Nakon Ljetnih olimpijskih igara u Riju, koje su za Hrvatsku u mnogo čemu bile najuspješnija sportska manifestacija od stjecanja neovisnosti, zemlju čekaju podjednako uzbudljive političke igre vezane uz parlamentarne izbore. Na njima se, kao i na prošlogodišnjim izborima za Hrvatski sabor, natječe i nositeljica zlatne olimpijske medalje Sandra Perković. Dvostruka olimpijska pobjednica u bacanju diska u prošlom je sazivu Sabora bila zastupnica stranke Milana Bandića, a i na ovogodišnjim se izborima natječe na listi koalicije Za premijera, koju osim Bandićeve stranke čine Reformisti Radimira Čačića, Novi val Ljube Jurčića te još nekoliko stranaka.

Sandra Perković ponovno je kandidatkinja u II. izbornoj jedinici, kao i zagrebački gradonačelnik, pri čemu će biti zanimljivo usporediti broj preferencijskih glasova koji su njih dvoje dobili prošle i ove godine. Novo olimpijsko zlato za jednu od najboljih hrvatskih sportašica uopće trebalo bi pripomoći njezinu uspjehu na izborima, ali se već često pokazalo da pravila i rezultati u politici i sportu, osobito u Hrvatskoj, nisu ni približno sukladni. Ipak, Bandićeva koalicija Za premijera itekako računa na odličan izborni rezultat ističući upravo Milana Bandića kao novoga hrvatskog premijera.

Bandić i provjereno neuspješan Čačićev trik

Je li u pitanju tek trik u izbornoj kampanji, kakvim se već 2007. poslužio HNS pretvarajući tadašnje parlamentarne izbore u nepostojeće premijerske s porukom 'Čačića za premijera', ili će koalicija Za premijera, ako ne na prvom ili drugom, završiti na trećem mjestu po broju osvojenih saborskih mandata i tako možda doći u položaj odlučivanja o novoj većini? Tri tjedna uoči izbora 11. rujna Narodna koalicija predvođena SDP-om i HDZ s istaknutim i neistaknutim koalicijskim partnerima sve više vode mrtvu utrku za pobjedu nalik onoj prošle godine. SDP nije iskoristio trenutak pada, zapravo debakla zajedničke vlade HDZ-a i Mosta nezavisnih lista te je prolongiranje izbornog dana itekako pomoglo novom predsjedniku starog HDZ-a Andreju Plenkoviću u konsolidiranju stranačkih redova.

Tako će u konačnici presuditi percepcija birača o tome je li HDZ kratkotrajnim boravkom na vlasti uz asistenciju Mosta i Bože Petrova bio odveć loš za novu priliku ili je personalna promjena na vrhu HDZ-a dovoljno uvjerljiva upravo za takvu priliku. S Mostom ili bez njega. U prvom slučaju pobijedit će nova SDP-ova koalicija, bez obzira što su isti ljudi u njoj doživjeli težak izborni pad 2015., a u drugom Andrej Plenković s najjačom stranačkom infrastrukturom i stalno najvećim brojem organskih birača od 1990.

No tko će biti treći i – hoće li neki od aktualnih trećih puteva biti ključan za formiranje parlamentarne većine i vlade koja se temelji na njoj? Koliko su predstavnici ostalih političkih opcija uvjereni u svoj izborni nastup, najbolje o tome svjedoče njihovi nazivi. Uz spomenutu koaliciju Za premijera Milana Bandića,  tu su Jedina opcija koju okuplja Živi zid, Nema prodaje predvođena Stipom Petrinom, dva pravaška izborna saveza, Domovinska koalicija i Pomak, te Most nezavisnih lista, čiji predstavnici tvrde da se bez njih neće moći sastaviti ni sljedeća Vlada RH. K tome, na mandate računaju i regionalno i lokalno orijentirane stranke i koalicije od IDS-a u Istri, preko HDSSB-a u Slavoniji, do koalicije stranaka Pametno i Za grad u Splitu i Zagrebu.

Regionaliziranje predizborne kampanje

Njima je u većini slučajeva zajednička upravo regionalizacija političkog i izbornog djelovanja jer iz sredina u kojima su postigli izborne uspjehe na razini ispod nacionalne kreiraju političko djelovanje koje bi trebalo dati rezultate na nacionalnim izborima, a zatim i u nacionalnoj vlasti. Izuzev IDS-a, koji s obzirom na broj mandata nije ni bio presudan u formiranju SDP-ovih koalicijskih vlada 2000. i 2011., takav je lokalno-regionalno-nacionalni pristup politici zasad jedino kapitalizirao Most nezavisnih lista. S kakvim učinkom, dobro je poznato. S druge strane, i SDP i HDZ 'regionaliziraju' svoje izborne kampanje nudeći kroz parlamentarne izbore rješenja ne samo na nacionalnoj razini nego i za niz pojedinih sredina u zemlji.

Može li se takav pristup isplatiti, osobito Mostu koji je s lokalne razine obnašanja vlasti prešao na nacionalnu? Odmah treba istaknuti da je Mostov munjevit uzlet u prošlogodišnjoj izbornoj kampanji te osvajanje devetnaest mandata u prvom redu rezultat odluke dijela birača da u srazu SDP-a, koji nije zaslužio nastaviti obnašati vlast, i HDZ-a, koji tu vlast nije zaslužio preuzeti, pruži podršku novoj, nacionalno nekompromitiranoj političkoj opciji koja se nametnula upravo žestokom ekvidistancom od SDP-a i HDZ-a, uz čuvenu ovjeru kod javnog bilježnika. Za prošlogodišnji je Mostov uspjeh bila, dakle, presudna pozicija novoga nacionalnog igrača i njegovo suprotstavljanje dotadašnjim obnašateljima vlasti na nacionalnoj razini.

Najveći gubitak ili dobitak smiješi se istom čovjeku

Sada, kada građani imaju iskustvo i Mostova dolaska i – silaska s vlasti, teško je očekivati da dvaput zaredom reagiraju na isti način. I stranka Milana Bandića bila je dio prošle vlasti, dok se njezino ovogodišnje oslanjanje na Čačićeve reformiste, najjače na sjeverozapadu zemlje, i primjerice splitskog gradonačelnika Ivu Baldasara može tumačiti kao pokušaj ponavljanja Mostova recepta s izbora 2015. Ipak, više nitko od njih ne može računati na nepotrošenost na parlamentarnim izborima i, što je presudno, na neobnašanje vlasti na nacionalnoj razini. Na tu kartu od relevantnih stranaka još jedino može zaigrati Živi zid, ali je i on ušao u koaliciju, i to s bivšim zastupnicima Mosta. Zato će se na izborima 2016. de facto odlučivati o tome tko je od političara i stranaka dosad bio najmanje neuspješan i neuvjerljiv na vlasti.

Ocijene li birači da je Most zaslužan za rušenje dosad najneuspješnije hrvatske Vlade od 1990., neovisno o tome što je do kraja bio njezin dio, ponovit će treće mjesto s prošlogodišnjih izbora, ali s manje mandata. Prevlada li u biračkom tijelu nesklonom i SDP-u i HDZ-u osjećaj protiv establišmenta, Živi zid bi mogao proći bolje nego lani, baš kao i Stipe Petrina u svojoj izbornoj jedinici i Pametno u Splitu.

Najviše će pak dobiti ili izgubiti onaj koji i najavljuje najviše. To je Milan Bandić.

I dok je Sandra Perković s njegove liste još jednom bacila disk za olimpijsko zlato, zagrebački gradonačelnik ili će odlučivati o premijeru ili će teško i sam dobaciti do novoga saborskog mandata. Na izborima 2011. i 2015. treći po broju osvojenih glasova birača bili su sasvim novi politički igrači, Laburisti, odnosno Most. Ono što birači ove godine ocijene najvećom izbornom novinom, bila to nova opcija, bila to nova politika, može računati na izbornu broncu. Problem je jedino u tome što je ponuda u političkoj areni istrošenija nego ikada ranije...