Trla baba lan da joj prođe dan

Dok nad Iranom i dalje lete američke rakete, a one iranske ciljaju baze u Bahreinu, Kuvajtu i Jordanu, geopolitička prognoza i dalje varira od 'totalnog uništenja' do novih najava o 'primirju za vikend'. Jedini tko se ovdje i dalje dobro 'zabavlja' je, čini se, nepredvidivi Donald Trump.

U kojoj je fazi rat na Bliskom istoku, ni nakon tri mjeseca nitko sa sigurnošću ne zna jer sa svakom novom Trumpovom objavom o 'miru pred vratima' – za koji Iranci uglavnom zadnji saznaju – uslijede nove prijetnje i najave o napadima. No nekakvi obrisi mira ipak se naziru na obzoru, pa svi polažu nade u to da će ovaj vikend zbilja donijeti prvi ozbiljniji diplomatski pomak.

Trump kaže da bi dogovor uključivao ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Premda je Teheran potvrdio da su dijelovi sporazuma usuglašeni, konačna odluka još nije donesena. Ključni američki zahtjev ostaje sprječavanje bilo kakvog razvoja iranskog nuklearnog oružja dok Iran traži ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznute imovine.

No čak i ako se situacija do vikenda promijeni, Trump će vjerojatno više biti fokusiran na proslavu 80. rođendana. U maniri izbora za Miss svijeta, ispalio je da za rođendan želi 'mir u cijelom svijetu', a planira ga proslaviti – spektaklom. I to kakvim! Naime na travnjaku Bijele kuće niknula je golema arena za mješovite borilačke vještine u kojoj će se u nedjelju održati spektakl pod nazivom UFC Freedom 250. Diplomati će tako peglati detalje mirovnog sporazuma, a slavljenik? Samo da je kruha i igara.

Može li burza ukrotiti AI ili će investitori zažmiriti na rizike

Tri AI diva koja su dosad poslovala iza zatvorenih vrata – SpaceX, OpenAI i Anthropic – pripremaju se na izlazak za burzu. Ukupna tržišna vrijednost ovih kompanija procjenjuje se na vrtoglavih četiri bilijuna dolara, a plasiranjem dionica na burzu zajedno bi mogli prikupiti oko 200 milijardi dolara svježeg kapitala. Led je u četvrtak probio SpaceX Elona Muska prikupivši rekordnih 75 milijardi dolara u inicijalnoj javnoj ponudi dionica. Ti su rekordi ostvarili Muskove mokre snove i osebujnom tech mogulu osigurali titulu prvog svjetskog bilijunaša.

Dokumenti SpaceX-a već golicaju maštu analitičara jer u njima vide naznake povijesnog spajanja s Teslom, no prava revolucija krije se u prisilnoj transparentnosti. Ulaskom na burzu, tehnološki lideri gube luksuz tajnovitosti i morat će redovito polagati račune regulatorima te javno deklarirati sve poslovne i sigurnosne rizike. Američki zakoni o vrijednosnim papirima ne praštaju muljanje.

Kritičari tumače i da je tržište još uvijek previše zaslijepljeno profitom, što dokazuje i presedan burze Nasdaq jer je ekspresno promijenila pravila da bi Muskov SpaceX ugurala u prestižni indeks Nasdaq 100 nakon samo 15 dana trgovanja, umjesto uobičajena tri mjeseca. Prisiljavanje tech vizionara da javnosti napokon otkriju karte o tehnologiji koju razvijaju mogla bi biti najbolja nuspojava ovog povijesnog vala investicija. No živi bili pa vidjeli mogu li strogi burzovni propisi doista ukrotiti hirove tech mogula ili će pohlepa investitora ponovno zažmiriti na sigurnosne rizike.

Monday Bloody Monday

'How long, how long must we sing this song', pitao se U2 u legendarnom hitu iz 1983. godine, prisjećajući se Krvave nedjelje 30. siječnja 1972., kad je britanska policija ubila 26 katolika na prosvjedu u Derryju. Uspomene na ovo nesretno povijesno razdoblje tog otoka, poznatije kao Troubles, ponovo su provirile kroz povijesnu crvotočinu u tjednu za nama, kad je Sjeverna Irska opet postala mjesto u kojemu se na nasilje odgovara – nasiljem.

Sve je počelo u ponedjeljak navečer, kad je 30-godišnji Hadi Alodid, porijeklom Sudanac, u sjevernom Belfastu ispred zgrade sačekao muškarca po imenu Stephen Ogilvie te mu nožem izbio oko. Događaj je, kako je to u ovo vrijeme već običaj, netko zabilježio i objavio snimku na društvenim mrežama, a uslijedio je revolt rulje – ispostavit će se – organizirane uz pomoć tvrde desnice i aktivista povezanih sa strankom Reform UK propalog breksitera Nigela Faragea.

Pozivajući se na činjenicu da je napadaču u Ujedinjenom Kraljevstvu odobren legalni boravak, maskirani prosvjednici uzeli su zakon u svoje ruke: palili autobuse, blokirali autoceste, šarali islamofobne grafite, maljem razbijali cigle i kamenje te njima gađali interventnu policiju, a ona im je uzvraćala vodenim topovima.

I tako dan za danom, uz poslovično zgražanje Keira Starmera i ostatka vladajuće vrhuške Velike Britanije i Sjeverne Irske zbog uličnog nasilja. Kao da je ovo prvi put: u Sjevernoj Irskoj, pa i po cijelom Otoku, duh Troublesa proteklih godina već se više puta pomaljao. Ipak, vlast i dobar dio medija strahuju da – baš zbog povijesnih poveznica – ovi neredi neće tako brzo završiti, a mogli bi imati i političke posljedice. Koliko dugo moramo pjevati istu pjesmu, doznat ćemo u narednim danima.

Dajte Papi malo sieste!

Kako je krenulo, papa Lav XIV. mogao bi se preseliti u Španjolsku. Cijeli je tjedan, naime, trajao njegov posjet ovoj zemlji, a u sklopu njega odradio je neobično masivan multitasking za jednog papu.

Pazite samo ovaj niz: dođete u Madrid, u avionu vas novinari pitaju navijate li za Barcelonu ili Real, a vi morate dati onaj političarski odgovor koji nitko ne voli čuti. Tamo vas na ulicama dočeka preko milijun ljudi, među njima i kraljica Letizia u specijalnom čipkastom outfitu, prigodno usklađenom za standarde susreta s vjerskim poglavarom. Tamo održite misu, a ljudi vas gađaju cvijećem duž cijele ulice Paseo de la Castellana, skroz do Cibelesa. Onda dođe Antonio Banderas koji vam cvili da je bio 'pod Božjom čarolijom', a već navečer vam je protokol namijenio susret s Bad Bunnyjem koji svira na Santiago Bernabeuu.

Onda morate u španjolski parlament održati govor o 'duhovnoj i kulturnoj krizi' u kojoj se svijet nalazi (iz koje nas, ispada, Bad Bunny može izvući), a papamobil već čeka jer su u Barceloni konačno završili onaj desetljećima obnavljani toranj Sagrade Familie od 172,5 metara. Mora se stići ekspresno jer je Gaudijev 100. rođendan, ali na aerodromu već čeka let na Kanare, a tamo čekaju migranti koji su preplovili Atlantik i premijer Pedro Sanchez. Gospodo iz protokola, može li jedna siesta za šefa? A i sangria bi mu dobro došla...

'Kurtijevi' i 'Vučićevi Srbi', pa i sam Vučić, opet na biralištima

Kosovo je pak proteklog tjedna treći put u godinu i pol biralo između, kako kažu Srbi, 'Kurtijevih Srba' i, kako kažu Albanci, 'Vučićevih Srba'. Ishod je isti kao i ranije: Kurtijev Pokret Samoopredjeljenje odnio je relativnu pobjedu, dovoljnu za krpanje vlade koja će za par mjeseci opet pasti, a Srpska lista osvojila je svih deset zastupničkih mjesta predviđenih za srpsku manjinu.

Ni ovoga puta izbori nisu prošli bez incidenata: kosovska policija upala je u napuštenu kuću u Zubinom Potoku i našla puške i srpske vojne uniforme, a Srbi su se požalili da je pohapšeno par njih koji su navodno agitirali na biralištima.

U međuvremenu se izbori, čini se, kuhaju i u Beogradu: Aleksandar Vučić po tko zna koji put naglas razmišlja o kandidaturi za premijera – predsjednik treći put ne može postati – inzistirajući na tome da neće 'skratiti mandat' kao njegov prethodnik Boris Tadić, koji je Srbiji tim potezom i priuštio sad već skoro 15 godina mučenja. Ovoga puta bi možda mogao i 'odigrati Tadića'.

EU nazdravlja armenskim konjakom, a Moskva?

Izbori u koje je pak prošlog tjedna gledao cijeli svijet održavali su se u Armeniji, najnovijoj državi zbog koje je Bruxelles paničario da će se njome proširiti ruska sfera interesa – kao da i ta zemlja nije bila u Sovjetskom Savezu. Srećom, rezultati ih mogu zadovoljiti: stranka Građanski ugovor armenskog premijera Nikola Pašinjana uvjerljivo je pobijedila s 49,8 posto glasova, debelo ispred saveza Jaka Armenija predvođenog rusko-armenskim milijarderom Samvelom Karapetjanom s 23,3 posto glasova.

Iako ovdje situacija nije uobičajeno crno-bijela onako kako bi Bruxelles volio – sam Pašinjan je blago vučićevski orijentiran uz maksimu 'i EU i Rusija' – Europejcima je ipak laknulo. Pašinjan je, naime, bubnjar u fušu koji je još prije koji mjesec s Macronom svirao Charlesa Aznavoura, no sad će isto tako morati objasniti proizvođačima legendarnog armenskog konjaka kad će im Rusija ukinuti izvozne sankcije. A da bi se to dogodilo, mora na noge Vladimiru Putinu, čiji je paž Dmitrij Medvedev nedavno rekao da bi Pašinjana mogla stići sudbina Trockog. Sjećate se možda – njega je Staljin dao ubiti šilom za led.

It's A Man's, Man's, Man's... Moon?

A dok se mi bavimo problemima na Zemlji, NASA nastavlja s ambicioznim svemirskim planovima nakon uspjeha misije Artemis II i novim 'malim korakom za čovjeka, ali velikim za čovječanstvo'. Američka svemirska agencija predstavila je ovaj tjedan četveročlanu posadu misije Artemis III, koja bi trebala označiti novi korak u planu povratka čovjeka na Mjesec, izgradnju prve lunarne baze i pripreme za buduće misije prema Marsu. Posadu čine zapovjednik Randy Bresnik, pilot Luca Parmitano iz Italije te specijalisti Andre Douglas i Frank Rubio, a zamjena će biti astronaut Bob Hines.

Premda se dugo očekivalo da će upravo Artemis III vratiti ljude na lunarnu površinu prvi put nakon ere programa Apollo, NASA je početkom godine promijenila planove, pa će se iduća misija usredotočiti na testiranje ključnih tehnologija u Zemljinoj orbiti.

Čelni čovjek NASA-e Jared Isaacman najavio je da bi se astronauti trebali zaputiti prema Zemljinu prirodnom satelitu već sljedeće godine, a samo slijetanje na Mjesec odgađaju za neku od budućih misija. No ni ambiciozni lunarni planovi ne mogu proći bez polemika, a najnoviju je izazvala činjenica da je za Artemis III izabrana isključivo muška posada.

Tim više što je u Artemisu II sudjelovala američka astronautkinja Christina Koch, prva žena koja je kružila oko Mjeseca. Isaacman je pokušao ugasiti požar diplomatskim objašnjenjem da je izabrana ekipa koja nudi 'najbolje šanse za uspjeh', usput hvaleći nevjerojatan bazen astronautkinja i zaposlenica u agenciji. Pa gdje su onda? This is a man's world, this is a man's world. But it wouldn't be nothing, nothing without a woman or a girl.