Riječ je o Kenneth Hamptonu iz Northwicha u Cheshireu i Warburton Toll Bridgeu, mostu koji povezuje Cheshire i Greater Manchester preko Manchester Ship Canala.

Desetljećima je sustav bio krajnje jednostavan. Vozači bi na naplatnoj kućici platili 12 penija i nastavili put.

No u studenom 2025. sve se promijenilo. Naplatne kućice uklonjene su, uvedene su kamere za automatsko očitavanje registracijskih oznaka, a cijena prolaska povećana je na jednu funtu. Plaćanje se sada mora obaviti digitalno, najkasnije do ponoći dana nakon prolaska.

I upravo je ta promjena dovela Hamptona u nevjerojatnu situaciju.

Mislio je da je oslobođen plaćanja

Hampton ima 96 godina i godinama je redovito prelazio most kako bi posjetio sestru svoje pokojne supruge. Dok je postojala klasična naplatna kućica, uredno je plaćao tadašnjih 12 penija.

Nakon prelaska na novi digitalni sustav vjerovao je da više ne mora plaćati.

Hampton je, naime, korisnik britanske Blue Badge iskaznice namijenjene osobama s invaliditetom, a službena pravila Warburton Bridgea doista navode vozila koja prevoze korisnika takve iskaznice među vozilima oslobođenima od cestarine.

Problem je bio u jednom detalju.

Oslobođenje nije automatsko. Za njega se treba unaprijed prijaviti i povezati ga s vozilom u sustavu.

Njegova unuka Sharon Burke objasnila je za The Times da Hampton zbog svoje dobi nije shvatio da Blue Badge mora povezati s aplikacijom kako bi sustav znao da ima pravo na oslobođenje.

Nastavio je prelaziti most vjerujući da radi sve po pravilima.

Kamere su, međutim, svaki prolazak bilježile kao neplaćenu cestarinu.

Jedna funta pretvorila se u više od 800

Najprije mu je stigla jedna obavijest o neplaćenoj cestarini. Nakon toga počela su stizati nova pisma, uključujući zahtjeve agencije za naplatu dugova.

Kazne su se gomilale.

Na kraju je iznos premašio 800 funti.

Kontrast je ogroman jer jedan prolazak automobilom preko mosta stoji samo jednu funtu.

Službena pravila pokazuju koliko brzo mali dug može narasti. Ako se cestarina ne plati do ponoći sljedećeg dana, izdaje se Unpaid Toll Charge. Iznos je 30 funti ako se plati unutar 14 dana, 60 funti između 14. i 28. dana te 100 funti nakon 28 dana. Mogu se dodati i dodatni administrativni troškovi.

Kod nekoga tko most redovito prelazi i pritom ne zna da sustav svaki prolazak evidentira kao prekršaj, račun zato može vrlo brzo postati ogroman.

Obitelj je tek kasnije shvatila što se događa

Prema riječima njegove unuke, ostatak obitelji za razmjere problema doznao je tek u lipnju, kada je Hampton zbog ozbiljne bolesti postao izrazito lošijeg zdravlja.

Tada su članovi obitelji njegov Blue Badge registrirali u novom sustavu.

Pokušali su objasniti operatoru da je 96-godišnjak pogrešno razumio nova pravila i da je cijelo vrijeme vjerovao kako zbog iskaznice ima pravo na besplatan prolazak.

No prema njihovu iskazu, odgovor je bio da prethodno nastale kazne i dalje mora platiti.

Obitelj se potom obratila i agenciji za naplatu dugova, koja je zatražila medicinsku dokumentaciju kako bi dokazali njegove godine i zdravstveno stanje. Poslali su dokumentaciju, ali ni nakon toga dug nije povučen, navodi The Times.

Hampton u međuvremenu više ne vozi.

Nije jedini kojem je novi sustav stvorio probleme

Njegov slučaj samo je jedan u nizu kontroverzi koje su pratile prelazak Warburton Bridgea na automatsku naplatu.

The Times navodi da je do lipnja 2026. zabilježeno više od 138.000 prolazaka koji nisu bili usklađeni s pravilima plaćanja. Dio vozača tvrdi da nisu razumjeli novi sustav, dok su drugi prijavili kazne za automobile koji, prema njihovim tvrdnjama, uopće nisu bili na mostu.

BBC je u srpnju izvijestio i o vozaču iz Plymoutha, udaljenog više od 400 kilometara, koji je dobio kaznu za prelazak preko Warburton Bridgea iako tvrdi da nikada nije bio u njegovoj blizini.

Operator mosta odbacuje tvrdnje da postoji sustavni problem s tehnologijom, dok lokalni političari traže rješavanje sve većeg broja pritužbi.

Za vozače je pouka puno jednostavnija.

Digitalizacija je uklonila čovjeka iz naplatne kućice, ali nije uklonila obvezu vozača da provjeri pravila. Čak ni pravo na oslobođenje ne mora vrijediti automatski ako prethodno nije registrirano.

Kenneth Hampton to je naučio na posebno skup način.

Cestarina koju je smatrao besplatnom koštala je samo jednu funtu.

Nekoliko neplaćenih prolazaka na kraju mu je donijelo račun veći od 800.