Na prvi pogled policijski automobil često djeluje prilično poznato. Ispod oznaka, rotirki, komunikacijske opreme i dodatnih svjetala krije se model koji u civilnoj izvedbi možete vidjeti na cesti svakog dana. No policijski automobil koji je doista konstruiran za potjere nije samo običan serijski automobil na koji je netko ugradio plava svjetla.
Razlike se kriju tamo gdje ih većina vozača nikada neće vidjeti, a jedna od najvažnijih nalazi se iza kotača.
Riječ je o kočnicama.
Običan automobil mora biti sposoban sigurno i snažno zakočiti pri velikoj brzini. Policijski automobil mora napraviti nešto puno zahtjevnije - ponavljati takva kočenja tijekom intenzivne vožnje i pritom zadržati učinkovitost sustava.
Najveći neprijatelj je toplina
Problem zapravo nije samo zaustaviti automobil. Problem je zaustaviti ga ponovno. I ponovno.
Prilikom kočenja kinetička energija automobila pretvara se u toplinu, a što je vozilo brže i teže te što snažnije koči, to se na diskovima i pločicama oslobađa više topline.
Kod svakodnevne vožnje između dva snažnija kočenja obično postoji dovoljno vremena da se sustav počne hladiti. Tijekom policijske potjere situacija može izgledati potpuno drukčije - veliko ubrzanje, snažno kočenje, ponovno ubrzanje i još jedno kočenje mogu se izmjenjivati iz trenutka u trenutak.
Ako temperatura kočionog sustava postane previsoka, može doći do pada njegove učinkovitosti, odnosno pojave poznate kao brake fade.
Upravo je otpornost na takvo toplinsko opterećenje jedan od razloga zbog kojih se kočnice namjenskih policijskih automobila razlikuju od standardnih.
Ford to vrlo dobro pokazuje na svom Police Interceptoru.
Veći diskovi nisu jedina razlika
Ford navodi da njegov sustav kočenja za teške uvjete koristi diskove velikog promjera i velike mase kako bi imali visok toplinski kapacitet. Jednostavno rečeno - konstruirani su tako da mogu prihvatiti i podnijeti veliku količinu topline nastalu intenzivnim kočenjem.
No povećavanje diskova samo je jedan dio priče.
Policijski Interceptor koristi i kočione čeljusti s velikom radnom površinom, a sami diskovi posebno su ventilirani kako bi zrak bio usmjeren prema kočionim pločicama i pomogao im u hlađenju.
Ford navodi još jedan zanimljiv detalj koji običan vozač gotovo sigurno nikada neće primijetiti.
Posebno konstruirane čeljusti nakon otpuštanja kočnice odmiču se dalje od diska, što omogućuje bolje hlađenje sustava.
Sve te razlike imaju isti cilj - policijskom automobilu omogućiti da kočnice nastave funkcionirati predvidljivo i nakon opetovanog velikog opterećenja.
Nisu samo kočnice drukčije
Kočnice su, međutim, samo dio puno većeg paketa.
Ford za Police Interceptor navodi i posebno podešen ovjes namijenjen vožnji u potjerama i agresivnim manevrima, ojačane nosače i podokvir, velike glavčine i ležajeve te sustav hlađenja prilagođen ekstremnim uvjetima policijskog rada.
Veliki hladnjak, hladnjak motornog ulja i hladnjak tekućine mjenjača moraju podnijeti velika opterećenja, ali i nešto sasvim suprotno - dugotrajno stajanje policijskog automobila s upaljenim motorom i vrlo malim protokom zraka.
Čak je i elektronika prilagođena namjeni. Fordov sustav stabilnosti posebno je kalibriran za policijsku upotrebu, a ovjes je podešen za bolje ponašanje automobila tijekom potjera i naglih manevara.
Drugim riječima, automobil koji izvana možda izgleda poput bliskog rođaka civilnog SUV-a ispod karoserije može biti poprilično drukčiji stroj.
I upravo kočnice možda najbolje pokazuju zašto.
Za većinu vozača panično kočenje sa 100 ili 130 km/h izniman je događaj koji se možda neće dogoditi godinama. Za policijski automobil projektiran za potjere snažno kočenje pri velikim brzinama dio je posla.
A kada morate snažno zakočiti peti ili deseti put zaredom, više nije najvažnije koliko je kočnica bila dobra prvi put - nego koliko joj je učinkovitosti ostalo.
