U razgovoru za tportal, Šime Klarić, vlasnik malog obiteljskog hotela iz Trilja i agilni predsjednik Nacionalne udruge obiteljskih i malih hotela, otkriva kako se mali hotelijeri nose s krizom te iznosi prognoze za kraj godine.

Kakvi su dosadašnji rezultati malih hotelijera. Kakva je popunjenost u srpnju?

Prva polovica ove godine prošla je očekivano, zabilježenim padom fizičkog turističkog prometa (dolasci, noćenja) u malim hotelima od oko 10 posto u odnosu na isto vrijeme prošle. Srpanj je počeo s nešto slabijim bukingom, pa i nešto zbog krize većim 'rupama' u popunjenosti, ali to se događa skoro svake godine budući da se u srpnju kad počinje 'špic sezone' i svugdje u svijetu dižu cijene na sezonski s predsezonskog razreda zbog veće potražnje. Osim krize, manji buking može se pripisati i nešto nestabilnijim vremenskim prilikama te, naravno, izraženijem 'last minute' rezerviranju. Unatoč tome očekuje se da bi srpanj, što pokazuje i njegova druga polovica, mogao biti solidan, možda za male hotele i na razini prošlogodišnjeg.

Kako se mali hotelijeri nose s krizom?

Krizu osjećaju svi pa i mali hotelijeri, koji su možda i izloženiji negativnim utjecajima od 'velikih', jer mali nude složeniji i kvalitetniji proizvod u koji su dosta uložili i nemaju dodatnih financijskih instrumenata, osim da sami sebi režu plaće i više rade. Nešto su pogođeniji oni mali hoteli koji su više radili s tour-operaterima, dok su oni koji rade s individualcima zadovoljniji. Primjetno je i to da se nešto manje troši u hotelskim restoranima a la carte, štedi se i na izvanpansionskoj potrošnji, ali se zato vlasnici trude ponuditi više novih usluga i proizvoda, poput neobičnih izleta i sličnog. Cijene također prilagođavaju tržištima i skupinama gostiju, a slično čine i s ostalim potrebnim za održanje poslovanja i zadržavanje gostiju. Ove se godine malo tko nada profitu, važnije je uspjeti zadržati stečeno.

Što treba učiniti da se podigne konkurentnost hrvatskog turizma?

Sezona neće biti loša nego dobra ako se gledaju uvjeti poslovanja u globalnom okruženju te krizom uvjetovan pad turističke potražnje i potrošnje. Treba biti svjestan tog okvira te nastojati što je moguće više zadržati kakvu-takvu profitabilnost, likvidnost i konkurentnost te, što je još važnije, kvalitetu i goste. Usto je važno zadržati i 'hladnu glavu', raditi bez panike i pokazati da u turizmu Hrvatska ima što ponuditi, čak i bolje od ostalih. Svatko sam u sektoru mora procijeniti svoje snage i mogućnosti, prilagoditi se uvjetima poslovanja, štedjeti više ili manje, podizati ili smanjivati cijene, ulagati u kvalitetu i raznolikost te pokušati što više međusobno surađivati. Općenito se boljom suradnjom javnog i privatnog turističkog sektora sigurno mogu očekivati bolji rezultati za sve, i to bi trebao biti put za dalje. Svi smo jedan proizvod i na njemu zajedno trebamo raditi razmišljajući da trebamo biti najbolji, za što imamo sve uvjete.

Potrebno je nastaviti tražiti načine da i država više stimulira turističko poduzetništvo te da se mjere iz ovogodišnjeg Akcijskog plana stvarno, a ne samo ove sezone, realiziraju, posebno smanjivanjem raznih naknada na lokalnoj razini. Ne smije se primjerice dogoditi da je zbog troškova i raznih davanja jeftinije zatvoriti objekt te raditi svega dva-tri mjeseca, nego stvoriti uvjete da se isplati raditi cijelu godinu. Važno je znati naći i balans između optimizma i realnosti, učiniti sve da minusi ove godine budu što manji ili da ih i nema, i ponavljati stalno i svuda 'održivost, održivost'. To je ključ razvoja.