Mirovni prigovori u Istanbulu: Gdje je vuk?

Vjerojatno većina vas zna priču o pastiru kojem je, eto, bilo dosadno na pašnjaku, pa je došao na ideju da se malo zabavi i u dva navrata napravio je spačku, dignuvši na noge cijelo selo derući se iz sveg glasa da je stigao vuk - kojeg nije bilo - pa kad se treći put zapravo pojavio, više nitko nije reagirao na pastirove povike upomoć jer su mislili da se zeza. E pa tako nekako dosad izgleda priča o mirovnim pregovorima za završetak rata u Ukrajini, koju bjesomučno režira Donald Trump otkako se dočepao drugog mandata na čelu SAD-a. I dok se u ulozi pastira izmjenjuju glavni akteri tih tobožnjih mirovnih pregovora, zasad slušamo samo mirovne prigovore.

Sve oči svijeta ovaj tjedan bile su uprte u Istanbul, u kojem su u četvrtak trebali biti održani prvi izravni mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine nakon tri godine. Uoči sastanka, koji je predložio ruski čelnik Vladimir Putin, sve vrijeme kuhala se napetost.

'Čekam te u četvrtak u Istanbulu', romantično je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio Putinu, pozvavši ga na prvi dejt na visokoj razini.

Trump je pak u Istanbul poslao svoju najjaču konjicu, državnog tajnika Marca Rubija te visoke izaslanike Stevea Witkoffa i Keitha Kellogga, uz napomenu da će im se i on pridružiti 'ako bude potrebe'. Jer, eto, ako se Putin ipak pojavi, zasigurno bi volio da je Trump tamo, barem tako kaže naš mirovni misionar.

U srijedu navečer napokon je postalo jasnije da nitko neće dočekati Godota u Turskoj – Putin je odlučio poslati 'nižu delegaciju': svoje pomoćnike i zamjenike ministara pod kormilom njegova savjetnika i imenjaka Medinskog. I dođe napokon četvrtak, Zelenski je za svaki slučaj stigao u Ankaru na sastanak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, da nije džaba dolazio ako se izjalovi stvar s Rusima, a i gdje može čekati u pripravnosti u slučaju da se Putin ipak pojavi.

A onda netom prije podneva, prvi (ne možemo reći i neočekivani) šamar – pregovori se odgađaju za poslijepodne. Poslijepodne smo pak umjesto pregovora dobili još jedan šamar – sve se odgađa za petak – da bi navečer došlo do teškog antiklimaksa: umjesto pregovora, u petak će se ipak održati samo trilateralni sastanci.

A u pauzama između šamara slušali smo kako se čelnici koji su došli pregovarati o miru međusobno časte pogrdnim riječima. Pa smo u petak napokon dočekali i te famozne sastanke. Nismo gledali Putina i Zelenskog kako sastanče, ali barem smo dobili kakav-takav sastanak nižerangiranih ukrajinskih i ruskih pregovarača. Ali ako je vjerovati Trumpu, džaba su krečili jer neće biti nikakvih pomaka dok se ne sastanu dva pastira - Trump i Putin. Ili su ipak vukovi?

Je li Trump išao na Bliski istok nažicati Air Force One?

Izuzmemo li skok do Rima na sprovod pape Franje, Trump u drugom mandatu nije napuštao SAD. Imajući u vidu njegov poslovni mentalitet, potpuno je prirodno to da je za svoju prvu turneju odabrao posjet trima najbogatijim zemljama svijeta per capita – Saudijskoj Arabiji, Katru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tamo je sklopio poslove čija se ukupna vrijednost mjeri u bilijunima dolara, no ni ova bliskoistočna turneja nije mogla proći bez kontroverzi.

Prvo mu je saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman prostro crveni tepih, kao podlogu za sporazum o strateškom ekonomskom partnerstvu, prema kojemu bi Saudijska Arabija trebala uložiti u SAD nadrealnih 600 milijardi dolara i kupiti oružje u vrijednosti još 142 milijarde. Potom je Trump produžio u Katar, čiji je emir, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, rekao – daj to udvostruči i zaokruži na 1,2 bilijuna dolara, naći ćemo već neke podatkovne centre i dronove u koje ćemo ulupati taj novac.

Treća stanica bila je Abu Dabi, gdje se Trump sastao s čelnikom Emirata, šeikom Mohamedom bin Zajedom Al Nahjanom. S tog susreta nismo dobili cifru, ali obzirom na to da su doradili već parafirani sporazum prema kojemu će UAE od Nvidije kupiti 500 tisuća najnaprednijih čipova za umjetnu inteligenciju godišnje, i ovaj dil sigurno ima najmanje dvoznamenkast broj nula.

Ipak, neke tričarije koje je Trump obećao šeicima i naftašima malo zabrinjavaju pojedine faktore kod kuće. Dio kongresnika jamra zbog posla s Emiratima oko AI podatkovnih centara, tvrdeći da oni predstavljaju rizik za američku nacionalnu sigurnost. Ipak, puno je veći problem posao s Qatar Airwaysom o kupnji 210 širokotrupnih zrakoplova Boeing. Čini se da Trumpova trampa ispod žita obuhvaća i Boeing koji je nažicao sebi za predsjednički zrakoplov Air Force One. O tome je rekao da bi ponudu 'bilo glupo odbiti', na 'majke mi' obećao da ga neće koristiti nakon završetka mandata, ali neki republikanski kongresnici – među njima je i predsjednik Senatskog odbora za trgovinu Ted Cruz – nisu mogli sakriti svoju zabrinutost.

Da ne griješimo dušu, Trump je na Bliskom istoku odradio i ponešto korisno za ostatak svijeta – uoči susreta s privremenim predsjednikom Sirije Ahmedom al Šarom objavio je da ukida sankcije toj zemlji, na oduševljenje njezinih osiromašenih stanovnika koji je pokušavaju vratiti u život nakon godina Asadove diktature. Vratio se u SAD s još jednim ratnim trofejom: izraelska vojska objavila je da je preuzela zadnjeg američkog taoca kojeg je u zatočeništvu držao Hamas, Edana Alexandera.

Šahovska partija Trump vs. Xi Jinping završila remijem

Prije turneje po prijateljskim zemljama pijeska i nafte Trump je sklopio privremeno primirje na 90 dana u trgovinskom ratu s Kinezima. Nakon pregovora u Ženevi, Amerikanci su odustali od astronomske carinske stope od 145 posto na uvoz kineske robe te će je ove godine cariniti samo s 'prijateljskih' 30 posto. Zauzvrat, kineski vožd Xi Jinping odustao je od carine od 125 posto na američku robu te će ona iznositi 10 posto. Dogovor je oduševio burze, dignuvši cijene dionica i vrijednost dolara.

Trgovina između Amerike i Kine gotovo je stala, što se odrazilo i na svjetsko gospodarstvo. Iako se razmjeri štete još ne mogu u potpunosti procijeniti, prvi pokazatelji, poput kineskih trgovinskih podataka za travanj, pada rezervacija kontejnerskog prijevoza i slabljenja raspoloženja u američkoj prerađivačkoj industriji, upućuju na velike gubitke. Uz to, trgovina između dviju država i dalje je opterećena znatno višim carinskim stopama nego što je to bilo prije desetak godina.

Analitičari ukazuju da će sve to još jednom potvrditi Pekingu da je politička odluka da se krene putem samodostatnosti bila ispravna. Financial Times piše da kineske kompanije ubrzano 'čiste' svoje dobavne lance od stranih dobavljača, ponajprije zapadnih, uz fokus na američke. Većinom je riječ o proizvođačima iz sektora poluvodiča, kemijske industrije i medicinske opreme.

Kineska vlada već nekoliko godina promiče politiku industrijske samodostatnosti strategijom 'Made in China 2025', predstavljenom još prije deset godina. Trumpove carine Kineze su potpuno uvjerile da ispravno razmišljaju. Partijski dužnosnici navodno vjeruju da Kina može preživjeti bez ičega iz SAD-a ili sa Zapada.

Kako je Macron jednim potezom digao živac Putinu i Netanyahuu

Francuski predsjednik Emmanuel Macron jednim je udarcem uspio ubiti dvije muhe ili - razbjesniti dvije velesile, ovisi o tome kako gledate na to. Sve se dogodilo u razgovoru za nacionalni kanal TF1, u kojem je otkrio da je trenutno u razgovorima s Njemačkom i Poljskom oko mogućnosti da francuske bojeve glave štite Europljane od Rusije. Rezon iza ovog poteza Trumpove su najave da namjerava smanjiti američku vojnu prisutnost u Europi i potaknuti europske zemlje da preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Ipak, Macron ima nekoliko ozbiljnih ograda: francusko nuklearno oružje neće se raspoređivati o francuskom trošku, a jedino francuski predsjednik smije donijeti odluku o njegovoj upotrebi.

Odgovor iz Moskve nije trebalo dugo čekati. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da 'proliferacija nuklearnog oružja na europskom kontinentu nije nešto što će dodati sigurnost, predvidljivost i stabilnost'. Rat u Ukrajini poljuljao je cijeli sustav strateške stabilnosti, primjećuje Kremlj (kao da ga je netko drugi pokrenuo), a Peskovljeva kolegica iz Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova također se propela na prednje noge, optuživši Macrona da je na đir vlakom do Kijeva s njemačkim kolegom Merzom i britanskim premijerom Starmerom ponio – kokain. Riječ je bila, dokazali su francuski mediji, ne o vrećici kokaina, već o zgužvanoj maramici u koju je, a ne iz koje, Macron ispustio plodove svoje prehlade.

Drugi front koji je Macron otvorio jest onaj prema Izraelu, kad je u istom intervjuu izjavio da je izraelsko vojno djelovanje u Gazi 'neprihvatljiva humanitarna katastrofa'. Na stražnje noge prvo se digao izraelski ministar obrane Israel Katz te ga podsjetio što se dogodilo Židovima u Francuskoj 'kad se nisu mogli braniti'. Ni Benjamin Netanyahu nije ostao dužan: 'Macron se ponovno odlučio svrstati na stranu ubojite terorističke islamističke organizacije i širiti njezinu gnjusnu propagandu koja optužuje Izrael za ratne zločine', rekao je. Tako će Macron još jednom platiti cijenu svoje izloženosti nepopularnim protivnicima EU-a u trenutnim geopolitičkim okolnostima.

Ursula, hoćemo poruke!

Puna su joj usta bila transparentnosti u prosincu prošle godine, kad je preuzimala drugi mandat na čelu Europske komisije – kad, vidi vraga, ni sama Ursula von der Leyen nije transparentna, kaže Opći sud EU-a. Osilila se malo, izgleda, europska čelnica u hladnokrvnoj, europsko-njemačkoj birokratskoj maniri, pa novinarima nije htjela otkriti detalje dogovora o najvećoj nabavi cjepiva u povijesti EU-a - više milijardi eura teškog dogovora između Komisije i farmaceutskog diva Pfizera na vrhuncu pandemije covida.

Afera poznata kao Pfizergate izbila je 2021. godine, kada je New York Times otkrio da su Von der Leyen i izvršni direktor Pfizera Albert Bourla nekoliko tjedana razmjenjivali poruke o uvjetima nabave cjepiva prije nego što su stručne službe EU-a uključene u pregovore. Novinari su od Komisije naime zatražili uvid u te poruke, no Komisija je tvrdila da one 'ne postoje' u službenoj evidenciji i odbila ih dati na uvid.

Sud je pak u srijedu donio presudu u kojoj kaže da je Komisija trebala drugačije postupiti, da njezino obrazloženje nije bilo uvjerljivo te da se poruke mogu smatrati službenim dokumentima, moraju pohraniti i dati na uvid javnosti, ako ona to zatraži. Cijeli slučaj podosta je nezgodan za šeficu Komisije, posebno zato što kritike usmjerene na nju sada više ne dolaze samo iz smjera Zelenih i krajnje desnice, nego i mainstreama, koji je odluku suda nazvao brukom i sramotom za Komisiju.

Nakon presude Von der Leyen se oglasila na X-u, drveći o novom, 17. paketu sankcija Rusiji i svesrdnoj podršci Ukrajini. A Komisija? U šturom priopćenju, na kakve smo već navikli iz institucija Europske unije, kažu da primaju na znanje odluku suda i da će se uskoro detaljnije očitovati. No za svaki slučaj naglasili su da sud zapravo 'ne dovodi u pitanje politiku registracije Komisije u vezi s pristupom dokumentima'.

Znači li sve to da bi uskoro tajne poruke mogle izaći na vidjelo? Da, ali uvijek ima ali. Presuda priznaje da bi pronalaženje poruka moglo biti teško - telefoni su možda promijenjeni, podaci su možda nestali. No postoji i druga ruta do njih, a to je ona koju krči Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) provodeći kaznenu istragu o nabavi cjepiva. To znači da istražitelji, teoretski, mogu pristupiti izbrisanim porukama, no i to ovisi o lokalnim zakonima o zadržavanju podataka. Ursula, sretno!

Fijasko u Doboju

Trebao je to biti značajan politički događaj, a pretvorio se u fijasko. Predsjednik Republike Srpske i optuženik Milorad Dodik, koji izbjegava pojavljivanje pred Sudom BiH, ali zato pomno sluša savjete sa sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, odlučio je sazvati veliki sastanak predsjednika parlamentarnih stranaka BiH. Ipak se, kažu u UN-u, politička kriza u toj zemlji mora riješiti u domaćoj radinosti.

Za mjesto dijaloga Dodik je odabrao dobojski hotel Park, oko kojeg je bilo raspoređeno dvadesetak policajaca, dok su hodnicima, kažu, defilirali i inspektori. A umjesto bijele zastavice Dodik je pripremio stolove s bijelim stolnjacima, ceduljice s imenima i logotipima stranaka, pa i servirao piće. Ali nitko, osim njegovih satelita, očigledno nije bio raspoložen da s njim popije čašu-dvije, pa čak ni njegov prijatelj na čelu HDZ-a BiH, Dragan Čović.

Tako je, umjesto fotografije koja je trebala pokazati njegovu političku snagu, inicijativu i legitimitet, regiju nakon sastanka ionako sastavljenih, a koji je trajao svega 20 minuta, obišla fotografija praznih stolica na kojoj se vidi i vidno nezadovoljna Dodikova drugarica Sanja Vulić.

'Cilj je ostvaren', velik Dodik nakon sastanka, 'jer su se bojali da će netko doći.' A političkim liderima koji su, eto, u dvorani dobojskog hotela ostavili više kisika za njegove istomišljenike odmah je pronašao alternativu – djecu iz Doboja, s kojom se brže-bolje slikao držeći tri prsta u zraku.

Melodije Izraela i Palestine

U tjednu natjecanja za Pjesmu Eurovizije nije fer preskočiti političke implikacije ovog natjecanja koje nekako s proljeća uzavre krv u 37 nacija koje se natječu na njemu. Prošle godine u švedski se Malmö na tjedan dana preselio Pojas Gaze, a država Izrael, njihov javni servis KAN i njihova najveća kozmetička tvrtka Moroccanoil, inače glavni sponzor Eurovizije, organizatorima iz Europske radiodifuzne unije oduzeli su, a sebi uzeli pravo odlučivati tko i s kakvim porukama te zastavama smije defilirati natjecanjem.

Cijeli cirkus završio je žestokim zvižducima izraelskoj predstavnici, optužbama Mossadu za namještanje telefonskog glasanja, izbacivanjem nizozemskog predstavnika koji im je posebno stao na žulj i pošašću mentalnih oboljenja kod pjevača koji su nastupili. Ove godine domaćin je švicarski Basel, a cirkus je krenuo u sličnom tonu, iako su organizatori zabranili presice, izjave, zastave Palestine i duginih boja te sve druge potencijalno rizične situacije.

Već na defileu tirkiznim tepihom, koji je zapravo svečanost otvorenja, morala je intervenirati policija, i to nakon prosvjeda izraelske delegacije koja je snimila lika umotanog u palestinsku zastavu kako gestikulira rezanje grkljana njihovoj predstavnici Yuval Raphael. Na dan prvog polufinala u taj su se kaos ubacili i ruski hakeri - ukrali su snimku probe druge polufinalne večeri i pustili je na mreže, što je prvi put da je Eurovizija i službeno hakirana.

Političku priču ove godine zavrtjela je i Hrvatska, doduše, silom prilika – Marko Bošnjak kotirao je na samom dnu kladionica, pa je pokušao povećati vidljivost prozivanjem britanske vlade za kopernikanski obrat u podršci presudi tamošnjeg vrhovnog suda koji je zaključio da trans žene – nisu žene. I dok druge zemlje kao alat privlačenja pozornosti prije svega koriste seks, estonski predstavnik Tommy Cash sprda se s Talijanima u genijalnoj budalaštini 'Espresso Macchiato', što u Italiji nailazi na dvojak odjek: zastupnici tvrdo desne Lege pozivaju da se ne glasa za one koji se šale talijanskim stereotipima, ali nisu pitali za mišljenje bakice iz Ostunija – pogledajte samo kako divno čagaju.

Švicarci žele 'aparat za gašenje požara': Što ako ljudi navale na naše granice?

Usput, dok se bakću Eurovizijom, proračunati i oprezni Švicarci vode teške pregovore s Bruxellesom. Nakon što je u prosincu zemlja skupih satova i ljubičastih krava pristala na produbljenje ekonomske suradnje s EU-om, potegnulo se pitanje imigracije u procesu ratifikacije sporazuma. Švicarska vlada želi pravo da pod određenim uvjetima ograniči slobodno kretanje građana EU-a. Zaštitna klauzula aktivirala bi se ako neto imigracija, broj dnevnih migranata, nezaposlenost ili ovisnost o socijalnoj pomoći dosegnu dogovorene limite.

'Zaštitna klauzula je poput aparata za gašenje požara na zidu. Kada gori, drago vam je da vam je pri ruci kako biste mogli brzo ugasiti požar prije nego nanese štetu', vatrogasnim rječnikom se poslužio ministar za migraciju Beat Jans.

Dok Švicarska traži dodatne ovlasti za upravljanje migracijom, iz EU-a stižu podaci koji pokazuju da se broj nezakonitih prelazaka granica znatno smanjio. Prema Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), u prva četiri mjeseca 2025. zabilježeno je oko 47.000 nezakonitih prelazaka, što je gotovo 30 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. Najveći pad, od 58 posto, dogodio se na zapadnobalkanskoj ruti, gdje je evidentirano oko 3100 slučajeva.

Na središnjoj sredozemnoj ruti, kojom migranti iz sjeverne Afrike dolaze prema Italiji, broj nezakonitih ulazaka smanjen je za tri posto, na oko 15.700, dok je na istočnosredozemnoj ruti prema Grčkoj zabilježen pad od 30 posto, na oko 12.200 dolazaka.

Povjerenik Europske komisije za migracije Magnus Brunner pohvalio se time da rezultati potvrđuju učinkovitost zajedničkog pristupa Unije: 'Ovi podaci pokazuju da koordinirani pristup Europske unije funkcionira.'

Unatoč padu broja nezakonitih prelazaka, borba protiv krijumčarenja migranata ostaje prioritet, s obzirom na to da krijumčari naplaćuju desetke tisuća eura za organizaciju ilegalnih putovanja, gordo su poručili briselski oci. Većina novopristiglih migranata dolazi iz Bangladeša, Afganistana i Malija, a Frontex trenutno ima 3200 dužnosnika raspoređenih na vanjskim granicama Unije.