NAFTNA APOKALIPSA

Ukrajina pronašla novu slabu točku Rusije: Putin bi mogao skupo platiti

16.11.2026 u 22:12

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Ukrajinske snage izvele su u noći na 16. studenoga niz napada na rusku naftnu infrastrukturu, pogodivši rafineriju u Krasnodarskom kraju i tri skladišta goriva u Rostovskoj oblasti. Riječ je o dijelu šire kampanje kojom Kijev nastoji poremetiti ne samo proizvodnju benzina i dizela nego i njihovo skladištenje te transport prema ruskim vojnim postrojbama. Prema ukrajinskim izvorima, napadi već stvaraju ozbiljne probleme ruskoj naftnoj industriji, iako stvarni razmjeri najnovijih oštećenja još nisu utvrđeni.

Ukrajina posljednjih tjedana sve intenzivnije napada rusku energetsku infrastrukturu. No njezina strategija više se ne svodi samo na gađanje rafinerija, nego obuhvaća čitav lanac opskrbe naftnim derivatima.

U noći na ponedjeljak, 16. studenoga, ukrajinske snage napale su rafineriju Iljski u Krasnodarskom kraju te tri skladišta goriva u gradu Azovu, u Rostovskoj oblasti.

Na prvi pogled riječ je o različitim ciljevima. Međutim, njihovo istodobno gađanje pokazuje kako Kijev nastoji otežati Rusiji proizvodnju, skladištenje i dopremu goriva.

To je posebno važno za rusku vojsku, čiji tenkovi, oklopna vozila, kamioni i druga oprema ovise o redovitoj opskrbi naftnim derivatima.

Pogođena jedna od najvećih rafinerija na jugu Rusije

Rafinerija Iljski ima kapacitet prerade od približno 6,6 milijuna tona sirove nafte godišnje i jedna je od većih rafinerija na jugu Rusije. Njezin položaj važan je zbog relativne blizine južnog bojišta u Ukrajini i okupiranog Krima.

Prema tvrdnjama ukrajinskog Glavnog stožera, u napadu su pogođene tri jedinice za primarnu destilaciju nafte, označene kao AT-4, AT-5 i AT-6, kao i kompleks za proizvodnju motornog benzina.

Riječ je o važnim dijelovima rafinerijskog procesa jer se upravo u tim postrojenjima sirova nafta razdvaja na komponente od kojih se daljnjom preradom dobivaju benzin, dizel i drugi proizvodi. Oštećenje takvih postrojenja može smanjiti količinu nafte koju rafinerija može preraditi.

Ipak, zasad nije poznato koliko su postrojenja oštećena ni koliko bi eventualni zastoj mogao trajati.

Napadnuta tri skladišta goriva

Istodobno s napadom na rafineriju, ukrajinske snage gađale su tri objekta za skladištenje i distribuciju naftnih derivata u Azovu. Prema ukrajinskom Glavnom stožeru, pogođeno je skladište Flash Energy, nakon čega su se čule eksplozije i izbio požar.

Ukrajinsko ministarstvo obrane navodi da je riječ o lokalnom opskrbnom čvorištu koje gorivom opskrbljuje benzinske postaje i gospodarske korisnike. Kapacitet njegovih spremnika procjenjuje se na oko 7000 kubičnih metara, a vrijednost zaliha goriva na približno četiri milijuna dolara.

Ukrajinske snage za specijalne operacije objavile su da su napale još dva objekta, Transit-Express i Azovskaju. Prema njihovim tvrdnjama, operacija je izvedena u suradnji s ruskim pokretom otpora Čornaja Iskra, odnosno Crna iskra.

Transit-Express služi za prihvat, skladištenje i otpremu goriva, uključujući njegov pretovar iz željezničkih vagona u cestovna vozila.

Azovskaja se nalazi u blizini lučke infrastrukture i raspolaže spremnicima kapaciteta do 30.000 kubičnih metara. Mjesečno može pretovariti do 60.000 tona naftnih derivata.

Ukrajinska strana tvrdi da oba objekta imaju važnu ulogu u opskrbi okupiranih područja južne Ukrajine.

Zašto su skladišta jednako važna kao rafinerije?

Napad na rafineriju može smanjiti proizvodnju goriva, ali napad na skladište ili distribucijski terminal može poremetiti njegovu isporuku čak i kada proizvodnja normalno funkcionira. Upravo na toj razlici temelji se ukrajinska strategija.

Ako se ošteti terminal koji povezuje željeznički i cestovni prijevoz, gorivo se mora preusmjeravati drugim prometnim pravcima. To zahtijeva dodatna vozila, vrijeme i novac.

Slično vrijedi za skladišta uz luke, koja omogućuju prihvat i otpremu velikih količina naftnih derivata različitim vrstama prijevoza. Istodobni napadi na proizvodna postrojenja i logističke centre zato mogu izazvati znatno veće probleme nego pojedinačni udari.

Ruske rafinerije pod sve većim pritiskom

Prema ukrajinskim podacima, Iljski je šesta ruska rafinerija pogođena od početka studenoga. Prije nje napadnuta su postrojenja u Saratovu, Kirišiju, Omsku, Volgogradu i Nižnjekamsku.

Razmjeri problema vidljivi su i iz podataka koje je 10. studenoga objavio Reuters. Prema izvorima iz industrije na koje se agencija poziva, tijekom jednog tjedna poremećen je rad devet od 35 najvećih ruskih rafinerija.

Procijenjeno je da bi zbog napada dnevna prerada nafte mogla pasti za približno 200.000 tona, odnosno oko 30 posto.

To ne znači da su sva pogođena postrojenja potpuno uništena. Dio rafinerija može nastaviti raditi smanjenim kapacitetom, a pojedine proizvodne jedinice mogu se postupno vraćati u pogon.

No istodobni problemi u više velikih postrojenja prisiljavaju Rusiju na preraspodjelu proizvodnje i pronalaženje alternativnih izvora goriva.

Ograničenja na benzinskim postajama

Prema ukrajinskom ministarstvu obrane, posljedice napada osjećaju se i na ruskom domaćem tržištu. U pojedinim regijama ponovno su uvedena ograničenja prodaje goriva.

Spominju se ograničenja do 30 litara u gradovima i do 50 litara na autocestama, kao i zabrane prodaje goriva u kanistrima.

Takve mjere prijavljene su, među ostalim, u Zabajkalskom kraju, Kareliji, Burjatiji i Krasnojarskom kraju.

Ukrajinsko ministarstvo obrane također se poziva na Financial Times, prema kojem su problemi u rafinerijama prisilili Rusiju na uvoz gotovog benzina morskim putem, uključujući isporuke iz Turske, Maroka i Egipta.

Za jednog od najvećih svjetskih proizvođača nafte takav razvoj događaja pokazuje koliko je važna razlika između proizvodnje sirove nafte i njezine prerade u gorivo spremno za uporabu.

Koliko Rusiji treba za popravak?

Vrijeme potrebno za obnovu pogođenih postrojenja ovisi o vrsti i razmjerima oštećenja. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, određene jedinice za primarnu preradu nafte mogu se popraviti za jedan do dva tjedna.

Međutim, popravci složenijih postrojenja za sekundarnu preradu mogu trajati znatno dulje, u pojedinim slučajevima i šest do osam mjeseci.