STANDARD KUĆANSTAVA

Kakve nas cijene čekaju u iduće dvije godine? Evo koje će zemlje imati najviše stope inflacije

08.09.2025 u 17:29

Bionic
Reading

Ekonomska budućnost Europe i eurozone i dalje je obavijena neizvjesnošću zbog globalnih trgovinskih napetosti i mogućih novih carinskih barijera koje prijete iz Sjedinjenih Država. I dok se pozornost najčešće usmjerava na međunarodna kretanja, građane ponajprije zanima što sve to znači za njihov svakodnevni život. Upravo zato inflacija, odnosno rast cijena, ostaje jedno od najvećih pitanja koje određuje standard kućanstava

Prema podacima Eurostata, godišnja inflacija u eurozoni je 2024. godine iznosila 2,4 posto. Prema projekcijama Europske središnje banke (ECB) iz lipnja, ovogodišnja bi inflacija trebala pasti na točno 2,0 posto, da bi u 2026. dodatno usporila na 1,6 posto. Povratak na ciljanu razinu od dva posto očekuje se tek 2027. godine.

ECB predviđa da će cijene energije ostati u padu do kraja 2026., a da bi tek 2027. mogle ponovno porasti, ponajviše zbog fiskalnih mjera vezanih uz klimatske promjene.

OECD: Razlike među državama

OECD u svom redovitom gospodarskom izvješću donosi detaljne projekcije inflacije po državama. Od 30 europskih zemalja za koje postoje podaci, u gotovo polovici njih očekuje se rast inflacije do kraja 2025. u odnosu na 2024., navodi Euronews.

Najveći skok predviđa se u Litvi, u kojoj bi inflacija mogla narasti s 0,9 na četiri posto, te u Latviji, s 1,4 na 3,6 posto. U Litvi su na udaru cijene hrane i energije dok u Latviji glavni pritisak dolazi od snažnog rasta plaća zbog manjka radne snage, kao i viših cijena hrane. Više od jedan postotni bod inflacija će porasti i u Bugarskoj te Mađarskoj, a osjetniji rast bilježit će i Italija, Finska i Irska.

S druge strane, Turska je i dalje izuzetak. Ondje bi inflacija između 2024. i 2025. trebala pasti za čak 27 postotnih bodova – s 58,5 na 31,4 posto. Ipak, unatoč tom padu, Turska će ostati daleko najnestabilnija ekonomija po pitanju cijena u Europi.

Osjetniji pad inflacije očekuje se i na Islandu (-2,4 boda) te u Švedskoj (-1,5) i Belgiji (-1,4).

Velike ekonomije pod povećalom

Posebna se pozornost usmjerava na pet najvećih europskih gospodarstava. Prema prognozama OECD-a, Velika Britanija će u 2025. imati najvišu inflaciju među njima – 3,1 posto. Razlog leži u rastu minimalne plaće, višim troškovima poslodavaca za socijalne doprinose te većim računima za energiju.

Francuska bi pak trebala imati najnižu inflaciju od velikih pet, i to svega 1,2 posto, ponajprije zahvaljujući rezovima u tarifama za električnu energiju. Njemačka će bilježiti inflaciju od 2,13 posto, Italija 1,88, a Španjolska 1,91 posto.

Za 2026. godinu prognoze pokazuju daljnje smirivanje. Velika Britanija će ostati zemlja s najvišom inflacijom među velikim gospodarstvima (2,28 posto), a Francuska s najnižom (1,66). Inflacija u Italiji trebala bi pak iznositi 1,88 posto, u Španjolskoj 1,91, a u Njemačkoj 2,13 posto.

Pad cijena u većini zemalja

OECD predviđa da će se inflacija 2026. smanjiti u većini europskih zemalja, a samo će ih pet zabilježiti rast. Najveći porast očekuje se u Švedskoj (+0,7 boda) i Francuskoj (+0,5), no čak i tada Francuska će imati jednu od najnižih stopa u Europi.

Najveći pad, osim Turske, koja ostaje izuzetak s očekivanih 18,5 posto, zabilježit će Estonija, Hrvatska i Litva – svaka s više od 1,5 postotnih bodova manje.

U 2026. inflacija u Europi, uz iznimku Turske, neće prelaziti 3,7 posto. Raspon će se kretati od 0,6 posto u Švicarskoj do 3,6 posto u Mađarskoj. Većina zemalja imat će inflaciju između 1,7 i 2,7 posto, što znači da se stanje polako stabilizira.

Rizici i dohodak kućanstava

ECB upozorava da carine koje uvodi američka administracija te rastuća neizvjesnost u globalnoj trgovini mogu smanjiti gospodarsku aktivnost, ali i povećati inflaciju u eurozoni.

Unatoč tome, realni raspoloživi dohodak kućanstava u eurozoni porastao je 2024. za 2,2 posto u odnosu na prethodnu godinu. No rast će se usporiti: u 2025. predviđa se povećanje od svega 0,8 posto, a u 2026. lagani oporavak na 1,0 posto. To je novac koji građanima ostaje nakon plaćanja poreza i doprinosa, a koriste ga za svakodnevne potrebe ili štednju.