Američki predsjednik Donald Trump usred noći proglasio je primirje, nakon što su Izrael i Iran prihvatili njegov prijedlog prekida vatre, a nakon toga i prestanak sukoba kojega je on sam nazvao 'dvanaestodnevnim ratom'. Posljedice ovog dogovora, ali i kratkotrajnog rata analiziramo uz pomoć vanjskopolitičkog stručnjaka Denisa Avdagića
'Pod pretpostavkom da sve funkcionira kako treba, kako će i biti, želio bih čestitati objema zemljama, Izraelu i Iranu, na izdržljivosti, hrabrosti i inteligenciji da okončaju ono što bi se trebalo nazvati 'DVANAESTODNEVNI RAT', napisao je Trump u svome stilu.
Nakon toga ipak se i dalje pucalo, a zasad je nejasno tko je kriv za to: Izraelci su objavili da su presreli iranske projektile nekoliko sati nakon primirja i poručili da će se 'Teheran tresti' zbog toga, a Iran je uzvratio da nikakve rakete oni nisu lansirali.
'Iran je morao odgovoriti Americi da sačuva vlastiti obraz'
Vanjskopolitičkom analitičaru Denisu Avdagiću ovakav razvoj događaja nije neobičan: upozorava da se u kraćem periodu nakon proglašenja primirja, dok se situacija ne stabilizira, može očekivati kratkotrajna kršenja dogovora.
'No kada situaciju sagledamo u potpunosti i kada znamo tko je na početku sukoba imao kakve karte u rukama, rekao bih da je Iran morao na neki način odgovoriti Americi kako bi sačuvao vlastiti obraz, jer bi u suprotnome nastali daleko veći problemi za tu zemlju - i na unutarnjem, i na vanjskom planu. Njihova reakcija bila je usporediva s posljednjom razmjenom vatre s Izraelom, dakle znatno benignija i na nižoj razini. Kao da su htjeli pokazati ustupak - s time da to treba iščitati između redaka za razliku od Trumpa koji se ne libi javno pohvaliti Irance', kaže Avdagić za tportal.
On podsjeća da je alternativna reakcija na američko razaranje iranskih nuklearnih postrojenja moglo biti zatvaranje Hormuškog tjesnaca, što bi za sami Iran bio gotovo pa samoubilački čin - a s time bi naštetili i Kini, drugim velikim azijskim gospodarstvima, Europi, pa čak i vlastitim arapskim susjedima, uključujući Irak. S gotovo svima njima Iran bi de facto ušao u sukob.
'Izgleda kao da Iran ipak nije imao spreman odgovor na direktan američki napad. Jedno je razmjenjivati vatru s Izraelom, a sasvim drugo ući u direktan sukob s SAD-om', dodaje Avdagić.
Po njemu, tek treba vidjeti kakvi su zapravo konkretni učinci američkih napada na iranske nuklearne komplekse, no sigurno je da u eventualnim budućim pregovorima početna pozicija Irana neće biti na razini one koju je dobio davno sklopljenim sporazumom iz kojega je Donald Trump u prvom mandatu samoinicijativno istupio.
Rusija nije bila spremna, Izraelu treba novi rat
Avdagić smatra da su kratkotrajna eskalacija sukoba, a onda i dogovoreno primirje i prekid rata, načistac izvele dva bitna geopolitička aktera:
'Jedan je Rusija koja očito nije bila spremna za ovakav razvoj događaja i reagirala je sa zakašnjenjem, evidentno nije u stanju igrati ovu igru na razini na kojoj to čini prije svega Donald Trump. Rat je gotov, ili se barem nadamo da je gotov, a tek sada iz Rusije stižu ozbiljne reakcije na njegov početak', kaže Avdagić.
Drugi akter je Izrael, a još preciznije njegov premijer Benjamin Netanyahu.
'Treba vidjeti hoće li taj politički mačak s bezbroj života preživjeti mir, odnosno ima li još kakav sukob ili rat za pokrenuti. Ukoliko nema, fokus se ponovno vraća na njega i njegovu političku poziciju koja je ugrožena. Netanyahu mora i održavati koaliciju s partnerima koji se zalažu za radikalna rješenja, a sve je manje prostora za to - čak i u Gazi za koju velik dio svijeta zaista zahtijeva hitno rješenje', kaže ovaj analitičar za tportal.
Ovog tjedna će, zaključuje Avdagić, pažnja trebati biti usmjerena na samit NATO-a u Haagu.
'Donald Trump uspio je potpuno dinamizirati kompletnu međunarodnu politiku i ako išta možemo predvidjeti u ovom trenutku, to je da će samit u Haagu biti posve drugačiji od svih prethodnih.'