NOGOMET I NACISTIČKI POZDRAV

Zašto nije moguće slučajno 'mjeriti kukuruz'?

22.03.2013 u 08:45

Bionic
Reading

U Hrvatskoj se, naročito devedesetih, znalo salutirati uzdignutom desnicom na nacistički pozdrav, s time da su prominentniji među onima koji su se odlučili na ovaj ručni hommage zločinu i teroru znali objašnjavati da je riječ tek o 'mjerenju kukuruza'

Iako im je u srcu očito bila čista rasna diskriminacija, u javnosti su se – nakon što je njihovo nacističko mahanje prozvano u medijima – gradili neupućenima, pa svoje nacističke pozdrave proglašavali istančanim interesom za poljoprivredu, napose rast kukuruza u Slavoniji. Je li on rastao na nekoj hrvatskoj ili srpskoj masovnoj grobnici, to ih nije pretjerano zanimalo.

U međuvremenu su se stvari ipak dovoljno promijenile da se od političke klase, pa i ekstremno desne opozicije, više na sreću ne mogu očekivati baš tako jasni ispadi nacističkog sentimenta i uzdizanja desnice na 'Heil Hitler', no snimke raznih utakmica hrvatske reprezentacije pokazuju da se među njenim navijačima nalazi i dio onih koji jako vole svoju uzdignutu desnicu. Kako sumnje ne bi uopće bilo, dečki su čak jednom na tribinama svojim tijelima formirali kukasti križ (ili su to ipak bili strani plaćenici koji žele oblatiti Hrvatsku, kako je tada objašnjavao Vlatko Marković?) pa se to sporadično uzdizanje desnice na nacistički pozdrav kod dijela hrvatskih navijača čini kao business as usual. S druge strane, redovito se može čuti od navijača, njihovih predstavnika pa i dijela novinara koji sve to prate kako su 'dečki' zapravo divni, kako policija uvijek krene u bezrazložno pendrečenje i da nema tu nikad nacistički pozdrava niti 'Ubij Srbina!' bez obzira na to što su vaše oči vidjele a uši čule.

Takvu blagonaklonost za svoje nacističke eskapade zato nije imao mladi grčki nogometaš Giorgos Katidis, koji je zbog nacističkog pozdrava na kraju utakmice do kraja života isključen iz grčke nogometne reprezentacije. Desnicu na nacistički pozdrav 20-godišnji Katidis je dignuo na Olimpijskom stadionu u Ateni, poslije pobjede njegova tima AEK, no sada tvrdi da uopće nije znao da je riječ o nacističkom pozdravu! Na Twitteru je Katidis objavio da 'nije fašist i da ne bi to učinio da je znao što to znači', što je potaknulo BBC da se u članku zapita je li uopće moguće 'slučajno nacistički pozdraviti', odnosno 'slučajno mjeriti kukuruz', kako bi se to moglo reći u Hrvatskoj.

Giorgos Katidis se u međuvremenu ispričao, ali i dalje tvrdi da pojma nema što ispravljena i uzdignuta desnica znači, pa se BBC pita je li moguće da 'današnja europska mladež ne zna što je nacistički pozdrav'. Posebice u Grčkoj, u čijem parlamentu sjedi neonacistički stranka Zlatna zora, čiji vođe su u javnosti koristili nacistički pozdrav, koji oni, doduše, ne nazivaju 'mjerenjem kukuruza' nego 'rimskim pozdravom', pozivajući se na tradicije iz ere Cezara.

Profesor povijesti na Sveučilištu Nottingham Matthew Goodwin smatra da nije moguće danas u Europi ne znati što znači pozdrav uzdignutom desnicom te da je to (neo)nacistički pozdrav. On ističe da su se neonacisti posebice infiltrirali među nogometne navijače u pojedinim europskim državama, te izdvaja Austriju, Njemačku, Italiju i Veliku Britaniju, a tome se bez problema sada može dodati i Grčka. 'Nogometna kultura je bogata simbolima i među njima su i neonacistočki simboli i geste. Svima je jasno što predstavljaju', kaže profesor Goodwin.


Mladi Grk Katidis, pak, nije prvi nogometaš koji je pozdravljao nacistički; to je 2005. učinio i Talijan Paolo Di Canio, tada igrač Lazija (kluba s tvrdodesničarskom reputacijom, nota bene). Kada je dobio kaznu zabrane igranja jedne utakmice, Di Canio je objasnio da on 'nije rasist' nego samo pošteni 'fašist!' i 'napravio sam rimski pozdrav jer je to pozdrav druga drugu, koji je bio usmjeren mojim ljudima', objašnjavao je tada Paolo Di Canio, ne baš do kraja uvjerljivo.

Ipak, teško je povjerovati da se danas u Europi masovno ne zna koje je značenje uzdignute desnice i gestikuliranja 'Sieg Heil!' između ostaloga i zbog stalnog prisustva nacizma i Adolfa Hitlera u pop-kulturi, posebice filmovima i još brojnijim dokumentarcima na ovu temu. 'To nije marginalna tema, a teško je povjerovati u toliku naivnost i neupućenost u suvremenoj Grčkoj', zaključuje profesor Matthew Goodwin.

Tome treba dodati da bi bilo teško povjerovati u naivnost i neupućenost u značenje uzdignute desnice i u Hrvatskoj (o skandiranju 'Za dom spremni' da ne govorimo!) pa će biti zanimljivo gledati večerašnju nogometnu utakmicu sa Srbijom – možda nas ovog puta doista budu lagale vlastite oči i uši pa ćemo halucinirati ustaške ispade, a njih, eto, ipak konačno neće biti.