Nakon što je posljednjeg dana prošle godine Naftna industrija Srbije (NIS) dobila izuzeće od sankcija američkog Ureda za kontrolu inozemne imovine (OFAC), predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je 'fenomenalne vijesti'. U isto vrijeme ponovno se počela aktualizirati mogućnost da mađarski MOL preuzme ruski udio u NIS-u.

Podsjetimo, Amerikanci i Britanci još su 9. listopada uveli sankcije NIS-u zbog toga što je 56 posto udjela u toj kompaniji i dalje u ruskom vlasništvu. Sankcije su zahvatile i Janaf, jedinog dobavljača nafte za rafineriju u Pančevu. Zbog toga iz Hrvatske gotovo tri mjeseca prema Srbiji nije potekla kap nafte; krenula je tek danas, prema napisima srpskih medija, a Janaf je pretrpio ogroman financijski gubitak.

Izuzeće od sankcija, odnosno posebna licenca OFAC-a, omogućila je NIS-u nastavak rafinerijske prerade, uvoz sirove nafte te novčane transakcije potrebne za sigurnost opskrbe i tehničko održavanje do 23. siječnja. Rok za pregovore o prodaji ruskog udjela produljen je do 24. ožujka.

No čini se da se u ovoj akviziciji neće 'ni časa časiti' jer se Vučić u ponedjeljak sastao s najvišim vodstvom MOL-a upravo na temu kupnje NIS-a. Nakon tog sastanka ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je da se vode izravni pregovori između MOL-a i Gazpromnjefta, u kojima sudjeluje vlada Srbije. Prvi cilj je produljenje licence, što ovisi o tome hoće li OFAC biti zadovoljan nacrtom ugovora o preuzimanju. Detalje bi mogao otkriti mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto u svom skorašnjem posjetu Srbiji.

Nedosanjani san

Kako je MOL vlasnik i Ine, ali i slovačkog Slovnafta, akvizicijom NIS-a postao bi jedan od najvećih, ako ne i najveći srednjoeuropski 'igrač' na tržištu nafte. Bivši ministar gospodarstva i član Uprave Ine Davor Štern podsjeća da je to još prije više od 25 godina mogla biti upravo naša kompanija.

'Pregovarali smo 1998. i 1999. godine s MOL-om i bili smo vrlo blizu spajanja Ine i MOL-a. Ideja je bila da se stvori jaka srednjoeuropska naftna kompanija, da se stvori velika jezgra i da zajedno idemo na Slovačku, Češku i Poljsku.

Nažalost, završilo je tako kako je završilo. Ina je tvrtka kći MOL-a, MOL je preuzeo upravljanje nad Inom. Ina nije samostalna te će MOL preuzeti upravljanje NIS-om i ostvariti tu ideju, a ona je prvenstveno bila naša. Preuzimanjem NIS-a dobit će regionalno jaku kompaniju, važnu i u svjetskim omjerima jer je veliko tržište. Imat će Srbiju, Mađarsku, Hrvatsku i Slovačku, a onda i mogućnost da odu u Rumunjsku i Bugarsku. Ako to učine, moći će ostvariti veliki san koji smo mi sanjali devedesetih godina, ali je politika dvijetisućitih to osujetila', objasnio je Štern.

Kako je potkraj prošle godine ustvrdio član Uprave Janafa Vladislav Veselica, MOL je u dugim pregovorima o isporuci nafte s njima prvi put iskazao interes za više od dva milijuna barela nafte godišnje. Nećemo pritom ulaziti u dugu povijest razmirica Mađara s hrvatskom kompanijom, no ovaj je potez indikativan u kontekstu rafinerije u Pančevu jer je također dobivala nerusku naftu putem Janafa.

Paralelni naftovod

Zanimljivo, uz dobivanje licence i pregovore s MOL-om, istovremeno je raspisan natječaj za izgradnju 113 kilometara dugog naftovoda koji bi trebao spajati srpsko-mađarsku granicu s Novim Sadom. Kapacitet naftovoda trebao bi iznositi 5,5 milijuna barela sirove nafte godišnje, a kako se navodi u natječajnoj dokumentaciji, trebao bi biti projektiran za transport nafte tipa Russian Export Blend.

Jasno, pritom se otvara pitanje hoće li tim potezom, kad i ako bude realiziran, Janaf ostati 'suh', s obzirom na to da MOL dobiva rusku naftu putem naftovoda Družba, koji ide skroz do rafinerije u Bratislavi, ili će novo tržište – koje će narasti na otprilike 25,7 milijuna ljudi – biti prilika da se MOL odmakne od ruske nafte, a da pritom Srbija i dalje ekonomski, odnosno energetski, ostane pod ruskim utjecajem?

'Za Janaf je dobro da se otvaraju putevi prema Budimpešti, ali brine me najava da će se graditi naftovod iz Mađarske prema Srbiji. Ako se to dogodi, a ruska nafta ne bude pod embargom, može se dogoditi da Janaf potpuno ostane bez posla jer je to taman koliko treba NIS-u. To je potencijalna opasnost za Janaf', ustvrdio je Štern, dodavši da bi Janafu u tom slučaju preostalo samo skladištenje.

No energetičar Igor Grozdanić smatra da paralelni naftovod ne znači nužno da će Janaf izgubiti čitavu opskrbu. Ističe da MOL mora diversificirati svoje izvore, ne samo zbog širenja tržišta, već i mogućnosti poslovanja u EU-u, te osigurati dodatne izvore nafte.

'To su geostrateške naftne igre jer MOL ne želi ovisiti o jednom izvoru i jednom dobavljaču ili opskrbljivaču, konkretno Janafu. To je njihovo pravo', ustvrdio je Grozdanić i dodao:

'Janaf je dosta stabilna firma, s dobrim organizacijskim modelom. Mogu reći da Janafu želim da što prije, što bolje i što više diversificira svoje poslovanje te da izađe iz ove male krize. Ali svakako se trebaju požuriti i skupiti glave', naglasio je.

A što je s Rijekom?

Obojica stručnjaka ističu da bi to ipak bila velika pobjeda za Srbiju, naročito za njene građane, ali i Vučića, koji će, ako posao uspije, barem malo uspjeti skrenuti fokus s problema s kojima se suočava. Relativni bi pobjednici bili i Rusi jer bi mogli zadržati svoj geostrateški i donekle ekonomski utjecaj u Srbiji.

No ima li gubitnika? Janaf bi to mogao biti u najcrnjem scenariju, ali po riječima obojice stručnjaka, svakako gubi Ina, a koja je, ponovit ćemo, u vlasništvu MOL-a. Naime postavlja se pitanje što će biti s rafinerijom u Rijeci, čija modernizacija još uvijek traje.

'MOL ima Bratislavu, Szazhalombattu, sutra će imati i Pančevo. Što će biti s Rijekom? Kakva će biti uloga riječke rafinerije u tom MOL-ovu ciklusu i gdje je Ina u toj priči? Ima li uopće ulogu? Što će dalje biti s Rijekom ako, kada i na koji način se preslože te karte? Očekivali smo da će ta rafinerija biti za hrvatsko i dio slovenskog tržišta', kaže Grozdanić, a Štern predlaže svojevrsno rješenje situacije ako ona pođe na štetu Hrvatske.

'U sklopu razračunavanja s MOL-om, koje nikad nije završilo, zatražio bih da se rafinerija Rijeka vrati Hrvatskoj, kroz udio koji Hrvatska ima u Ini. Onda bi kombinacija Janafa, odnosno njegovih skladišnih kapaciteta na Krku, i rafinerije Rijeka mogla pretvoriti naftovod u produktovod. Ima načina da se kontrolira šteta, samo o tome treba već danas razmišljati i stvarati strategiju za budućnost', poručio je Štern.

Preuzimanje Lukoilova paketa

MOL bi mogao profitirati i ako se Amerikanci ipak predomisle pa dozvole prodaju cjelokupne inozemne imovine Lukoila po državama, odnosno regijama. Podsjetimo, Lukoil je odlučio prodati svu svoju inozemnu imovinu upravo zbog sankcija, a OFAC želi da milijarde vrijedne naftovode, rafinerije i benzinske postaje preuzme jedna tvrtka.

Lukoil, naime, u Hrvatskoj posjeduje 45 benzinskih postaja, a u Srbiji njih čak 114, kao i dva naftna skladišta. 'Moramo vidjeti što AZTN kaže u Hrvatskoj. Mislim da je MOL malo u prekršaju jer imaju Inu i Tifon i pitanje je mogu li dobiti Lukoil. Što se tiče Srbije, mogli bi vjerojatno preuzeti Lukoilovu imovinu', ustvrdio je Grozdanić.

Osovina Vučić-Orban-Fico

Ipak, u cijeloj priči postavlja se još jedno pitanje, odnosno otvara još jedna mogućnost. Naime MOL-ovim preuzimanjem ruskih udjela u NIS-u praktički bi se formalizirao međunarodni sporazum između Srbije i Mađarske, a on još nije potpisan. Naravno, ne treba ni reći to da su Vučić i Viktor Orban poprilično prisni, ali i da dijele stavove koji nisu baš po volji Europske unije. Pritom je najvažniji detalj onaj da obje države ovise o ruskim energentima. Dakle s jedne se strane stvara osovina Vučić-Orban-Fico, a s druge Rusija nije sasvim izbačena iz igre.

'Na to mnogi računaju. Vučić na neki način traži pozadinu da se izvuče iz problema koje ima kod kuće i gradi osovinu s Orbanom, prije svega. On je tu relativni pobjednik. Vjerojatno će uspjeti riješiti velik problem, izvukao je jako tešku priču. Rekao sam još ranije da nije izgledno da će Rusi samo tako izaći iz NIS-a jer su jako puno uložili i to nije samo stvar novca, već i geostrateških pozicija i utjecaja, ne samo na Balkanu, nego i u Europi. Vučić se tu izvukao, dobio je MOL i Mađare, a time i potporu da može igrati s tom ekipom', smatra Grozdanić.

Kako bilo, Vučić mora paziti da ne ponovi istu pogrešku koju je napravila Hrvatska kad je MOL preuzeo Inu, upozorava Štern.

'Srbija neće nikad priznati primat Mađarske nad sobom i mislim da će u tom procesu pregovaranja izbjeći ono što se dogodilo nama u Hrvatskoj – da MOL u potpunosti preuzme upravljanje u NIS-u, a da Srbija pritom nema što reći', zaključuje.