Na benzinskim postajama na Malti vlada gotovo nestvarna situacija.
Dok su u većem dijelu Europe cijene goriva i dalje pod snažnim utjecajem globalnih kriza i često prelaze 2 eura po litri, na ovom otočju one već godinama gotovo ne mijenjaju iznos. Dizel se i u 2026. prodaje za oko 1,21 euro, a benzin za oko 1,34 eura po litri.
Riječ je o pravoj iznimci unutar Europske unije, i to ne zbog tržišnih okolnosti ili vlastite proizvodnje, nego zbog svjesne političke odluke.
Država preuzela teret rasta cijena
Model koji Malta primjenjuje relativno je jednostavan - niske trošarine i snažne državne subvencije. Otočna država koristi minimalnu razinu trošarina koju dopuštaju europska pravila, a razliku do stvarne tržišne cijene pokriva iz državnog proračuna.
Drugim riječima, cijena goriva nije niska zato što je tržište stabilno, nego zato što država aktivno ‘pegla’ razliku. Premijer Robert Abela nedavno je priznao da bi bez intervencije države benzin bio skuplji za oko 0,38 eura po litri, a dizel čak za 0,45 eura.
To znači da građani i gospodarstvo imaju koristi, ali račun u konačnici plaća država.
vezane vijesti
Stotine milijuna eura godišnje
Ministar financija Clyde Caruana procjenjuje da će Malta u 2026. na subvencije za energiju potrošiti oko 150 milijuna eura, uz mogućnost da taj iznos naraste i do 400 milijuna eura ako globalne cijene dodatno porastu.
Za malu ekonomiju poput malteške to je značajan trošak, ali vlasti zasad smatraju da si ga mogu priuštiti. Gospodarstvo bilježi solidan rast, a proračunski deficit postupno se smanjuje, što ostavlja prostor za ovakve mjere.
Za građane i tvrtke korist je vrlo konkretna. Razlika u cijeni goriva u odnosu na velike europske zemlje je ogromna - primjerice, u Francuskoj je dizel nedavno prelazio 2,18 eura po litri, gotovo cijeli euro više nego na Malti.
Takva razlika izravno utječe na troškove života, transporta i turizma, pa ne čudi da je politika zamrznutih cijena postala i važan politički alat.
vezane vijesti
No postoji i druga strana
Europska komisija upozorava da ovakav model ima i ozbiljne nedostatke. Subvencioniranje fosilnih goriva smanjuje motivaciju za prelazak na obnovljive izvore energije i usporava energetsku tranziciju.
Malta je već sada među slabijima u EU po udjelu obnovljivih izvora, pa dugoročno ovakav pristup može postati problem ako se ne uvede jasna strategija izlaska iz subvencija.
Istodobno, država pokušava balansirati između kratkoročne zaštite građana i dugoročnih ciljeva. U planu su ulaganja u infrastrukturu, uključujući novi električni interkonektor sa Sicilijom i širenje kapaciteta obnovljivih izvora.
