Humanitarna situacija na ovako uskom prostoru trenutno je očajna: zbog izraelske blokade nema struje, vode i interneta, ponestaje i hrane, a broj mrtvih i ranjenih raste geometrijskom progresijom. 'Najveći zatvor na otvorenom', s čak 40 posto maloljetnih, formirao je Izrael, ali njime već petnaestak godina upravlja Hamas, skupina koja na drugim palestinskim područjima, pa i u velikom dijelu svijeta, ne uživa veliku podršku.

Nakon njegovog prošlotjednog krvavog pohoda na Izrael izvjesna je osveta udarom na Gazu, čiji se stanovnici žale da ih - suprotno dosadašnjoj praksi - više nitko unaprijed ne obavještava o bombardiranju. Izraelci su jučer decidirano pozvali civilno stanovništvo, po procjenama njih 1,1 milijun, da se evakuiraju prema jugu i tako izbjegnu sudbinu kolateralnih žrtava u predstojećem napadu. Hamas ih je s druge strane pozvao da ostanu u svojim domovima, a i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poručila je da bi za pacijente iz prenapučenih bolnica u Gazi to predstavljalo smrtnu kaznu.

No i da krenu prema jugu, Palestinci nemaju kamo, već stisnuti se na još manjem komadiću ovog teritorija. Susjedni Egipat ustrajno odbija otvoriti prolaz mogućim izbjeglicama iz Pojasa Gaze te razmatra tek eventualno otvaranje humanitarnih koridora za dostavu hrane, lijekova i osnovnih potrepština. Situacija je, dakle, zbilja dramatična.

Izrael ne krije da namjerava 'potpuno uništiti Hamas' - premda nije jasno odnosi li se to samo na njegov vojni dio ili i civilne strukture koje upravljaju Gazom, pa čak i nedefinirani broj ljudi koji ga barem neizravno podržavaju - a po tumačenju brojnih stručnjaka, problem bi u izvjesnoj kopnenoj invaziji moglo predstavljati ulično ratovanje u gusto naseljenom području te upravo spomenuti brojni podzemni tuneli. Kolokvijalno, smatra se da ispod Gaze postoji cijela jedna 'podzemna Gaza'.

Dio mreže tunela izgradili su Hamas i Islamski džihad, a oni uglavnom vode prema izraelskom teritoriju i služili su za prebacivanje oružja i povremene upade. Njih je Izrael još prije više godina uspješno onesposobio i potom 'granicu' utvrdio ogradama i daljinski upravljanim oružjem, a ono se prošlog vikenda u novim okolnostima pokazalo slabo učinkovitim.

Druga važna mreža tunela iz Pojasa Gaze vodi prema susjednom Egiptu, odnosno poluotoku Sinaj. U svoje doba služili su za dostavu hrane i lijekova, ali i igračaka, luksuznih proizvoda, pa čak i cijelih automobila. Dakako - i za transport ljudi. Stotine je takvih tunela prema Egiptu, piše za britanski Sky News Nicole Johnston, dopisnica koja je u to doba bila smještena upravo u Pojasu Gaze.

'To je stvorilo novu kategoriju, 'gazde tunela', koji su se silno obogatili - kao i beduini na egipatskoj strani granice. Za prosječne Palestince osnovne namirnice su zbog troškova šverca i dalje bile smiješno skupe', piše ova novinarka. Egipat je svojedobno pokušao zaustaviti ovaj oblik trgovine gradnjom žičanih ograda, a njih su krijumčari bez problema uklanjali ili zaobilazili, pa je posao cvjetao sve dok Izrael nije počeo postupno ublažavati blokadu Gaze. Tada su gazde tunela ostali bez posla i zarade. Ovih dana, čini se, stvari se kreću u suprotnom smjeru, a Palestincima će jedini izlaz ponovno biti kopanje kroz pijesak.