CAMERON I TURBO-KAPITALIZAM

Velika Britanija ušla u eru 'nježnog kapitalizma'

20.01.2012 u 11:45

Bionic
Reading

Na Otoku, izgleda, sve ide u najboljem redu kada David Cameron i opozicijski čelnik Ed Miliband imaju vremena za javna natezanja oko pridjeva koji bi trebao ići uz riječ kapitalizam. Vodi se pravi lingvistički rat oko toga tko je kriv, a tko zaslužan za turbo-kapitalizam, odgovorni kapitalizam, moralni kapitalizam, popularni kapitalizam, nježni kapitalizam...

David Cameron želi predsjedati erom 'popularnog kapitalizma', kako je jučer objasnio u govoru. Zapravo, možemo to nazvati i 'odgovornim kapitalizmom'. A možemo i 'moralnim'. U svakom slučaju, laburistički opozicijski lider Ed Miliband ima omanji problem dozvoliti britanskom premijeru da samo tako svojata najbolje atribute iz vokabulara engleskog jezika, pa uzvraća Cameronu da mu je praktički oteo riječ iz usta, jer da je on prvotno govorio o odgovornom kapitalizmu. Prošle je godine Miliband, naime, pozvao na slom predatorskog biznisa i pozdravio proizvodni biznis i sad se, kao, osjeća ideološki opljačkanim. No, nema razloga za zabrinutost. Cameron, nastavlja laburist, je poput uštipka – primamljiv izvana, ali s prazninom iznutra.

Kazano s nešto manje kapitalističkih kovanica, Miliband ne vjeruje Cameronu kada priča o nadzoru korporacija, kontroli i ukidanju bijesnih menadžerskih bonusa, izdašnoj socijalnoj pomoći koju su primali pojedinci dok je srednji sloj izvisio kako god da se okrene. To je tek maska. Konzervativna politička vizija potkovana je fanatičnom vjerom u slobodno tržište koje treba pustiti vlastitim gravitacijskim silama. No, kako dalje objašnjava britanski premijer, upravo je slobodno tržište pogon za proizvodnju morala: 'Ono je najbolja sila za izgradnju blagostanja i sreće... Čak bih išao i korak dalje: slobodno tržište zapravo promovira moralno ponašanje. Uspostavlja izravnu vezu između doprinosa i nagrade, između napora i rezultata. Fundamentalna ideja tržišta je davanje nečega za nešto – ideja koju trebamo podržati umjesto da je osuđujemo. Trebamo iskoristiti krizu kapitalizma za poboljšanje tržišta, a ne za njegovo podrivanje.'

Eto, Cameron pokušava izvesti kvadraturu kruga tezom da će slobodne uzde tržišne ekonomije same po sebi senzibilizirati savjest društva, a neće propustiti optužiti laburiste da iza svojih teza o odgovornom kapitalizmu zapravo prakticiraju turbo-kapitalizam. Upravo u vrijeme njihove vladavine, pripominje Cameron, vlada je napravila faustovski deal s londonskim Cityjem i dozvolila ekscesivno ponašanje nekih korporacija.

Zbijeno u jednu rečenicu, Miliband optužuje Camerona za laburističku retoričku fasadu, ovaj mu uzvraća da su laburisti zapravo promovirali divlji kapitalizam, i više nije sigurno tko je bio veći laburist, a tko veći konzervativac, no sigurno je da i jedan i drugi žele autorsko pravo na termine 'moral' i 'odgovornost'. Vrlo samorazumljivo, jer kakva god politika da se provodi - pogotovo sada, kada Velika Britanija prolazi kroz sito i rešeto ušteda, rezova i dugoročne stagnacije - od ključne je važnosti baratati s nekoliko retoričkih anestetika.