KOMENTAR DARKA POLŠEKA

Tko se 'skuhao' na referendumu i zašto?

  • Autor: Darko Polšek
  • Zadnja izmjena 12.12.2013 16:05
  • Objavljeno 01.12.2013 u 22:34
markić ustav

markić ustav

Izvor: tportal.hr / Autor: Montaža: Tonći Petrić/Pixsell.hr

Jučerašnji referendum kojim se brak definira kao zajednica žene i muškarca još je jedan primjerak za hrvatsku arhivu 'kuhanih žaba'. Ali tko je, i kada, ustvari krenuo s kuhanjem žaba?

Znanost o kuhanim žabama

U romanu Daniela Quinna 'Priča o B.' iz 1996. 'problem kuhanih žaba' opisuje se na sljedeći način: 'Bacite li žabu u lonac kuhane vode, ona će, naravno, odmah pokušati iskočiti. Ali ako je lagano stavite u lonac mlake vode i polako ga zagrijavate, ona će u njemu mirno plutati. Polagano zagrijavajte vodu i žaba će utonuti u lagani stupor, baš kao i mi u vrućoj kadi, i ubrzo će, sa smiješkom na licu, bez otpora dopustiti da je iskuhamo do smrti.' Mnogo je tinte proliveno o tom problemu i o istinitosti opisa znanstvenog eksperimenta njemačkog fiziologa Friedricha Goltza iz XIX. stoljeća.

Urbana legenda o kuhanim žabama

U međuvremenu, kuhane su žabe postale prava urbana legenda. Šezdesetih su Amerikanci upozoravali da će polako pristajanje uz sovjetske uvjete završiti kobno. Osamdesetih su 'survivalisti' upozoravali da civilizacija polako, ali sigurno umire. Devedesetih su 'liberteri' kuhane žabe koristili kao metaforu za polaganu, ali sigurnu eroziju ljudskih prava. Argument kuhanih žaba doživio je pravu renesansu u ekološkom pokretu. Spominje ga Al Gore u svojim prezentacijama ekološkog filma 'Neugodna istina', kao metaforu naše nevoljkosti da se pozabavimo globalnim zatopljenjem. Ekološki znaci katastrofe spominju se kao kuhane žabe i u filmu 'Danteov vrh'. A već spomenuti Daniel Quinn njime opisuje opasnosti globalnog demografskog rasta i propasti civilizacije.

Hrvatske predreferendumske kuhane žabe

Tijekom kampanje za i protiv referenduma mnogi su upozoravali na problem kuhanih žaba. Primjerice, na manifestacijama 'Protiv' pjevala se lijepa pjesma Manic Street Preachersa 'If You Tolerate This Your Children Will Be Next'. Nedavno je sličnu priču, naime stihove pastora Friedricha Niemöllera 'Najprije su došli po komuniste, ali nisam se bunio…', prepričao i Boris Dežulović. On upozorava da bi se i u Hrvatskoj moglo dogoditi slično. Mnogi ljudi u ono vrijeme nisu reagirali na prve žrtve i nepravde, pa ih je s vremenom i same zahvatila ista sudbina.

Predsjednik Republike Hrvatske i Ustavni sud upozorili su na moguću postupnu eroziju Ustava, odnosno da bi i Ustav jednoga dana mogao postati kuhana žaba. I osobno sam na ovim stranicama isticao sličan stav. Mnogi misle da je referendum tek početak zakuhavanja i da zbog toga, baš poput žabe, još uvijek pravodobno možemo iskočiti.

Arhiva hrvatskih kuhanih žaba

U kojem smo to trenutku postali osjetljivi na netoleranciju prema drugima? Je li referendum bio početna točka, ili smo lonac za žabe zagrijali mnogo ranije? Živimo li možda u dva različita lonca, s dva različita stupnja zakuhavanja, te je jednima već svanulo da iskakanja više nema, dok drugima tek sada sviće da se voda pregrijava?
Kada bismo referendum mogli protumačiti kao početak 'zakuhavanja', bio bi to razlog za optimizam. Prvo: tada bismo, ako smo žabe, još mogli iskočiti (ili prikočiti), bez dramatičnijih posljedica. I drugo, ako je referendumski ishod znak nečijih loših namjera, ili pak lakoće kojom građani mogu promijeniti Ustav, onda smo još dobro prošli, naime – s vrlo benignim posljedicama. A na nama je, budući da nismo 'samo' žabe, da promijenimo vodu ili lonac. Mnogo je veći problem odgovoriti na pitanje - u kojem je stanju 'kuhanja', na kojoj je temperaturi ustvari hrvatski lonac? Kada smo točno krenuli 'kuhati žabe'?

Sekularno kuhanje žaba

Na području ekonomije, raznim oblicima rentijerstva, korupcije, nepotizma, netijaštva, a kasnije i benevolentnošću u kreditiranju, davanju državnih garancija, kuhali smo žabe od samoga početka. Na području vrijednosti, odnosno morala, nisu nam nepoznate transgresije, odnosno razni oblici netolerancije - prema strancima, investitorima ili susjedima, bogatašima, političarima, novinarima ili inteligenciji. Neki će dodati: i prema ženama i djeci. (Što u toj kaši znači još jedan, dodatni oblik netrpeljivosti.) Na političkome planu, kuhali smo žabe i tolerirali svašta u vrijeme komunizma, a još davniju prošlost da ne spominjemo (te nam se sada posve pogrešno čini da u 'ona vremena' nismo imali izbora). I u trenutku kada smo taj izbor imali, mi smo, baš poput žaba – iskočili. Ali to je druga priča. A u nedavnoj povijesti, zakuhavali smo žabe i s vrijednostima i tehnikama seksualnog odgoja oko kojih smo, usput rečeno, mogli ostati neutralni.  Bilo kako bilo, ishod referenduma tek je za nekoliko stupnjeva podigao temperaturu lonca, u već uznapredovalom stanju općeg 'kuhanja žaba'.

Teološko kuhanje žaba

A kada je riječ o 'kuhanju žaba' u teološkome loncu: tolerirali smo vatikanske sporazume. A s drugim crkvama nismo sklopili slične sporazume! Smatrali smo normalnim da se imovina 'referendumskih grupacija' ne oporezuje. Protesta protiv vjeronauka u školi ne sjećam se da je bilo. Posve nam je normalno da svećenici i redovnici budu na platnome spisku države… Predsjednici nam se kunu neka im Bog pomogne. (Čak se i njihov ateizam morao pretvoriti u 'agnosticizam'). Članovi 'agnostičkih stranaka', normalno, pojavljuju se na misama i dobivaju sakramente barem dvaput godišnje (jer oni navodno pomažu i onima koji ne vjeruju). Osnivali smo teološka (javna) sveučilišta, ali teološke fakultete sa sekularnih (javnih) sveučilišta nismo micali. Štoviše, imali su čak i 'stručno-inženjerske', skraćene programe! A dio javno-znanstvenog kolača i dalje dobivaju. Toliko o našoj, ustavom garantiranoj sekularnoj državi.

Treba li nas onda čuditi stanje naše inteligencije i znanosti? Treba li nas onda čuditi, primjerice, što dekan jednog teološkog fakulteta otpor tako koncipiranom 'općem dobru' i 'općem interesu' za koje se zalaže on i njegova crkva smatra 'korištenjem logike perfidiae Diaboli'. Treba li nas čuditi 'logika' tog visoko rangiranog 'znanstvenika' kada tvrdi da se građanske udruge 'zauzimaju isključivo za partikularne interese, dok se Katolička crkva zauzima za univerzalne vrijednosti i opće dobro'? Ili pak njegova demokratičnost kada sebi, tj. pripadnicima svoje crkve - daje pravo da se opredjeljuju 'po svojoj savjesti', dok političarima isto pravo odriče? Lonac s tim žabama već je odavno skuhan!

Zaboravimo žabe: riješimo problem!

Unatoč svim našim skuhanim ili polukuhanim žabama: ishod jučerašnjeg referenduma ne bi smio biti naš (glavni) problem. Ako iz njega izvučemo pouke. Primjerice o važnosti tolerancije, zakona i demokratskih procedura. Arhiva naših kuhanih žaba dovoljno je bogata da svatko ima otkuda započeti. Uostalom, kamo da iskočimo? I kamo sreće kada bismo iz ove alegorije s arhivom naših 'kuhanih žaba' izvukli zaključak da postoje civilizirana rješenja za hlađenje lon(a)ca. Naša je dužnost barem to da ne pristavljamo nove lonce za nove žabe. Na štednjaku ih ionako već imamo previše!

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!