S europskim planovima o potpunom odricanju od ruskih energenata, pojedine zemlje traže alternative. Među njima je i Slovačka, čiji energetski sektor počiva na ruskoj nafti i plinu. Što se tiče prerade nafte, svega 20 posto stiže iz drugih izvora i to putem Janafa, kojeg, pak, optužuju za ugovaranje previsokih cijena
Europska komisija je ovoga tjedna obznanila plan o potpunom prekidu uvoza energenata iz Rusije. Time bi se raskinula desetljeća duga ovisnost o ruskoj nafti, plinu i nuklearnoj energiji. Već sljedećeg bi tjedna, tako trebale biti predložene mjere kojima će se uvoz ruskog prirodnog plina i LNG-ja u EU zaustaviti do kraja 2027. godine.
Plan EK predviđa i mjere u području uvoza nafte, čiji je udio zbog ranije uvedenih sankcija pao s 27 posto početkom 2022. na trenutna tri posto. Naime, plan je uvesti dodatne mjere za 'flotu u sjeni', odnosno brodove pod zastavama trećih zemalja koje Rusija koristi kako bi zaobišla sankcije na izvoz vlastite nafte.
Tim se mjerama usprotivio slovački premijer Robert Fico, ističući da su 'u tom obliku neprihvatljive' Slovačkoj. Naime, riječ je o jednoj od rijetkih zemalja u Europi čiji je energetski sustav visoko ovisan o ruskim energentima.
Diverzifikacija
Jedna od perjanica njihova energetskog sustava, tvrtka Slovnaft do prije nekoliko godina bavila se uvozom i preradom isključivo ruske nafte. Nove geopolitičke okolnosti nagnale su ih na promjenu smjera te diverzifikaciju uvoza sirove nafte, ali i tržišta na koja izvoze naftne i petrokemijske prerađevine.
Proces je dugotrajan, tehnološki kompliciran, skup, ali i politički opterećen. Treba reći kako je za prilagodbu rafinerijskih kapaciteta Slovnaft samo lani uložio 330 milijuna eura, i zahvaljujući učinjenim naporima posljednjih godina, testiranjima nafte nabavljene morskim putem i investicijama u diverzifikaciju pravaca, uspio je povećati sposobnost prerade alternativne sirove nafte s nula na 30 do 35 posto. MOL Grupa, inače 100-postotni vlasnik Slovnafta, od 2000. godine je u modernizaciju tamošnjih postrojenja uložila 3,1 milijardu eura.
'Naša je želja da u što kraćem razdoblju budemo u mogućnosti prerađivati naftu bilo koje vrste, u bilo kojim količinama unutar naših kapaciteta, potpuno fleksibilno. Uz rusku naftu, već sada prerađujemo razne vrste nafte koja dolazi morem, recimo, iz Saudijske Arabije, SAD-a, Kazahstana i Norveške. Trenutna geopolitička situacija potvrđuje da imamo ispravnu strategiju sigurnosti opskrbe: radimo na postizanju 100-postotne tehnološke fleksibilnosti u našoj rafineriji i osiguranju što više opskrbnih ruta za zemlje u regiji koje nemaju izlaz na more', poručio je direktor Proizvodnje Slovnafta, Branislav Vinter.
Slovnaft godišnje obradi pet i pol do šest milijuna tona sirove nafte, što je gotovo polovina obrade cijele MOL Grupe, koja je lani iznosila 12,1 milijun tona. Osim toga, oko 50 posto naftnih prerađevina izvozi u 40 zemalja svijeta, pri čemu su najvažnija tržišta Češke, Austrije, Poljske, Mađarske i Njemačke.
Ugroženo poslovanje
Ovakav poslovni model funkcionira, s obzirom na to da se godišnji prihod Slovnafta kreće između tri i šest milijardi eura. Za usporedbu, INA je lani uprihodila od prodaje 3,88 milijardi eura. No, kako energetski sustav Slovačke uvelike ovisi o Rusiji, a oslonjen je na samo dva dobavna pravca, pojavio se problem sa sankcijama.
Naime, Slovnaft može distribuirati dizel, benzin, zrakoplovno gorivo, lož ulje, kemikalije i druge derivate iz ruske nafte na vlastitom tržištu bez ograničenja. No, ne smije ih izvoziti, uz izuzetak Češke i Ukrajine. Taj izuzetak od sankcija za Češku prestaje već 5. lipnja, zbog čega slovačka kompanija pod hitno traži alternativu.
'Želimo sami odlučiti od koga ćemo uvoziti sirovu naftu, koliko ćemo uvoziti i kako možemo osigurati dovoljno goriva po pristupačnim cijenama. Jasno je da su potrebni alternativni izvori ruskoj nafti, ali ne radi se o ideološkom pitanju već o sigurnosti opskrbe. No, ako bi se u sadašnjoj situaciji plinovod Družba zamijenio plinovodom Adria, ponovno bismo se našli u situaciji jednostrane ovisnosti, unatoč desetljećima truda i stotinama milijuna dolara ulaganja,', naveo je Vinter.
Glavna uloga Janafa
Kako je do 35 posto nafte koja se prerađuje u bratislavskoj rafineriji neruskog porijekla, ona se isporučuje naftovodom Adria i stiže morskim putem s deset svjetskih tržišta, a naftovod počinje u hrvatskom JANAF-u.
Janaf je u veljači sklopio nove ugovore o transportu i skladištenju nafte s MOL-om. Do kraja ove godine bit će transportirano 2,1 milijuna tona nafte u rafinerije u Slovačkoj i Mađarskoj, što je ipak 100.000 tona manje nego lani. Uz to, dogovoreno je i skladištenje na terminalima Omišalj i Sisak do kraja 2027. godine.
Iz Janafa su tom prigodom poručili kako već 13 godina opskrbljuju rafinerije u Bratislavi i Százhalombatti sirovom naftom, uz 'nastavak suradnje bez znatnije izmijenjenih uvjeta'. Uz sankcije Naftnoj industriji Srbije, MOL Grupa bi mogla postati strateški partner Janafa.
U Slovnaftu i MOL-u uvjereni su da su regiji potrebna najmanje dva funkcionalna i konkurentna naftovoda kako bi se u budućnosti osigurale dostatne zalihe goriva po razumnim cijenama. Istražuju sve mogućnosti, uključujući i opskrbu preko crnomorske luke Odessa. Njihov cilj je smanjiti ranjivost regije i zaustaviti jednostranu ovisnost. Uostalom, što više izvora i ruta imaju za uvoz nafte u regiju, to će opskrba gorivom biti sigurnija i pristupačnija.
Ratne cijene
Štoviše, iz MOL Grupe navode kako su do 2022. godine u modernizaciju Janafa i povezane infrastrukture uložili 170 milijuna dolara. Dodaju da bi za postizanje tehnološke fleksibilnosti, odnosno potpuni odmak od ruske nafte trebalo uložiti još pola milijarde dolara. No, distribucija bi u budućnosti mogla biti ugrožena.
Naime, iz Slovnafta i MOL-a, uz to, poručuju da im trebaju pouzdani partneri, dugoročna i konkurentna komercijalna rješenja te opskrbni pravci koji nude stvarne alternative. Kompanije tvrde da plinovod Adria trenutno ne ispunjava te uvjete, a Janaf naplaćuje četiri puta veću cijenu od europskog tržišta.
'Premda težimo dobrim odnosima i dugoročnom ugovoru s Janafom, koji upravlja hrvatskim dijelom naftovoda, tvrtka koristi našu situaciju i definira 'ratne' cijene od 2022.', objašnjava nam Vinter.
Ratne cijene odnose se na razdoblje neposredno nakon početka agresije na Ukrajinu te sankcija uvedenih na izvoz nafte iz Rusije. Tada su cijene nafte drastično skočile, pa je barel sirove nafte na burzama koštao više od 115 dolara. Jasno je da su zbog kompleksne geopolitičke i sigurnosne situacije, u pojedinim zemljama nastali manjkovi, što su distributeri odlučili iskoristiti ugovaranjem viših cijena transporta.
Hoće li nafta biti skuplja?
Trenutno se cijene nafte kreću između 60 i 63 dolara, a opskrbni pravci i tržišta su se u međuvremenu stabilizirala. Stoga najave iz EK o potpunom 'odrješenju' od ruskih energenata ne zvuče nelogično, ali je pitanje hoće li nafta zbog toga biti skuplja te koliko će krajnji korisnici, odnosno industrija i vozači, osjetiti posljedice na svom budžetu.
U svakom slučaju, postoji mogućnost da će Slovačka u sljedećih nekoliko godina ostati bez potrebnih količina nafte za održavanje izvoza prema drugim zemljama, a u opasnost dolazi i domicilno tržište. Time će u vodu pasti svi dosad ostvareni prihodi i investicije. Sada se kao jedino rješenje nameće povećanje uvoza nafte putem Janafa, ali ono, čini se, nije uvjetovano tržišnim, ni partnerskim odnosima. Hoće li se stoga u Slovačkoj graditi novi naftovodi, zasad nije poznato, a sudeći po izjavama premijera Fica, niti izvjesno. U Slovnaftu se nadaju da će EU uzeti u obzir specifičnu situaciju u regiji i pružiti podršku konkurentnim cijenama i razvoju raznolikijeg portfelja opskrbe.