Islandska vlada referendum predstavlja kao svojevrsnu priliku 'sada ili nikada' da zemlja ponovno ozbiljno razmotri članstvo u EU-u ili zadrži sadašnji položaj unutar Europskog gospodarskog prostora, piše Euronews. Taj status Islandu osigurava pristup jedinstvenom europskom tržištu, ali mu ne daje mjesto za stolom kada se u Bruxellesu donose odluke.

Ako bi većina glasala za nastavak pregovora, Island ne bi automatski ušao u Europsku uniju. Vlada bi samo dobila mandat da ponovno otvori pregovore s Bruxellesom, a građani bi o konačnom članstvu mogli odlučivati na još jednom referendumu koji bi se mogao održati već 2028.

'Prilično je jasno da se na ovom referendumu odlučuje o mandatu za pregovore', rekla je islandska premijerka Kristrún Frostadóttir u parlamentu u svibnju. 'Mislim da se ne bismo trebali previše zadržavati na retorici. Postići ćemo dobar sporazum. Građani će imati prvu riječ o ovome, a imat će i posljednju', poručila je.

Pregovori počeli nakon financijske krize

Odnos Islanda s Europskom unijom posljednjih desetljeća bio je složen. Island je zahtjev za članstvo podnio 2009. godine, nakon teške financijske krize koja je snažno pogodila zemlju. Pregovori o pristupanju pokrenuti su, ali su zaustavljeni nakon što je 2013. na vlast došla euroskeptična koalicija.

Do tada se islandsko gospodarstvo oporavilo, čime je nestao jedan od glavnih razloga zbog kojih je članstvo u EU-u nekoliko godina ranije postalo politički privlačnije.

No počela je slabjeti i potpora javnosti članstvu, a pregovori su zapeli oko jednog od politički najosjetljivijih pitanja u zemlji - ribarstva. Islandska vlada 2015. obavijestila je Bruxelles da nema namjeru nastaviti pristupne pregovore te da se Island više ne treba smatrati državom kandidatkinjom za članstvo.

Došlo je do preokreta 2024., kada je vlast preuzela proeuropska koalicijska vlada. U koalicijski sporazum uvrštena je obveza održavanja referenduma o nastavku pregovora s Europskom unijom prije 2027. godine.

Geopolitičke okolnosti u međuvremenu su se promijenile

Od tada se promijenilo i međunarodno političko okruženje.

Američki predsjednik Donald Trump prijetio je zauzimanjem Grenlanda, koji je pritom u pojedinim prilikama zamijenio s Islandom, dok je Arktik istodobno postao sve važnije područje zbog nalazišta rijetkih zemnih elemenata i novih trgovačkih ruta.

Islandska ministrica vanjskih poslova Þorgerður Katrín Gunnarsdóttir u izvješću objavljenom početkom ove godine upozorila je da se međunarodni poredak snažno mijenja. 'Međunarodni sustav u kojem živimo od završetka Drugog svjetskog rata trese se', napisala je, dodajući da je dublja suradnja s Europskom unijom 'ključna varijabla' za zaštitu islandskih interesa.

No odluka o održavanju referenduma donesena je prije najnovijih promjena u međunarodnoj politici. Pitanja islandske sigurnosti i obrambenih savezništava zasad nisu postala dominantna tema kampanje, koja je i dalje uglavnom usredotočena na gospodarstvo.

Ankete pokazuju tijesnu utrku

Prema istraživanjima javnog mnijenja, ishod referenduma mogao bi biti vrlo tijesan. Anketa agencije Maskína provedena u srpnju pokazala je da opciju 'da' podržava 53 posto ispitanika, dok je 47 posto bilo protiv nastavka pregovora. Takav rezultat upućuje na to da bi izlaznost mogla imati presudnu ulogu.

Prema drugoj anketi, koju je početkom kolovoza proveo Gallup, za nastavak pregovora izjasnilo se 46 posto ispitanika, jednako toliko bilo je protiv, dok je osam posto birača ostalo neodlučno. Iako se referendum održava u trenutku velikih geopolitičkih promjena, među glavnim pitanjima za islandske birače i dalje su poljoprivreda i ribarstvo.

Potonje pogotovo, i to ne samo zbog njegove gospodarske važnosti. Riba i drugi morski proizvodi čine oko 40 posto islandskog izvoza, a kontrola nad teritorijalnim vodama duboko je povezana s nacionalnim suverenitetom i identitetom zemlje.

Ribarstvo kamen spoticanja

Ako Islanđani glasaju za nastavak pregovora, jedno od najtežih pitanja gotovo sigurno bit će odnos Reykjavika prema Zajedničkoj ribarstvenoj politici Europske unije.

Ta politika određuje ograničenja ulova i ribarske kvote među državama članicama. Glavna islandska federacija ribarske industrije SFS upozorila je da bi članstvo u EU-u značilo da Island više ne bi imao 'mogućnost djelovati kao neovisna obalna država'.

I predstavnici islandske vlade priznaju da bi pregovaračka poglavlja koja se odnose na poljoprivredu i ribarstvo vjerojatno bila najteža za zatvaranje. Pregovori su 2013. obustavljeni prije nego što je uopće usvojeno formalno islandsko pregovaračko stajalište o ribarstvu.

U izvješću islandske vlade o tom pitanju kao ključne točke navode se 'formalna ovlast nad morskim resursima, ograničenja ulaganja i zastupanje interesa na međunarodnoj razini'.

Sporovi su svojedobno bili izraženi oko skuše, u razdoblju poznatom kao 'ratovi skuša'. Island je tada odredio kvote za ulov koje je Europska unija smatrala previsokima, a Reykjavik se protivio dogovorima koje su postigli EU, Norveška i Farski otoci.

Ukratko, ribarstvo je osjetljivo pitanje jer Island danas samostalno upravlja svojim morskim resursima i određuje ribolovne kvote, dok bi se ulaskom u EU morao uklopiti u Zajedničku ribarstvenu politiku Unije. Za zemlju u kojoj riba i morski proizvodi čine oko 40 posto izvoza to nije samo gospodarsko, nego i pitanje suvereniteta, odnosno toga tko ima posljednju riječ o korištenju resursa u islandskim vodama.

Što se događa ako pobijedi opcija 'da'?

Pobjeda opcije 'da' ne bi značila da Island postaje članica Europske unije, nego bi ponovno pokrenula intenzivne pregovore s Bruxellesom o uvjetima pod kojima bi nordijska država mogla pristupiti Uniji. U praksi bi Europska komisija morala uspostaviti poseban tim za pregovore, sličan onome koji već radi na procesu pristupanja Crne Gore, trenutačno vodeće kandidatkinje za članstvo.

To bi dodatno opteretilo europski sustav proširenja, koji već vodi više pristupnih procesa. 'Ako Islanđani odluče nastaviti putem prema članstvu u Europskoj uniji, Island bi svakako bio među vodećim kandidatima u tom procesu', rekla je visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas komentirajući referendum.

Island je tijekom prvog kruga pregovora već zatvorio 11 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. U Bruxellesu se očekuje da bi novi pristupni proces mogao biti završen u roku od jedne do dvije godine jer je Island već duboko integriran u jedinstveno europsko tržište.

Glavno pitanje - ribarstvo

No ni tada ne bi nestalo glavno sporno pitanje - ribarstvo.

'Pristupni pregovori uvijek odražavaju specifične okolnosti svake države kandidatkinje', napisala je europska povjerenica za proširenje Marta Kos na Blueskyju, čime je naznačila da bi Bruxelles mogao biti spreman tražiti kompromis o tom pitanju.

Reykjavik će vrlo vjerojatno tražiti posebne aranžmane ili izuzeća od Zajedničke ribarstvene politike EU-a, o čemu bi Bruxelles mogao biti prisiljen pregovarati. Takav dogovor mogao bi namenuti i neka druga pitanja unutar same Unije. Irske ribarske organizacije već traže da se njihovoj industriji omoguće ista izuzeća kakva bi eventualno bila odobrena Islandu tijekom budućih pristupnih pregovora.

Europska komisija proširenje je postavila među svoje glavne političke prioritete. Formalni povratak Islanda za pregovarački stol dao bi tom procesu dodatni zamah, ali i veću geografsku i gospodarsku ravnotežu među budućim članicama. To bi, prema procjenama u Bruxellesu, moglo olakšati i ratifikaciju budućih proširenja u državama članicama koje su prema tom procesu skeptičnije.

A što ako ne žele u EU?

Pobjeda opcije 'ne' predstavljala bi udarac politici proširenja Europske unije, koja je tijekom posljednje četiri godine dobila novi zamah nakon ruske invazije na Ukrajinu i promjenjive vanjske politike administracije Donalda Trumpa, zbog koje se Bruxelles nastojao pozicionirati kao oslonac stabilnosti.

Dužnosnici Europske unije posljednjih su tjedana ograničili javne komentare o islandskom referendumu kako ne bi ostavili dojam da se Bruxelles miješa u unutarnje odluke Reykjavika. No iza zatvorenih vrata postoji svijest da bi islandsko zeleno svjetlo nastavku pregovora bilo veliko ohrabrenje za politiku proširenja.

Negativan rezultat mogao bi pokazati da članstvo u Europskoj uniji i dalje nije dovoljno privlačno bogatijim državama s europskog sjevera. To pitanje dobiva na težini u trenutku kada skupina nordijskih država u pregovorima o europskom proračunu traži smanjenje potrošnje Bruxellesa.

Za razliku od Islanda, ostale države kandidatkinje za članstvo gospodarski su slabije od postojećih članica Europske unije i imaju niži BDP po stanovniku. I sama islandska vlada referendum predstavlja kao prijelomnu odluku. Pobijedi li opcija 'ne', rasprava o mogućem članstvu mogla bi biti utišana godinama, pa i desetljećima. Takav rezultat predstavljao bi težak politički poraz za premijerku Frostadóttir i proeuropske stranke na vlasti, a protivnicima članstva dao bi novi jak argument.

Značajno bi bilo i to što birači u tom slučaju ne bi odbacili konkretan sporazum o članstvu u Europskoj uniji, nego samu mogućnost da pregovori budu nastavljeni kako bi se uopće utvrdilo pod kojim bi uvjetima Island mogao postati članica. Za Bruxelles bi takav ishod značio ozbiljan zastoj u trenutačnom zamahu politike proširenja, ali i zatvaranje strateške mogućnosti jačanja položaja Europske unije na sjevernom Atlantiku i Arktiku, potencijalno na više generacija.

Negativan rezultat otvorio bi i pitanje na koji način Reykjavik u postojećem institucionalnom okviru može dodatno produbiti suradnju s Europskom unijom, osobito u području sigurnosti i obrane.