U krajnje neobičnom, ali i dalje očekivanom razvoju događaja Orban uživa neskrivenu podršku Rusije i SAD-a, a otprilike na toj razini je i Kina, dok bi njegov pad s druge strane bio oduševljeno dočekan u Europskoj uniji i Ukrajini. Razlog je jasan: Mađarska se pod Orbanom profilirala u 'ruski element' nestabilnosti u Europskoj uniji, ali i u koristan klin kojim Donald Trump nastoji razbiti svaku pomisao o europskom skladu i jedinstvu.

Orbanova Mađarska jedan je od simbolički najvažnijih poligona pokreta MAGA, smatranim (ili se barem smatrao) vrlo bliskim Trumpu te navodno zaslužnim za oblikovanje ideologije 'kršćanskog nacionalizma', ali i transakcijskog modela vođenja politike koji ne podrazumijeva previše moralnih ili povijesnih skrupula.

Kod kuće autoritarni stil vladanja koji graniči s diktaturom, pogonjen ozbiljnom razinom korupcije prije svega kroz ortački kapitalizam, a prema vani kukavička dihotomija: dok se u Bruxellesu nastoji prikazati kao progonjena zvijer –vuk, recimo – u odnosu prema Putinu ili Trumpu Viktor Orban i doslovno se, kako pokazuju transkripti, servilno i ulizivački predstavlja kao 'mali miš'.

Pa za njih još i špijunira najviše institucije EU-a.

Ankete ne idu u prilog Orbanu

Njegov opstanak na vlasti predstavlja se kao ruski i američki vanjskopolitički prioritet, pa ne čudi to da Budimpešti u pohode stiže potpredsjednik SAD-a J.D. Vance. Međutim sve moguće ankete i dalje pokazuju da Orban dramatično zaostaje za izazivačem, nekadašnjim suradnikom Peterom Magyarom, pa je predizborna kampanja poprimila nikad brutalniji oblik.

Nakon niza špijunskih i parašpijunskih skandala, proteklog vikenda dobili smo i navodnu sabotažu: na sjeveru Vojvodine tik uz strateški važan plinovod, koji zaobilaznim putem opskrbljuje Mađarsku ruskim plinom, otkrivena su 'dva ruksaka puna eksploziva i opreme za njegovo detoniranje'.

Orban i njegova kamarila dramatično su pohitali prema jugu zemlje i ondje požurili optužiti Ukrajinu dok su srpske obavještajne službe – slučajno ili ne – izbjegle tu igru i suzdržano izvijestile tek da je eksploziv 'američkog porijekla'.

Doduše, u dosta komičnom razvoju događaja objavljeno je da su srpski organi reda 'mjesecima upozoravali' predsjednika države Aleksandra Vučića da bi se diverzija ove vrste mogla dogoditi, a krajnje je neobična i njihova tvrdnja da su rekonstruirali cijeli incident – samo što, eto, i dalje ne uspijevaju locirati 'migranta vičnog rukovanju eksplozivom' koji navodno stoji iza svega toga.

'Fascinantno je to da su cijela Srbija i Mađarska navodno znale gdje je ostavljen famozni ruksak i gdje bi se navodno trebala dogoditi sabotaža, svi su sve nepogrešivo znali – samo, eto, ne znaju tko je postavio eksploziv. Fascinantno je i to da na trasi dugoj 430 kilometara srpska obavještajna služba lako i jednostavno locira gdje se sve trebalo izvesti, ali nije u stanju identificirati počinitelja', kaže za tportal geopolitički analitičar i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić te cijeli ovaj događaj opisuje kao očitu mađarsko-srpsku 'kombinaciju'.

No Tadić smatra vrlo neizglednim scenarij po kojemu bi Orban upravo zbog ovoga odgodio nedjeljne izbore jer, objašnjava, time bi demonstrirao vlastitu slabost.

Komentirajući posjet Vancea Budimpešti, on kaže da će Putinova Rusija i Trumpova Amerika očito učiniti sve da bi se spriječila pobjeda Magyara i njegove stranke Tisza.

'Svejedno, i dalje čudi činjenica da Amerikanci, uzevši u obzir postupke predsjednika Trumpa na međunarodnoj sceni, ne uspijevaju spoznati da svako poistovjećivanje ili izjednačavanje Viktora Orbana i Donalda Trumpa zapravo najviše šteti samom Orbanu', smatra Tadić.

On predviđa da će ishod mađarskih izbora bez sumnje potpuno poremetiti mrežu ruskog utjecaja u Europskoj uniji, a ne treba zaboraviti ni to da je, uz Moskvu, Orban bio vrlo rado viđen gost u Pekingu, a posljednjih godina i u Washingtonu.

'Pokušavao je voditi vanjsku politiku oslanjajući se na zemlje BRICS-a i SAD, a potpuno izbjegavajući pridržavati se čak i rubnih načela Europske unije kao mađarskog neposrednog susjedstva i prirodnog okruženja. Arogancija koju nastoje demonstrirati Orban i aktualno mađarsko vodstvo viđena je samo jednom u povijesti, na koncu 19. i početku 20. stoljeća, kada su Mađari izvodili čuda unutar Austro-Ugarske i pokušavali izigravati važnog faktora na razini Europe. Nakon dovršetka Prvog svjetskog rata to im se itekako obilo o glavu', zaključuje Tadić.