Zbog svega toga moglo se očekivati da će Kina odlučno stati uz Iran nakon američko-izraelskih napada. No Peking se zasad ograničava na diplomatske poruke i pozive na suzdržanost.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi u telefonskom razgovoru s iranskim kolegom istaknuo je ‘tradicionalno prijateljstvo’ dviju zemalja te pozvao SAD i Izrael da odmah zaustave vojne akcije i izbjegnu daljnju eskalaciju.

I u Vijeću sigurnosti UN-a Kina je zagovarala političko rješenje i smirivanje napetosti, ali bez najave konkretnih protumjera ili vojne potpore Teheranu.

Takav oprez ima i ekonomsku pozadinu. Između 80 i 90 posto iranskog izvoza nafte završava u Kini. Za Teheran je to financijska slamka spasa, dok Peking profitira od znatnih popusta na sankcioniranu naftu. Procjenjuje se da Kina na iranskoj, ali i ranije venecuelskoj nafti, štedi između osam i deset dolara po barelu, piše WiWo.

'Venezuela na steroidima'

Iako je 2021. potpisano 25-godišnje partnerstvo između Kine i Irana, najavljivane investicije od čak 400 milijardi dolara zasad su ostale uglavnom na papiru. Potvrđeni iznosi znatno su manji.

No stručnjaci upozoravaju da se važnost Irana za Kinu ne smije podcijeniti. Procjene govore da Kina oko osmine ukupnog uvoza sirove nafte osigurava iz Irana. Istodobno, između 40 i 50 posto kineskog uvoza nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac, ključnu pomorsku rutu kojom stiže velik dio energenata iz Zaljeva.

Aktualna kriza stoga se opisuje kao 'Venezuela na steroidima' – potencijalni šok znatno većih razmjera.

Kineska strategija na Bliskom istoku temelji se na ravnoteži. Peking njeguje snažne gospodarske veze ne samo s Iranom nego i sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom – državama koje su iranski regionalni suparnici.

Otvoreno vojno svrstavanje uz Teheran moglo bi narušiti tu osjetljivu ravnotežu i ugroziti kineske interese u cijeloj regiji. Kina svoj utjecaj gradi kroz trgovinu, infrastrukturu i diplomaciju, a ne kroz izravnu vojnu intervenciju.

Što ako Hormuški tjesnac postane rizičan? Moskva kao slamka spasa

Za Peking je ključno pitanje energetske sigurnosti. Ako bi Hormuški tjesnac dugoročno bio blokiran ili ozbiljno ugrožen, to bi predstavljalo velik problem za kinesku opskrbu.

Ipak, kratkoročno Kina raspolaže strateškim zalihama, a znatne količine iranske nafte već su bile ukrcane prije eskalacije sukoba. Analitičari smatraju da zbog toga trenutačno ne prijeti neposredni šok u opskrbi, osim ako ne dođe do dugotrajnog i sveobuhvatnog prekida energetskih tokova.

Kineska energetska strategija posljednjih godina temelji se na diverzifikaciji dobavljača. No istodobni problemi u Venezueli i eskalacija u Iranu smanjuju dostupnost povoljne nafte.

U takvom scenariju Rusija bi mogla dodatno ojačati svoju poziciju kao ključni energetski partner Pekinga. Ako Bliski istok postane nestabilan izvor opskrbe, Moskva bi mogla preuzeti još važniju ulogu u kineskoj energetskoj strategiji.