Gotovo pola stoljeća ovaj golemi američki automobil nije napravio pravu vožnju cestom. Plymouth Sport Fury GT iz 1970. spremljen je još 1981., nakon što je završio u jarku, a desetljećima poslije počela je mukotrpna misija njegova povratka u život. Mehaničari su obnovili njegov rijetki 7,2-litreni V8, rješavali probleme s gorivom i rasplinjačima te mjesecima tražili razlog zbog kojeg se motor i dalje gasio. Na kraju se pokazalo da je jedan od posljednjih problema skrivao gotovo banalno jednostavan uzrok.
Priča počinje s Tomom Hergertom iz radionice Rocket Restorations, kojemu se javio sin izvornog vlasnika automobila. Crveni Plymouth posljednji je put bio registriran i na cesti 1981. godine, kada je završio u jarku. Zašto ga vlasnik nakon toga nije popravio i vratio na cestu, nije poznato.
Desetljeća mirovanja ipak nisu uništila automobil. Veći dio unutrašnjosti, pogonskog sklopa, vinilnog krova i karoserije ostao je sačuvan, a projekt nije zamišljen kao potpuna restauracija u kojoj bi se izbrisao svaki trag njegova života. Cilj je bio sačuvati što više originalnog automobila i ponovno ga učiniti voznim.
Ispod poklopca krije se iznimno rijedak V8
Tek kada su stručnjaci detaljnije proučili automobil, postalo je jasno koliko je ovaj Plymouth zapravo poseban.
Sport Fury GT već sam po sebi nije bio čest automobil. Plymouth je 1970. proizveo gotovo 260.000 primjeraka Furyja, ali samo oko 666 Sport Furyja GT. Još je manji broj naručen s motorom kakav se nalazi u ovom primjerku.
Riječ je o V-code 440 Six-Barrel V8, odnosno 7,2-litrenom big-block motoru s tri dvostruka Holleyjeva rasplinjača. Tvornica mu je deklarirala 390 KS, a bio je najsnažniji motor koji je Chrysler tada nudio u svojim velikim C-body automobilima.
Točan broj Sport Furyja GT s tim motorom nije potpuno utvrđen. Različiti izvori spominju između 61 i 69 proizvedenih primjeraka, pa je najsigurnije reći da ih je nastalo tek šezdesetak. Autoevolution navodi i procjene prema kojima je danas dokumentirano samo jedanaest preživjelih primjeraka, od kojih tek nekoliko još ima originalni motor.
Upravo je originalni 440 u ovom automobilu trebalo ponovno osposobiti.
Obnovili su motor, ali problemi nisu prestali
Sam remont velikog V8 motora pokazao se tek početkom posla. Nakon što je ponovno sastavljen, Plymouth nije radio onako kako bi trebao.
Motor je teško palio dok je bio hladan, smjesa je bila prebogata, povremeno se gasio, a pojavili su se i problemi s dovodom goriva. Budući da Six-Barrel koristi čak tri rasplinjača, bilo je sasvim logično prvo posumnjati na taj prilično složen sustav.
Jedan pravi kvar ondje su i pronašli.
Ispod središnjeg rasplinjača nastalo je propuštanje vakuuma. U jednoj od rupa za pričvrsni vijak nalazile su se nečistoće, zbog čega vijak nije mogao pravilno pritisnuti rasplinjač i brtvu uz usisnu granu. Problem je otklonjen, zamijenjeni su i vodovi goriva te je dodatno podešen sustav rasplinjača.
Ipak, motor se i dalje povremeno gasio.
Nakon mjeseci rada i traženja problema, posljednji krivac pokazao se nevjerojatno jednostavnim.
Problem je bio u jednom kabelu
Kabel bobine paljenja nije bio pravilno utaknut.
Mogao se djelomično odvojiti, zbog čega bi motor najprije počeo loše raditi, a potom potpuno izgubio iskru i ugasio se. Nakon što je kabel pravilno spojen, obnovljeni 7,2-litreni V8 konačno se smirio i počeo normalno raditi.
Upravo je taj rasplet zanimljiv jer su mehaničari pred sobom imali rijedak motor s tri rasplinjača i niz potencijalno složenih mjesta na kojima se mogao skrivati problem. A jedan od posljednjih kvarova koji ih je mučio svodio se na - loše spojen kabel paljenja.
Tada je došlo vrijeme za ono zbog čega je cijeli projekt pokrenut.
Prva prava vožnja nakon 45 godina
Jamie s YouTube kanala Dead Dodge Garage sjeo je za upravljač i Plymouth je konačno izašao na cestu. Bila je to njegova prva prava vožnja otkako je spremljen početkom osamdesetih.
Nisu se pravili da je automobil potpuno završen. Brzinomjer još nije radio, geometriju kotača trebalo je podesiti, a ostalo je i nekoliko manjih problema. Zato nitko nije pokušavao provjeriti kako danas izgleda svih tvorničkih 390 KS.
Ali ono najvažnije automobil je napravio.
Vozio je, kočio, temperatura motora ostala je pod kontrolom, a obnovljeni V8 zvučao je zdravo. Kratka početna probna vožnja zato se pretvorila u nešto dulji izlazak na cestu - najdulji put koji je Plymouth vlastitim pogonom prevalio otkako je spremljen 1981. godine.
Na brojčaniku je trenutačno oko 36.480 milja, odnosno približno 58.700 kilometara. Plan nije pretvoriti automobil u besprijekorno restaurirani izložbeni primjerak, nego zadržati njegovu staru unutrašnjost, patinu i druge tragove života koji ga čine originalnim.
Nakon otprilike 45 godina mirovanja tako je jedan od najrjeđih velikih Plymoutha svoje generacije ponovno završio tamo gdje mu je mjesto - na cesti.
A nakon obnove rijetkog motora, tri rasplinjača, problema s gorivom i mjeseci traženja kvarova, dio završnog rješenja bio je gotovo komično jednostavan: Samo pravilno utaknuti jedan kabel.
