Ćorušić je prvo sam sebe uvalio u probleme nakon što je javno, gostujući u emisiji 'Nedjeljom u 2' na HRT-u, otkrio cijelu povijest bolesti te prezime pacijentice kojoj je izvadio pogrešni jajnik 2014. Potom su mediji objavili priče o dva incidenta iz 2009., u kojima je ugledni liječnik mahao vatrenim oružjem.

Prvom prilikom je, navodno, u alkoholiziranom stanju izvadio pištolj pred svojom djecom i prijetio da će se ozlijediti pa ga je policija privela te je završio u Vrapču, a drugi incident dogodio se nekoliko godina kasnije, kada je pucao iz pištolja u naselju Šestine u kojem mu se nalazi obiteljska kuća. Opet je priveden i odvezen u Vrapče. Slučajevi iz prošlosti su zanimljivi jer nema pisanih tragova o tome da je snosio bilo kakve sankcije za svoje ponašanje. Ćorušić sve to demantira i prijeti tužbama.

Šefa Rebra smatra se jednim od glavnih ljudi preko kojih Katolička crkva ostvaruje svoj utjecaj u hrvatskom zdravstvu. Prije svega se to odnosi na bitke koje vode protiv pobačaja i medicinski potpomognute oplodnje.

U vrijeme u kojem se slagala prva koalicija HDZ-a i Mosta Ćorušić je bio najozbiljniji kandidat za ministra zdravstva. Navodno je bio osobni odabir tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, a kojeg je fasciniralo to što je praktični vjernik. No zbog otpora Mosta, koji je izašao s podacima o liječničkoj pogrešci za koju je bio odgovoran, nije prošao. Ćorušić je u nedjelju objasnio da zapravo Most nije bio protiv, nego da su ga sabotirala parapolitička tijela, Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički zbor, zbog čega ga u vladi nije želio Tihomir Orešković. Ćorušić ni danas ne priznaje da je pogriješio iako je bolnica nesretnoj ženi platila odštetu zbog njegove greške.

Nakon što je njegovu ambiciju za ministarskom foteljom odnio vjetar Ćorušić je podnio ostavku na mjesto HDZ-ova Odbora za zdravstvo. Međutim njegov utjecaj na smjer hrvatskog zdravstva nije splasnuo. Neki idu toliko daleko da ga nazivaju ministrom zdravstva u sjeni. Ćorušić je tako vrlo brzo imenovan šefom KBC-a Zagreb, najveće hrvatske bolnice, i to, prema pisanju Nacionala, uz svesrdnu pomoć Katoličke crkve koja je urgirala za njega u HDZ-u. Do 2015. bio je šef Zavoda za ginekološku onkologiju.

Ćorušićev klerikalni pečat kada su u pitanju osjetljiva svjetonazorska pitanja vidljiv je gotovo svakodnevno, a navodno je i Petrovu bolnicu do vrha napunio HDZ-ovim kadrovima. Vidjelo se to i u nedavnom slučaju Mirele Čavajde, trudnice koja je zbog nevoljkosti čelnog čovjeka Rebra da joj pruži medicinske usluge, na koje prema zakonu ima pravo, morala po pomoć otići u Sloveniju. Tvrdio je pritom da Čavajda praktički traži eutanaziju.

Ćorušić je gorljivi protivnik pobačaja i jedan je od brojnih hrvatskih ginekologa koji su uložili priziv savjesti, ali su u karijeri radili pobačaje. Opravdava se time da je obavljao prekide trudnoće jer je to tada bila 'radna obaveza'. Međutim nije za apsolutnu zabranu. Bio je i član povjerenstva za izradu novog zakona o pobačaju koje je sastavio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić. Nevoljkost aktualnog vodstva HDZ-a da se bavi tom temom koja dijeli društvo utjecala je na činjenicu da novi zakon još nije donesen. Iz tog vremena važno je istaknuti neke od Ćorušićevih izjava koje ocrtavaju njegov stav o tom važnom pitanju.

'Pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj trebalo bi ograničiti, a za trudnice koje žele abortus uvesti obvezu savjetovanja sa stručnjacima, psihologom, moguće i svećenikom', govorio je tada Ćorušić. Za ovog ginekologa pobačaj je 'najgadljiviji postupak u medicini', a prekid trudnoće ni ne smatra liječenjem.

'To nije liječenje, to je medicinska usluga na zahtjev. Dakle, kad gledamo u tom kontekstu, ta pacijentica, ta gospođa, nije pacijent, nego je klijent, korisnik usluge', kazao je Ćorušić u ožujku 2019. u emisiji 'Otvoreno', u kojoj se govorilo o tome utječe li ginekološki priziv savjesti na dostupnost abortusa. Ne smatra da je priziv savjesti liječnika problem, a protivnik je i umjetne oplodnje. Kada je 2012. tada vladajući SDP donosio novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, cijeli HDZ je ustao na noge. Specijalist ginekologije, dr. Ante Ćorušić bio je jedan od najglasnijih. Tada je poručio da se tim zakonom podržava eugenika i iritira većinu hrvatskih građana.

'Ovim se zakonom omogućuje ubijanje nedužnih. Da bi se dobilo jedno dijete, mora se žrtvovati desetero njegove braće i sestara, a trideset posto zametaka ne preživi zamrzavanje. Prošle godine u Hrvatskoj je bilo 43 tisuće novorođenčadi, svega njih jedan i pol posto bilo je začeto metodama umjetne oplodnje. Kolege koji se bave tim pitanjem olako se odlučuju na umjetnu oplodnju, a da prije nisu pokušali napraviti neke druge metode liječenja neplodnosti, primjerice rekonstrukciju jajovoda', rekao je tada Ćorušić.

Protivio se i uvođenju spolnog odgoja u hrvatske škole jer su ga izradili pseudoznanstvenici, a zalagao se za uvođenje nadstandarda u zdravstvu koji bi si mogli platiti bogatiji građani. Zamjera mu se i to što nije dopustio da svjetski poznati neurokirurg Josip Paladino nastavi raditi na Rebru nakon što je stekao uvjete za mirovinu te ga je doslovno otjerao.

Rodom je iz Lovreća u Imotskoj krajini, a dio djetinjstva proveo je u Splitu, u kojem je završio školu. Tvrdi da nije katolički fanatik, kako ga neki etiketiraju.

'Vjernik sam kao i većina ljudi, ali nisam previše praktični vjernik, jer na misu idem onda kad za to osjetim potrebu. Vjerujem u Boga i u karizmu svete Crkve katoličke', objasnio je jednom prilikom.

Ćorušić je, prema vlastitom priznanju u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 2020., član HDZ-a od 1989., a u stranku se učlanio u Zaprešiću, u kojem je tada živio. U svibnju 1991. privremeno prekida specijalizaciju da bi se kao liječnik dragovoljac pridružio Glavnom stožeru saniteta, a potom u postrojbe hrvatske policije i tadašnjeg Zbora narodne garde. Na ratištu je proveo 19 mjeseci i 13 dana.

Ratni put vodio ga je od Vukovara preko Vinkovaca i Osijeka do Pakraca, Lipika i Garešnice. Nakon što je Hrvatska priznata, u rujnu 1992. je demobiliziran, a potom je položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstetricije. Potom je tijekom 1994. kao dragovoljac otišao u Bosnu i Hercegovinu (Nova Bila, Vitez, Travnik).