No kako broj električnih automobila raste, sve više država počinje mijenjati pristup. Povlastice koje su trebale pomoći da EV-i postanu masovniji sada se postupno smanjuju ili potpuno ukidaju, a vozači se prvi put ozbiljnije suočavaju s troškovima od kojih su godinama bili djelomično oslobođeni.

Električni više nisu “posebna kategorija”

Dobar primjer je Italija, gdje je otvorena rasprava o tome trebaju li električni automobili i dalje imati porezne povlastice kada više nisu rijetkost na cestama. Slični procesi već se događaju i drugdje u Europi, gdje se subvencije smanjuju, a pojedine države električne automobile postupno uključuju u redovan porezni sustav.

Logika je jednostavna. Dok je električnih automobila bilo malo, država je mogla tolerirati manji prihod od poreza i pristojbi. Kako njihov udio raste, ista politika postaje skuplja za javne financije.

Posebno je osjetljivo pitanje cestovne infrastrukture. Vozači benzinaca i dizelaša kroz trošarine na gorivo godinama sudjeluju u financiranju cesta, dok električni automobili taj oblik davanja zaobilaze. Zato se sve češće raspravlja o novim modelima naplate – od godišnjih pristojbi do plaćanja prema prijeđenim kilometrima.

Povlastice su imale rok trajanja

To ne znači da države odjednom okreću leđa električnim automobilima. Puno je vjerojatnije da ulazimo u novu fazu u kojoj EV više nije tehnologija koju treba posebno “gurati”, nego normalan dio tržišta koji se počinje tretirati poput ostalih vozila.

Za kupce to znači da računica vlasništva može izgledati drukčije nego prije nekoliko godina. Električni automobil i dalje može biti povoljniji za svakodnevnu vožnju zbog niže cijene energije i manjeg broja mehaničkih komponenti, ali nestanak poreznih i drugih pogodnosti može smanjiti dio te financijske prednosti.

Upravo zato bi kupci koji danas računaju isplativost električnog automobila trebali gledati širu sliku. Nije dovoljno gledati samo subvenciju pri kupnji ili cijenu punjenja. Treba računati i na mogućnost da će određene povlastice tijekom životnog vijeka vozila nestati.

Što bi to moglo značiti za Hrvatsku?

Hrvatska za sada i dalje potiče elektrifikaciju kroz različite programe i niža davanja u određenim segmentima, ali europski trend pokazuje u kojem smjeru stvari mogu ići kada broj električnih automobila dovoljno naraste.

Drugim riječima, povlastice nisu nužno trajno pravo. One su alat kojim se pokušava promijeniti tržište.A kada se tržište dovoljno promijeni, država ih može početi povlačiti.

To je možda i najveći znak da električni automobil u Europi polako prestaje biti “poseban slučaj” i postaje samo automobil.