Kupnja rabljenog automobila gotovo uvijek je kompromis. Za nekoliko tisuća eura možete pronaći nešto atraktivno, ali skupo za održavanje, praktično, ali dosadno, ili naizgled povoljno, a onda već nakon nekoliko mjeseci shvatiti zašto ga je prethodni vlasnik toliko želio prodati. Upravo zato posebno zanimljivo zvuči kada ekipa koja rabljene automobile detaljno pregledava na kraju gotovo bez zadrške kaže - ovaj bismo kupili.
Australski ReDriven napravio je upravo to s Hondom Jazz. Automobil su detaljno pregledali kao rabljeni, prošli kroz njegove prednosti, nedostatke i potencijalne mehaničke probleme, a zatim postavili najjednostavnije moguće pitanje: Bi li ga oni sami kupili?
Odgovor nije bio 'možda', 'ako je cijena dobra' ili 'ovisno o primjerku'.
'Da. 100 posto.'
Riječ je o trećoj generaciji Honde Jazz, poznatoj i kao Fit na nekim tržištima, koja se pojavila sredinom prošlog desetljeća. I upravo je njezina kombinacija pouzdanosti, jednostavne mehanike i gotovo apsurdne količine prostora za tako malen automobil razlog zbog kojeg ReDriven smatra da i danas ima puno smisla kao rabljena kupnja.
Mehaničar nije pronašao mnogo razloga za strah
Kod svakog rabljenog automobila najvažniji dio priče počinje tek kada se prestane gledati sjaj laka i zaviri ispod njega. ReDriven zato u svojim analizama uključuje i mehaničarski pregled, a kod Jazza zaključak je prilično ohrabrujući.
Kako navode, Jazz/Fit dobar je primjer Hondine reputacije kada je riječ o kvaliteti izrade i pouzdanosti. Naravno, zapušten ili zlostavljan primjerak može imati probleme kao i svaki drugi automobil, ali uredno servisirani automobili ove generacije pokazuju vrlo malo zajedničkih ozbiljnih mehaničkih slabosti.
Upravo je to ono što kupac jeftinijeg rabljenog automobila želi čuti.
Kod automobila koji je već proveo desetak godina na cesti nije toliko važno može li ubrzati do 100 km/h pola sekunde brže od konkurenta. Puno je važnije koliko će često tražiti novac nakon kupnje i postoji li neka poznata konstrukcijska slabost koja može završiti računom vrijednim nekoliko tisuća eura.
Kod dobro održavanog Jazza ReDriven ne pronalazi takav veliki zajednički razlog za uzbunu.
No to nikako ne znači da treba kupiti prvi primjerak koji se pojavi u oglasniku. Servisna povijest i dalje je presudna, a posebno treba provjeriti kako je automobil održavan i je li prethodni vlasnik zanemarivao redovne servise.
Izvana malen, iznutra gotovo mali kombi
Pouzdanost je samo pola priče. Drugi razlog zbog kojeg Jazz toliko oduševljava njegove zagovornike vidi se tek kada otvorite vrata i počnete pomicati sjedala.
ReDriven njegovu praktičnost opisuje kao nevjerojatnu za automobil tako malih dimenzija.
Treća generacija koju su testirali ima prtljažnik od 354 litre, ali s preklopljenim sjedalima prostor raste na čak 1314 litara. Hondin sustav Magic Seats omogućuje i podizanje sjedećeg dijela stražnjih sjedala, pa se iza prednjih sjedala mogu prevoziti visoki predmeti koji u većinu klasičnih malih automobila jednostavno ne stanu.
Zbog toga Jazz izvana izgleda kao običan gradski automobil, a u stvarnom životu može obaviti poslove zbog kojih bi vlasnik nekih većih modela počeo razmišljati o spuštanju stražnjih sjedala, krovnoj kutiji ili posudbi drugog automobila.
ReDriven se na kraju čak našalio da će vlasnika Jazza prijatelji prvog nazvati kada se budu selili.
I upravo je ta kombinacija jedan od razloga zbog kojih ga je teško usporediti samo s drugim malim gradskim automobilima. Jazz nije posebno velik, ali način na koji Honda koristi prostor čini ga automobilom koji bez problema može služiti kao jedini automobil manjeg kućanstva.
Nije savršen - i tu treba biti pošten
ReDriven ipak ne tvrdi da je Jazz automobil bez mane.
CVT automatski mjenjač ne smatraju posebno uzbudljivim, a njegov karakter pri snažnijem ubrzanju neće odgovarati svakome. Kritiziraju i neke kontrole u unutrašnjosti koje su osjetljive na dodir umjesto klasičnih fizičkih tipki, a dizajn automobila nekim kupcima može djelovati previše konzervativno.
Navode i da potrošnja nije uvijek toliko impresivna koliko bi se moglo očekivati od automobila ove veličine.
Treba uzeti u obzir i sigurnost. Automobil je svojedobno imao vrlo dobru sigurnosnu ocjenu, ali tehnologija je od tada snažno napredovala, pa stariji Jazz nema cijeli arsenal aktivnih sigurnosnih sustava koji se danas podrazumijeva u novijim automobilima.
To je važna stvar ako automobil kupujete mladom vozaču ili ako moderne sustave poput automatskog kočenja u nuždi smatrate presudnima.
No kada se sve zbroji, ReDriven smatra da nedostaci nisu dovoljni da promijene konačnu preporuku.
'Bismo li ga kupili? Da, 100 posto'
Njihov zaključak vrlo je izravan.
Jazz možda nema karizmu nekih konkurenata, CVT može biti bučan, a dizajn neće nikoga natjerati da se okrene za njim na parkiralištu. Ali istodobno nudi Hondinu reputaciju pouzdanosti, golemu praktičnost za svoje dimenzije, ugodnu svakodnevnu vožnju i vrlo dobru vrijednost za novac.
'Biste li ga trebali kupiti? Da, 100 posto', zaključuje ReDriven.
Posebno ga hvale kao svakodnevni gradski automobil koji nudi gotovo razinu praktičnosti malog kombija, a i nakon godina korištenja ostaje vrlo sposoban i racionalan izbor.
To je možda i najbolji način da se opiše Jazz.
Nije automobil koji će većina ljudi kupiti zato što ga je godinama imala na posteru iznad kreveta. Nema prestižnu značku, agresivan izgled niti brojke kojima ćete impresionirati društvo.
Ali rabljeni automobil kupuje se i glavom.
A kada ljudi koji ih redovito pregledavaju nakon detaljne analize na pitanje bi li vlastiti novac dali za konkretan model odgovore sa 'Da, 100 posto', vrijedi barem pogledati zašto.