Dok vozači prolaze hrvatskim autocestama, rijetko tko razmišlja o tome što se događa s vodom koja nakon kiše odlazi s kolnika. Ipak, ispod i uz autocestu postoji cijeli sustav koji tu vodu mora prikupiti i očistiti prije nego što onečišćene tvari završe u okolišu.
Hrvatske autoceste sada su raspisale posao čišćenja i ispitivanja separatora na brojnim dionicama autocesta, a njegova je procijenjena vrijednost 586 tisuća eura. Riječ je o uređajima koji iz oborinskih voda izdvajaju ulja, ostatke goriva, pijesak, sitne čestice i drugi materijal koji s kolnika ispere kiša.
A dokumentacija otkriva koliko toga ondje zapravo završi.
Na pojedinim mjestima deseci tona taloga
Separatori su dio sustava oborinske odvodnje i njihova je zadaća vrlo jednostavna, ali iznimno važna - spriječiti da onečišćena voda s autoceste izravno završi u tlu ili vodotocima.
Kiša sa sobom s kolnika odnosi različite nečistoće. To nisu samo lišće i pijesak, nego i ulja, ostaci goriva, čestice guma te drugi materijali koji nastaju i nakupljaju se na prometnici. Sve to završava u sustavu odvodnje, a separator takve tvari mora izdvojiti prije nego što voda nastavi dalje.
Kolike se količine ondje mogu nakupiti najbolje pokazuju podaci iz HAC-ove dokumentacije.
Na području tehničke jedinice održavanja Ogulin, primjerice, za tri separatora na A1 između čvora Bosiljevo II i sjevernog portala tunela Mala Kapela navedene su okvirne količine od 42 do 46 tona taloga po separatoru, uz dodatne količine zauljene vode. Slične količine navedene su i na drugim lokacijama prema Brinju, Perušiću i Svetom Roku.
Još nevjerojatniji je podatak s područja Hreljina.
Tamo je predviđeno čak 60 tona taloga.
Na području Bosiljeva za tri lokacije procjenjuje se po 52 tone taloga po separatoru.
To više nije nekoliko kanti prljavštine koje se mogu jednostavno isprazniti. Riječ je o količinama koje zahtijevaju posebna vozila, strojeve, opremu i organizirano zbrinjavanje.
Nije riječ o običnom čišćenju
HAC-ov posao nije sveden na to da netko dođe, ispumpa sadržaj i ode.
Izvođač mora razdvojeno prikupiti zauljenu i čistu vodu. Čista voda potom se pročišćava i vraća u separator, dok se izdvojeni otpad mora prikupiti, obraditi, oporabiti ili zbrinuti u skladu s propisima.
Svaka vrsta otpada mora se i izvagati, a HAC-u se dostavlja potvrda o vaganju.
Ako se na pojedinoj lokaciji preuzme više od jedne tone zauljene vode ili mulja, predviđena je i fizikalno-kemijska analiza u ovlaštenom laboratoriju.
Drugim riječima, izvođač mora znati ne samo koliko je materijala izvadio nego i što je točno izvadio.
Separator se nakon toga mora ponovno testirati
Čišćenjem posao ne završava.
Nakon što se separator isprazni i očisti, HAC provjerava njegovu funkcionalnost, strukturalnu stabilnost i vodonepropusnost. Čišćenju moraju nazočiti djelatnici Hrvatskih autocesta, koji nakon radova pregledavaju uređaj.
Izvođač zatim mora provesti ispitivanje vodonepropusnosti i dostaviti službeno izvješće prema propisanoj normi.
Razlog je vrlo jednostavan - separator koji je oštećen ili propušta više ne može obavljati ono zbog čega je postavljen.
Umjesto da zadrži ulja i druge štetne tvari, mogao bi omogućiti njihovo prodiranje u okolno tlo ili u sustav odvodnje.
Čišćenje će trajati godinu dana
HAC je posao podijelio prema tehničkim jedinicama održavanja i područjima autocestovne mreže. Obuhvaćena su područja Ogulina, Brinja, Perušića, Svetog Roka, Maslenice, Benkovca, Šibenika, Splita, Zagvozda i Vrgorca, kao i Bosiljeva, Delnica, Čavala i Rupe.
Usluge će se obavljati sukcesivno, ovisno o pojedinačnim zahtjevima HAC-a i dogovorenoj dinamici za svaku lokaciju.
Prema tehničkim uvjetima, razdoblje obavljanja posla predviđeno je na 12 mjeseci. Izvođač mora imati odgovarajuća vozila, specijalna vozila, strojeve, opremu i cijevi potrebne za pražnjenje i čišćenje separatora.
To dovoljno govori o tome koliko je sustav složen.
Vozači ih gotovo nikad ne vide
Separatori su jedan od najboljih primjera infrastrukture koja je vozačima potpuno nevidljiva, a bez koje autocesta ne bi mogla normalno funkcionirati.
Kada pada kiša, većina ljudi vidi samo mokar asfalt i vodu koja nestaje uz rub kolnika. No iza toga postoji cijeli niz kanala, slivnika i uređaja koji moraju odraditi svoj posao kako bi se smanjio utjecaj prometa na okoliš.
A upravo se u separatorima s vremenom nakuplja ono što automobilima ostane iza njih - ulje, gorivo, pijesak, guma i druge nečistoće.
HAC sada mora očistiti desetke takvih objekata i pritom zbrinuti goleme količine materijala.
Na pojedinim lokacijama riječ je o više od 50 tona, a na jednoj se procjenjuje čak 60 tona taloga.
Zato je posao koji na prvu zvuči neobično zapravo jedan od onih bez kojih bi autoceste vrlo brzo imale puno ozbiljniji problem.
Ne vidi ga gotovo nitko. Ali bez njega sustav ne bi mogao funkcionirati kako treba.