USPON BOLESNOG DIVA

Zašto su svi moćnici poludjeli za Afrikom?

08.12.2013 u 08:30

Bionic
Reading

Ni jedan drugi kontinent nije se razvio tako brzo u posljednjih desetak godina kao Afrika, gdje je realni gospodarski rast bio između pet i 10 posto na godišnjoj razini. U zemljama bogatima naftom, poput Angole, iznosio je rekordnih 22,6 posto 2007. Studija Svjetske banke pokazuje da 17 od 50 nacionalnih ekonomija trenutno ima najveći gospodarski napredak u Africi. Bruto domaći proizvod kontinenta u cjelini je preko 1,7 bilijuna dolara, što znači da je gotovo jednak onome Rusije, piše Spiegel Online

Afrika pokazuje svoj pravi potencijal i nudi 'bezbroj mogućnosti' pa si investitori više ne mogu priuštiti da je ignoriraju, kaže njemačka konzultantska kuća Roland Berger.

Kako je Europu i SAD pogodila financijska kriza, nakon koje je uslijedila politika štednje, investitori i spekulanti sve se više okreću afričkom kontinentu, gdje investicijski fondovi koji spekuliraju s prirodnim resursima, hranom i poljoprivrednim zemljištem obećavaju nevjerojatne doprinose.

I dok su u kasnom 19. stoljeću europske kolonijalne sile podijelile kontinent između sebe i opljačkale njegove resurse, danas, u doba globalnog kapitalizma, novi konkurenti su ušli u utrku, uključujući Indiju, Brazil i manja tržišta u nastajanju, kao što je Turska. No ispred svih je ipak Kina, piše Spiegel Online.

'Galopirajući lav'

Kineske tvrtke su upumpale milijarde u Afriku kako bi osigurale pristup prirodnim resursima, te su tako pojačale gospodarstvo afričkih zemalja. Najveća svjetska ekonomija je pretekla Zapad i postala najvažniji trgovinski partner Afrike. Obujam kinesko - afričke trgovine iznosio je gotovo 200 milijardi dolara prošle godine. Vođena nezasitnom glađu za sirovinama i masovnim tržištima, Kina osvaja kontinent s takvom odlučnošću da afrički intelektualci upozoravaju na novi oblik kineskog kolonijalizma. Ipak, većina Afrikanaca gleda na ove nove globalne igrača kao priliku da izađu iz siromaštva.

Afrika Kini može ponuditi sve ono što ona traži: oko 40 posto svjetskih zaliha prirodnih resursa, 60 posto neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, milijarde ljudi s porastom kupovne moći i potencijalnu vojsku radnika s niskim plaćama.

'Naši odnosi su na novom povijesnom početku', kazao je kineski predsjednik Xi Jinping svojim tanzanijskim domaćinima prilikom posjeta. Istaknuo je da je Afrika jedna od najbržih svjetskih rastućih regija, koja ide naprijed kao 'galopirajući lava'.

Procvat Afrike može se vidjeti po brojnim pokazateljima: broju automobila (i pratećih prometnih gužvi) na ulicama glavnih gradova, blještavim trgovačkim centrima i velikim infrastrukturnim projektima. Grade se autoceste, željezničke pruge, zračne luke, brane, elektrane, cjevovodi i tvornice, a u velikim gradovima poput Lagosa, Nairobija, Adis Abebe niču industrijski parkovi i posebne gospodarske zone.

To je početak razdoblja novog rasta i svježih početaka, a čini se da mnogi Afrikanci imaju više samopouzdanja sada nego ikad prije od kraja kolonijalne ere, ranih 1960-ih. Ekonomisti to pripisuju trima glavnim faktorima: političkoj stabilnosti, gospodarskim reformama i guranju prema tehnološkim inovacijama koje su zahvatile cijeli kontinent, piše Spiegel Online.

Mnoge zemlje su danas bolje uređene, a Afrika kao cjelina je mirnija i demokratskija nego što je nekad bila. Kada je završio Hladni rat, samo tri od 53 afričke zemlje imale su djelomično funkcionalnu demokraciju. Danas je ta brojka 25 od 54. Osim kroničnih zona sukoba - kao što su one u Kongu, Sudanu i Somaliji - broj građanskih ratova i vojnih udara je smanjen.

Revolucija u informacijsko-komunikacijskom sektoru

Istovremeno, revolucija se događa u informacijsko-komunikacijskom sektoru. Nigdje se internet ne širi tako brzo kao između Kaira i Cape Towna, i nigdje upotreba mobilnih telefona nije doživjela tako eksplozivan rast kao u Africi, koja sada ima 650 milijuna korisnika mobitela, što je više nego u Sjevernoj Americi!

Skeptici, međutim, postavljaju pitanje hoće li sadašnje gospodarsko čudo u Africi potrajati. U resursima bogatim zemljama kao što su Gabon i Angola, mnogi ljudi te resurse ne smatraju blagoslovom, već prokletstvom. Dok se oni na vlasti bogate, svi ostali i dalje žive jednako loše kao i prije.

Milijuni Afrikanaca i dalje odlaze u krevet gladni. Milijuni pate od bolesti i epidemije. Milijuni djece pohađaju nastavu u ekstremno lošim uvjetima.

Ipak, ekonomski rast donosi svoje prve plodove. U mnogim mjestima životni uvjeti vidno su se poboljšali. Stope smrtnosti djece, nepismenosti te infekcije AIDS–om su u opadanju, a životni vijek je produžen za 10 posto.

Čak i oni s pesimističnim pogledom na Afriku zapanjeno gledaju kako se nekad bolesni div postupno diže s dna.