Prema podacima ministarstva obrane UAE-a, od početka rata prema toj zemlji ispaljeno je više od 1700 projektila i dronova. Više od 90 posto presreli su protuzračni sustavi, borbeni zrakoplovi i helikopteri, no dio projektila ipak je probio obranu, piše CNN.

Američki predsjednik Donald Trump prošlog je tjedna u intervjuu za CNN priznao da ga je najviše iznenadila spremnost Irana da napada i arapske susjede, a ne samo Izrael i američke ciljeve. Iranska Revolucionarna garda objavila je u nedjelju da oko 60 posto svoje vatrene moći usmjerava prema, kako tvrdi, američkim 'bazama' i 'strateškim interesima' u susjednim arapskim državama, dok je ostatak usmjeren prema Izraelu.

Upravo je na Ujedinjene Arapske Emirate ispaljen najveći broj projektila, čak više nego Izrael, iako su SAD i Izrael pokrenuli rat napadima na Iran. Nekoliko projektila pogodilo je kuće, urede i prometnice u gusto naseljenim urbanim područjima, pri čemu su poginule četiri osobe, sve civili.

Zašto je meta upravo Dubai?

Prema riječima Fawaza Gergesa, profesora međunarodnih odnosa na London School of Economics, Dubai je za Iran simbol globalnog ekonomskog sustava. 'Dubai je zapravo epicentar globalizacije. Iranski čelnici taj grad vide kao jedan od temelja zapadnog ekonomskog poretka. Napad na Dubai ne potresa samo UAE, nego i svjetsko gospodarstvo, kaže Gerges.

Slike požara u blizini međunarodnih hotela ili napada u području Međunarodne zračne luke u Dubaiju odmah privlače globalnu pozornost, posebno dok deseci tisuća stranih radnika, poslovnih ljudi i turista pokušavaju napustiti zemlju. U tim incidentima nije bilo ozlijeđenih, ali psihološki učinak je snažan.

Ironično, upravo su Emirati godinama predstavljali jednu od ključnih ekonomskih 'žila kucavica' Irana dok se Teheran nosio s jednim od najstrožih režima međunarodnih sankcija u modernoj povijesti. UAE je drugi najveći trgovinski partner Irana nakon Kine. Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije, robna razmjena između dviju država 2024. godine iznosila je oko 28 milijardi dolara. U Emiratima živi i oko pola milijuna Iranaca.

Napadi kao pritisak na američke saveznike

Teheran napade opravdava dugogodišnjim strateškim partnerstvom Abu Dhabija i Washingtona. SAD je prošle godine UAE-u dodijelio status 'velikog obrambenog partnera', a Emirati su desetljećima ulagali milijarde dolara u američke borbene zrakoplove, helikoptere i sustave protuzračne obrane.

Ti sustavi sada aktivno štite stanovnike Emirata i milijune stranih radnika od iranskih napada. Prema Sanam Vakil iz londonskog instituta Chatham House, Emirati su za Iran logična meta ako želi nanijeti štetu američkim saveznicima. 'Napadom na UAE Iran ne cilja samo važnog američkog partnera, nego šalje poruku da država koja je globalno središte financija, zračnog prometa i trgovine ne može ostati izvan dosega sukoba', kaže Vakil.

Geografija također igra važnu ulogu. Iran i UAE razdvaja tek oko 100 kilometara mora, pa projektilima i dronovima treba vrlo kratko vrijeme da dosegnu emiratsku obalu. 'Doslovno su susjedi. Mnogo je lakše napasti Dubai i Emirate nego, primjerice, Jordan ili Izrael, koji ima iznimno snažan sustav protuzračne obrane', dodaje Gerges.

Šok se pretvara u bijes

Emirati su prije početka sukoba zabranili korištenje svojeg zračnog prostora i vojnih baza za napade na Iran, no ta ih odluka nije zaštitila od iranske odmazde.

Predsjednik UAE-a Mohamed bin Zayed al Nahyan tijekom vikenda je posjetio ozlijeđene u napadima i uputio rijetko izravno upozorenje neprijateljima. 'Poručujem im – nemojte se zavaravati izgledom UAE-a. Naša je koža debela, a meso gorko. Nismo lak plijen', rekao je.

U prvim satima rata u Emiratima je prevladavao šok, a mnogi su bili nezadovoljni što su SAD i Izrael posegnuli za vojnom opcijom. No, kako su iranski projektili počeli pogađati zaljevske gradove, raspoloženje se brzo promijenilo. 'Vrlo brzo su ljutnja i osjećaj nepravde bili usmjereni prema Iranu', kaže Mina Al-Oraibi, glavna urednica emiratskog lista The National.

U Dubaiju se ipak i dalje vidi druga strana svakodnevnog života - plaže su pune turista, restorani rade, a dio stanovnika nastoji zadržati privid normalnosti usprkos ratu koji se vodi gotovo pred njihovim vratima.