U sve više gradova, uključujući Zagreb, košnja travnjaka odgađa se kako bi se očuvala bioraznolikost i omogućilo preživljavanje divljih oprašivača. U parku Maksimir takva se praksa provodi već petnaestak godina na takozvanoj 'Livadi leptira', koja se kosi samo jednom godišnje. Rezultat je povratak brojnih vrsta, uključujući divlje pčele, muhe lebdjelice i leptire, navode u priopćenju.

"Gradovi imaju važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti naše zemlje. Oni brojem vrsta i brojnošću oprašivača nerijetko nadmašuju ruralna područja s jednoličnim poljoprivrednim površinama", ističe voditeljica istraživanja i razvoja u ustanovi Biljana Janev Hutinec.

Životinjice koje u potrazi za hranom oprašuju biljke, ne smiju gladovati, dodaje, te upozorava da travnjaci trebaju ostati prošarani cvijećem, a ne se prečestom košnjom pretvoriti u ono što biolozi nazivaju zelenim pustinjama.

U Hrvatskoj postoje režimi odgođene košnje, tzv. livade niskog i visokog cvata.

"Na njima rastu vrste poput maslačaka, livadne kadulje, žabnjaka i zečina. Kako bi se očuvala raznolikost i osigurala stalna opskrba oprašivača hranom, preporučuje se rotacijska košnja, odnosno postupan pristup u kojem se dijelovi travnjaka kose u različito vrijeme", naglašava Hutinec.

Voditeljica upozorava da to ne znači da ljudi trebaju odustati od brige za prirodu. Bez ljudskog Hrvatskom bi dominirala šumska klimazonalna vegetacija, dodaje i pojašnjava da bi zemlja tada bila prekrivena šumama.

Negdje je utjecaj čovjeka na travnjake neposredan, a negdje posredan, primjerice preko domaćih životinja na ispaši.

"Ekstenzivna umjesto intenzivne poljoprivrede ima pozitivan utjecaj čovjeka na prirodu", poručuje Hutinec.