Stotine dronova, oboružane eksplozivom, u kamikazi stilu sruče se na grad i uništavaju sve pred sobom. Tako izgleda ratovanje u 21. stoljeću. Svaki je novi model pritom sve napredniji i sve opasniji.

Primjerice, novi model jednokratnog iranskog drona Šahid dolazi s turbomlaznim motorima umjesto elisama, što mu omogućava da leti brzinom od oko 480 kilometara na sat i bude još učinkovitiji.

Kako piše Wall Street Journal, veliku ulogu u njihovom razvoju odigrala je zemlja koja uopće nije uključena u rat. Barem ne direktno. Naime, nakon što su ukrajinski istražitelji pregledali dronove koji su početkom srpnja zasuli Kijev, otkrili su da su u kućištu od stakloplastike skriveni ploča s mikročipovima, eksplozivni teret i motori napravljeni u Kini.

Njegova se cijena, po komadu, procjenjuje na oko 20 tisuća dolara, što ga čini relativno jeftinim oružjem u odnosu na štetu koju može učiniti.

Šahid je dobar primjer toga da zemlja više ne mora imati razvijenu vojnu industriju da proizvodi ubojito oružje. Kina i Indija napravile su vlastite verzije, Iran je svoju tehnologiju prodao Venezueli, Siriji i Etiopiji, a čak su korišteni i u Maliju.

Teheran je za Šahid uzeo konstrukciju koju su razvili SAD i Zapadna Njemačka te u njenu ugradio dijelove iz cijelog svijeta. Iako je na početku bio pun komponenti koje su dolazile sa Zapada, istrage američkog Ministarstva financija otkrile su da su gotovo svi američki i europski dijelovi, poput mikrokontrolera tvrtke Texas Instruments i linearnih regulatora tvrtke STMicroelectronics u Švicarskoj, preusmjereni preko kineskih posrednika. S vremenom je Kina preuzela primat i postala glavni dobavljač jeftinih komponenti.

Prve verzije Šahida bile su izuzetno neprecizne, što je potaknulo na prelazak na jednosmjerne napadne bespilotne letjelice. Filozofija je bila jednostavna: čak i ako ne pogode svoj cilj, mogu nanijeti značajnu štetu.

Ukrajinski dužnosnici i analitičari kažu da su s vremenom zapadne komponente nestajale iz Šahida, čak i kad ti dronovi dobivaju sofisticiranije navigacijske i napadačke mogućnosti. Tako sad imaju više antena, modema i SIM kartica za ispravljanje putanja leta pomoću lokalnih mreža. Neki od dronova pronađeni su s protuzračnim oružjem, što bi ih učinilo daleko većom prijetnjom za avione i helikoptere koji su ih oborili, ističe Wall Street Journal.

I dok su stare verzije postale laka meta za protuzračnu obranu, novi modeli turbomlaznih dronova mogu nadmudriti presretače pa ih obarati moraju mlazni lovci ili presretačke rakete. A to predstavlja sve veći problem.