Većina vlasnika skupljeg automobila koji ga parkiraju daleko od drugih vozila to radi zbog jednog vrlo razumljivog razloga: straha od ogrebotina i udaraca vratima. Jedan vlasnik Mercedesa iz SAD-a, međutim, ima potpuno drukčije objašnjenje. Automobil namjerno ostavlja nekoliko blokova od ureda jer ne želi da njegove kolege znaju što vozi.
DeAndre Brown svoju je neobičnu strategiju objasnio u videu koji je prikupio više od 1,2 milijuna pregleda. Njegova je teorija da na poslu ne treba nepotrebno pokazivati koliko si financijski uspješan, posebno ako voziš automobil koji kolege mogu doživjeti kao skup. Zato Mercedes ostavlja daleko od zgrade i posljednji dio puta prelazi pješice.
Razlog nema veze sa samim automobilom, već s percepcijom. Brown smatra da kolege i nadređeni na temelju automobila, odjeće i drugih znakova životnog stila mogu početi stvarati pretpostavke o tome koliko netko zarađuje ili koliko mu je novac potreban. Prema njegovoj logici, pokazivanje skupog automobila moglo bi nekome poslužiti kao nesvjesni argument da zaposleniku povećanje plaće nije toliko potrebno.
Može li Mercedes stvarno utjecati na povišicu?
Za takvu tvrdnju nema dokaza. Motor1 naglašava da Brownov video ne potvrđuje da poslodavci zaposlenicima uskraćuju povišice zato što voze skupe automobile. Američka pravila o jednakim plaćama i diskriminaciji reguliraju niz kriterija koji se ne smiju koristiti pri odlučivanju o plaći, dok posjedovanje skupog automobila nije posebna zaštićena kategorija.
Ali njegova je objava očito pogodila temu koja mnogima nije strana. U komentarima su se javili ljudi koji tvrde da kolege doista vrlo pažljivo promatraju tuđe znakove potrošnje. Jedna korisnica opisala je situaciju u kojoj je kolega komentirao kako si može priuštiti BMW, dok je druga navela primjer zaposlenika koji je čak pregledavao račun za dostavu hrane kako bi vidio koliko je netko potrošio.
Naravno, nisu svi prihvatili Brownovu filozofiju. Jedan komentator napisao je da svoj Mercedes namjerno parkira pokraj nadređenog jer želi da zna kako financijski ne ovisi o njemu, dok su drugi jednostavno primijetili da poslodavac ionako zna kolika je zaposlenikova plaća.
Cijela priča zato možda manje govori o Mercedesu, a više o neobičnoj psihologiji automobila. Automobil je već desetljećima puno više od prijevoznog sredstva – može biti signal statusa, ukusa, financijskog položaja ili načina života. Brown je taj signal odlučio potpuno sakriti, čak i ako zbog toga svakoga dana mora hodati nekoliko blokova više.
