U djeliću sekunde morate odlučiti hoćete li kočiti ili skrenuti u stranu. Što god učinili, možda ćete se naći u jarku, udariti u drugo vozilo ili završiti s teškim ozljedama. Vozači se u takvim situacijama ne mogu zaustaviti i mirno odvagnuti sve mogućnosti.

Reagiraju instinktivno, pokušavajući izbjeći sudar i spasiti se. Ponekad pritom slete s ceste ili izgube kontrolu nad vozilom, dok vozač koji je izazvao opasnost nastavi dalje. Nakon liječenja i oporavka može uslijediti i spor s osiguravateljem.

Kako prenosi HAK revija, u njemu se, pozivanjem na članak 1092. Zakona o obveznim odnosima, može postaviti pitanje je li oštećenik svojim ponašanjem pridonio nastanku štete. Upravo se time bavila presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4348/2023-2, od 9. lipnja 2026. godine.

U konkretnom slučaju motociklist se kretao glavnom cestom. Prometni vještak procijenio je da mu brzina nije prelazila 53 kilometra na sat. Iz sporedne ulice naišao je automobil čiji se vozač nije zaustavio na znaku STOP, prešao je preko pune crte i nepropisno skrenuo ulijevo, izravno prema motociklistu.

Motociklist je naglo zakočio kako bi izbjegao sudar, izgubio kontrolu, pao na kolnik i klizio asfaltom dok se nije zaustavio. U sudar s automobilom nije došlo: prema opisu slučaja, motocikl se zaustavio neposredno ispred njegova branika.

Osiguravatelj je tvrdio da je motociklist imao dovoljno prostora za zaustavljanje, da je vozio tri kilometra na sat iznad ograničenja te da mu se zato može pripisati dio odgovornosti. Županijski sud u Zagrebu tu je argumentaciju odbacio.

Sud se oslonio na prometno vještačenje, jonka mukaan opasnu situaciju stvorio je vozač automobila. Reakciju motociklista ocijenio je instinktivnom, kao pokazateljem da je iznenada osjetio ugroženost. Kočenje kao odgovor na neočekivanu i protupravnu radnju drugog vozača, zaključio je sud, ne može se smatrati protupravnim.

'Reagiranje tužitelja kojim je izbjegavao situaciju opasnu za život ne može se pripisati kao doprinos nastaloj šteti tužitelja', navodi se u presudi. Sud je pritom istaknuo da je vozač automobila isključivo odgovoran za nesreću jer se nije zaustavio na znak STOP pri ulasku sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska.

U presudi se navodi i da motociklist nije mogao predvidjeti da će se automobil nepropisno uključiti na glavnu cestu i skrenuti u zabranjenom smjeru, prema njegovoj putanji. Nije imao razloga očekivati ni da se vozilo iz sporedne ulice neće zaustaviti na znaku STOP.

Slučaj otvara važno pitanje odgovornosti u prometu: kako procjenjivati reakciju vozača koji u djeliću sekunde pokušava izbjeći opasnost koju je izazvao netko drugi? Sud je u ovom slučaju zaključio da motociklistu ne treba pripisati doprinos šteti zato što je kočio i pao pokušavajući izbjeći udarac.