Projekt 'Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji – Faza 2' provodi se u okviru Programa Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027., kao strateški projekt izravne dodjele, pod nadležnošću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Rok za projektiranje i gradnju druge faze, za koju je javna nabava raspisana potkraj prošlog tjedna, iznosi 31 mjesec. Od toga se šest mjeseci odnosi na pokusni rad, a jedan na tehnički pregled, odnosno ishođenje uporabne dozvole. Drugim riječima, ako se do ljeta započne s radovima, Lećevica bi u ljeto 2028. godine mogla ući u pokusni rad. No s obzirom na to da su kod ovakvih infrastrukturnih projekata česte žalbe, kao i poništavanje postupaka, taj rok svakako treba uzeti s rezervom.

Planiran 81 milijun eura

U prosincu 2022. godine, kad se potpisivao ugovor za prvu fazu realizacije, vrijedan oko 20 milijuna eura bez PDV-a, navedeno je da je ukupna vrijednost CGO-a Lećevica 81 milijun eura. Danas je jasno da će taj iznos biti višestruko premašen.

Jer samo dvije faze prelaze 90 milijuna eura, a tome treba dodati gradnju triju pretovarnih stanica u Zagvozdu, Sinju i na Braču, vrijednu oko osam milijuna eura. Kad se svemu tome pribroje izrada projekata, usluge nadzora i vođenja projekta, otkup dijela zemljišta za CGO, izrada studija, a valja dodati i to da se uz tri spomenute pretovarne stanice trebaju izgraditi još tri (Vis, Stari Grad na Hvaru i Split), jasno je da cijena ukupnog projekta, o kojem se govori od početka 21. stoljeća, iznosi daleko iznad sto milijuna eura. A objekt je, prema ranijim planovima, već osam godina trebao biti u funkciji.

Više od kašnjenja gradnje Lećevice, ulaganja u druga manja odlagališta koja su trebala biti zatvorena i cijene koja raste iz dana u dan, veći je problem to što će kapacitet splitskog odlagališta otpada Karepovac biti popunjen do kraja ove godine. A tek tada bi sve moglo eskalirati.

Kako je prije nekoliko dana na HRT-u kazao Mirko Budiša, zamjenik ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša, na tu je temu polovicom siječnja održan sastanak resorne ministrice te predstavnika gradova koji odlažu na Karepovcu i onih koji bi možda zaprimili otpad. Prema riječima Andrije Čaljkušića, direktora splitske Čistoće, na Karepovcu se trenutačno odlaže 110 tisuća tona otpada, od čega se polovica odnosi na Grad Split, a druga polovica na dio općina i gradova iz Splitsko-dalmatinske županije. Ali ne svi.

Snađi se kako znaš

Primjerice, Makarska već gotovo 20 godina funkcionira po principu 'snađi se kako znaš'. Nakon zatvaranja Donje Gore u Podgori smeće su isprva vozili na Karepovac, ali kako je 2009. godine Plano kod Trogira ponudilo povoljniju cijenu, počeli su ga voziti tamo. Plano je zatvoreno 2014. godine, a pokušaj povratka na Karepovac bio je bezuspješan. Od tada se makarsko smeće vozilo u Polaču kod Zadra, Varaždin, Kutinu i Otočac.

Tomislav Šuta (HDZ), splitski gradonačelnik i šef CGO-a iz vremena u kojem se o njemu tek govorilo, prošloga tjedna najavio je novi krug sastanaka s okolnim gradovima i općinama koji gravitiraju Karepovcu da bi se riješio problem, ali i iskoristio priliku da dio njih prozove zbog, kako je rekao, 'minimalne stope razdvajanja otpada', što 'povećava odlaganje na samom Karepovcu'.

Iz stranke Centar podsjetili su pak da je prije četiri godine odvajanje otpada u Splitu bilo oko 15 posto, a uoči lokalnih izbora prošle godine 34,8 posto. Danas iznosi, kako su naveli citirajući Šutine podatke, 28 posto.

Sinj splitsko smeće ne želi

I dok se traži tko će preuzeti tuđe smeće, jasno je da Sinj to ne želi. Miro Bulj (Most), sinjski gradonačelnik, još je u listopadu prošle godine kazao da je ministrica Marija Vučković zaprijetila sankcijama Sinju ako ne prihvati tuđe smeće, ali i dodao da ga ministrica i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban odvezu na Markov trg u Zagrebu, a ne na sinjsko odlagalište Mojanka.

Jedino što je sigurno jest da će račun na kraju platiti građani. U Makarskoj to najbolje znaju jer je 1. siječnja račun za kućanstva u fiksnom dijelu porastao za sto posto, a u varijabilnom za četrdesetak posto, i teško da će pasti jednom kad se Lećevica otvori.

Za dvije godine, ako se to doista ostvari, bit će 28 godina od prvog spominjanja CGO-a Lećevica u medijima i 10 godina otkako su, prema sporazumu iz siječnja 2014., Fond za zaštitu okoliša i tvrtka Regionalni centar čistog okoliša (RCCO) potpisali dokument u kojem je opisan detaljan hodogram za izgradnju. Prema tom planu, CGO je trebao početi raditi u veljači 2018. godine.

Predviđeni vijek rada mu je 30 godina, od čega je pet godina predviđeno za fazu realizacije, odnosno izgradnje, a 25 godina za fazu korištenja.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.