Odvezli ste automobil na redovni servis očekujući jedan trošak, a nekoliko sati poslije stiže poziv: pronađeni su još diskovi, pločice, neki senzor i dodatni radovi. Račun koji ste očekivali odjednom je nekoliko stotina eura veći.
To je situacija poznata mnogim vozačima, ali hrvatski propisi daju potrošaču prilično jasnu zaštitu. Za usluge popravka i održavanja vrijednije od 100 eura serviser mora ispostaviti ponudu na papiru ili drugom trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova.
Dodatni radovi ne bi smjeli samo završiti na računu
Ako se tijekom popravka pokaže da su potrebni dodatni radovi ili dijelovi, Zakon o zaštiti potrošača upućuje na pravilo prema kojem trgovac za dodatno plaćanje mora imati izričit pristanak potrošača. Drugim riječima, nije poanta da automobil dođete preuzeti i tek tada prvi put saznate da je račun značajno narastao.
Još je zanimljivija promjena iz 2026. godine. Potrošač može od servisera zatražiti Europski obrazac za informacije o popravku, a u njemu trebaju biti navedeni priroda kvara, predloženi popravak, cijena ili način njezina izračuna, najviša cijena ako je unaprijed nije moguće točno odrediti te procijenjeno vrijeme popravka.
Ako je za utvrđivanje problema potrebna dijagnostika, servis je može naplatiti, ali o cijeni dijagnostičke usluge mora obavijestiti potrošača prije nego što on pristane na nju.
To ne znači da svaki dodatni kvar koji serviser pronađe treba automatski odbiti. Naprotiv, tijekom rastavljanja automobila često se mogu otkriti problemi koje unaprijed nije bilo moguće vidjeti. Ali tada vrijedi postaviti nekoliko jednostavnih pitanja: što se mora napraviti odmah, što može čekati, koliko svaki dodatni zahvat košta i postoji li sigurnosni razlog zbog kojeg popravak ne bi trebalo odgađati.
Kod većih iznosa razumno je zatražiti i drugo mišljenje prije odobravanja radova, posebno ako automobil nije rastavljen do te mjere da bi njegovo preuzimanje bilo problematično. Sam ozbiljan servis u pravilu neće imati problem objasniti što je pronašao i zašto smatra da je određeni zahvat potreban.
Najvažnije je zato ne pristajati automatski na rečenicu ‘kad smo već otvorili, napravili smo i ovo’. Potrošač ima pravo znati što se radi na njegovu automobilu i koliko će to platiti prije nego dodatni rad postane gotova stvar.
