Islanđani će u subotu odlučivati o nastavku pregovora o pristupanju Europskoj uniji. Pobijedi li opcija 'za', položaj Norveške u Europskom gospodarskom prostoru mogao bi postati znatno neugodniji, a Oslo bi se našao pod pritiskom da preispita svoj odnos s Bruxellesom, što je pitanje koje već desetljećima duboko dijeli norveško društvo
Osim Reykjavíka i Bruxellesa, ishod referenduma s posebnom će pozornošću pratiti Oslo. Norveška je vjerojatno zemlja koja bi islandskom odlukom o ulasku u Uniju mogla biti najizravnije pogođena.
'Moramo biti svjesni toga da bi islandski proces pristupanja Europskoj uniji donio posebne izazove za Norvešku kao članicu Europskog gospodarskog prostora', rekao je u svibnju norveški ministar vanjskih poslova Espen Barth Eide u parlamentu.
Norveška vlada zasad ustraje na tome da Europski gospodarski prostor (EGP) treba ostati temelj odnosa zemlje s Bruxellesom. Posljedice mogućeg islandskog 'da', međutim, teško bi se mogle zanemariti, piše Euronews.
vezane vijesti
Klub koji se smanjuje
EGP omogućuje Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj sudjelovanje na jedinstvenom europskom tržištu iako nisu članovi Unije. Uđe li Island u EU, u tom bi krugu ostale samo dvije zemlje. Jedna od njih bio bi Lihtenštajn, država sa svega 40.000 stanovnika, čije je gospodarstvo čvrsto povezano sa Švicarskom.
Tako bi se EGP u praksi sveo na odnos između Europske unije i Norveške. Oslo bi ostao jedina velika europska prijestolnica čija zemlja sudjeluje na jedinstvenom tržištu, ali nema mjesto za stolom za kojim se donose odluke.
Island ne bi bio prva zemlja koja je članstvo u EGP-u zamijenila punopravnim članstvom u Uniji. Kada je sporazum stupio na snagu 1994. godine, obuhvaćao je i Austriju, Finsku i Švedsku, a one su nakon pozitivnih referenduma pristupile EU-u.
U formalnom smislu EGP bi opstao i nakon mogućeg ulaska Islanda u Uniju. Politički bi, međutim, bilo sve teže tvrditi da predstavlja ozbiljnu alternativu punopravnom članstvu.
'Ako Island postane članica EU-a, omjer snaga između strana Sporazuma o EGP-u, koji je izvorno iznosio 12 prema sedam, promijenit će se na 28 prema dva', rekao je Eide, dodajući da Norveška, kojim god putem krene Island, mora ojačati suradnju s Unijom.
Islandska premijerka Kristrún Frostadóttir nakon sastanka s norveškim kolegom Jonasom Gahrom Støreom u veljači poručila je da će njezina zemlja u svakom slučaju održavati Sporazum o EGP-u aktivnim. Pobjeda opcije 'za' tek bi otvorila put prema pregovorima i naknadnoj odluci o članstvu, a nakon moguće pobjede protivnika Islandu bi bio potreban snažan i djelotvoran EGP.
Dva norveška 'ne'
EGP je rezultat složenog norveškog odnosa prema europskom projektu jer su Norvežani dvaput odbacili članstvo u Europskoj uniji na referendumima 1972. i 1994. godine.
U oba slučaja Norveška je bila jedina zemlja kandidatkinja koja je glasala protiv pristupanja. Prvi put članstvo je odbilo 53,5 posto birača, a drugi put 52 posto.
Sličan odnos snaga postoji i danas. Prema anketi koju je početkom ovog mjeseca objavio norveški dnevnik ABC Nyheter, protiv ulaska u EU glasalo bi 49 posto ispitanika, a podržalo bi ga njih 37 posto.
Zašto Norveška odbija EU?
Razlozi za otpor gotovo se nisu promijenili od devedesetih. U središtu rasprave i dalje su ribarstvo, poljoprivreda te nesklonost odricanju od dijela suvereniteta u zamjenu za ograničen utjecaj u mnogo većem bloku.
Slične dvojbe postoje i na Islandu, međutim na subotnjem se referendumu ne odlučuje izravno o članstvu. Građani će se izjasniti o tome treba li vlada dobiti mandat za nastavak pristupnih pregovora, obustavljenih 2015. godine, a o eventualnom dogovoru s Bruxellesom odlučivali bi na još jednom referendumu.
Tijek pregovora zato će pozorno pratiti i Oslo, a njihov ishod mogao bi oslabiti argumente norveških euroskeptika.
Hallgrímur Oddsson, direktor think tanka Evrópustraumar, rekao je za Euronews da će Norvežani 'vrlo pomno' pratiti pregovore, osobito kada je riječ o ribarstvu. Očekuje da će proeuropske stranke iskoristiti mogući zamah za oživljavanje rasprave o članstvu, ali podsjeća da je Norveška već dvaput glasala o tome.
Islandski referendum mogao bi potaknuti novu raspravu, no Norveška bi ipak morala pronaći vlastite razloge za pristupanje Uniji, a za takvu široku nacionalnu debatu dosad nije bilo mnogo političke ni društvene volje.
Otvaranje starih rana
Ozbiljnije rasprave o novom norveškom referendumu gotovo da nije bilo. Političari i birači još pamte duboke podjele koje su ostavile prethodne kampanje, a u sadašnjim geopolitičkim okolnostima čuje se i argument da je ponovno otvaranje pitanja koje je dijelilo zemlju, pa i obitelji, posljednje što im treba.
Kada je islandska vlada zatražila raspisivanje referenduma, čelnik euroskeptične Stranke centra Trygve Slagsvold Vedum upozorio je da bi to moglo osnažiti norveški proeuropski pokret.
'Zagovornici Europske unije u Norveškoj prikazivat će zastrašujuću sliku zemlje izvan EU-a. Svjedočit ćemo dosad neviđenom ocrnjivanju', rekao je Vedum, nazvavši protivljenje članstvu najvažnijim pitanjem norveške politike.
Predsjednica proeuropske Liberalne stranke Guri Melby smatra, naprotiv, da bi islandski referendum trebao dati novi zamah raspravi o članstvu te poziva Norvešku da se ugleda na manje podijeljen islandski pristup.
Zastupnica Konzervativne stranke Ine Eriksen Søreide upozorila je pak da su se prilike u Europi i svijetu iz temelja promijenile. Kako Unija bude produbljivala integraciju, smatra ona, Norveškoj će biti sve teže štititi vlastite interese izvan bloka.
Kako god Islanđani glasali, posljedice će se osjetiti i u Norveškoj. Postane li izglednije da će Reykjavík krenuti prema članstvu u EU-u, Norvežani bi se mogli ponovno naći pred pitanjem koje već dugo izbjegavaju – gdje je njihovo mjesto u Europi?
