledano, ideju dodatnog oporezivanja iznimno profitabilnih kompanija nije teško braniti. U razdoblju kada građani osjećaju posljedice višegodišnjeg rasta cijena, oporezivanje „prekomjernih profita“ može djelovati kao pravedan odgovor države na inflacijske pritiske.

No ekonomska računica nije tako jednostavna.

Profitne marže ne rastu uvijek zbog tržišnih poremećaja ili neopravdanog podizanja cijena. One mogu biti rezultat ulaganja, inovacija, tehnološkog napretka, bolje organizacije poslovanja ili povećane produktivnosti.

Kritičari upozoravaju da dodatni porez od 50 posto na dio dobiti koji premašuje zadani prag stvara regulatornu neizvjesnost te može smanjiti motivaciju za nova ulaganja. Posebno je sporno izuzeće izvoznika, jer otvara pitanje jednakog tretmana poduzetnika koji posluju na domaćem tržištu i onih koji većinu prihoda ostvaruju u inozemstvu.

Hoće li novi porez uspjeti obuzdati inflacijske pritiske ili će se pokazati tek kao još jedan izvanredni fiskalni instrument, bit će jasnije tek nakon što se vidi koliko će tvrtki uopće ući u njegov obuhvat. Za sada je sigurno tek jedno: rasprava o granici između legitimne dobiti i „ekstraprofita“ ponovno se vraća u središte hrvatske ekonomske politike.