Od tada pa sve do jučer vladao je zavjet šutnje - dijelom zbog 'straha od ulice', no još više zbog nečiste savjesti: gotovo svi kandidati, ili barem njihove stranke, imali su svoju epizodu u sustavnom uništavanju Hajduka. Pa su vjerojatno procijenili da im je bolje šutjeti. Tek je anketa udruge Naš Hajduk, koja je uz pomoć Torcide napravila golem pritisak na Gradsko vijeće i otrgnula klub od političke kontrole, istjerala stvari na čistac.

'Podržavate li projekt Naš Hajduk?' bilo je kratko i jednostavno pitanje na koje su svi potencijalni splitski gradonačelnici odgovorili pozitivno - osim Željka Keruma, Vjeke Ivaniševića iz HDZ-a i Grubišićevog kandidata Damira Vidoševića. Za Keruma nitko nije imao nikakve iluzije jer je već u dva navrata pokušao rastjerati garnituru na Poljudu i već je neslužbeno najavio da bi nakon pobjede na izborima 'nogom razbio vrata'. Ivanišević se - kao i u slučaju kodeksa za park-šumu Marjan - odbio izjasniti pa je njegovo ignoriranje zahtjeva civilnih udruga već postalo zabrinjavajući znak. Vidošević, eto, valjda nije stigao...

Ostali bi barem ako se njih bude pitalo, na jesen 2015. odluku o novom sastavu nadzornog odbora Hajduka ponovno prepustili na odlučivanje samim članovima kluba, dakle onima koji i dalje plaćaju članarinu od 100 kuna godišnje. Jedino bi im Ivo Baldasar iz SDP-a oduzeo jednog ili dva predstavnika pa ih kao gradonačelnik imenovao sam, no kaže da bi stvar nastavila funkcionirati barem još neko vrijeme.

Upravo Baldasar je među navijačima Hajduka zapamćen po glasovanju protiv prošlogodišnjeg davanja gradskog jamstva za kredit splitskog kluba, i to u trenutku kada ga je doslovce jedan dan dijelio od pokretanja stečaja; tada je tvrdio da 'za Hajduk ima drugo rješenje', no do danas nije objasnio o čemu se radi i kako bi se u njegovoj režiji klub iskoprcao iz dugova. Navodno vodeći u anketama za novog splitskog gradonačelnika stoga se odlučio na mantru koja se sve češće može čuti među političarima bez vizije: Hajduk treba prodati, ali opet treba zadržati paket dionica preko kojega će se kontrolirati. Treba naći 'strateškog partnera' koji će uložiti golemi novac, ali neće baš potpuno odlučivati. I, da, o svemu ipak treba napraviti referendum među Splićanima.

Sličnu iluziju o investitorima koji bi pali s neba i bez obveza ulupali golemi novac u jedan nogometni klub - istina, sjajne povijesti, renomea, ugleda i potencijala, ali vrlo ograničenog tržišta i mogućnosti zarade - gaji i HDZ-ovac Vjekoslav Ivanišević. On se, istina, oglušio na vrlo konkretnu anketu Našeg Hajduka, no zato je u svom predizbornom programu također napisao da bi prodao sve iznad 25 posto dionica koje bi ostavio u gradskom vlasništvu. Pa je u razgovoru za tjednik Aktual izričito kazao da ni to ne bi napravio bez referenduma. Pa kazao da se Grad o Hajduku treba brinuti 'kao roditelj o djetetu'. Da bi potom izjavio kako klub ipak treba jednog vlasnika. I tako unedogled, Ivanišević prilično dobro zbunjuje javnost, iako ne treba sumnjati da bi u odsudnom trenutku znao što treba napraviti. Među njegovim bliskim suradnicima, naime, nalaze se i ljudi koji su u doba političkog zenita Ive Sanadera trošili kao da sutra neće doći i kao da dugove nitko neće trebati vraćati. A kao podrška na jednoj konferenciji za novinare pojavila su mu se čak i dva današnja zaposlenika Hajduka: jedan 'skaut' koji bi je po svim normama već davno trebao dobiti otkaz te jedan od trenera koji vlastitim sinom pokušava ucijeniti klub. Valjda računaju da će zadržati posao ako HDZ pobijedi na izborima.

Anđelka Visković potpuno je podržala sve ideje Našeg Hajduka; to ne bi ni trebalo čuditi, jer upravo ona, koliko god bila Kerumova desna ruka u protekle četiri godine, jednako zaslužna i za izgon njegovih pekara, mesara i keramičara iz uprave i nadzornog odbora kluba. Upravo na pitanju Hajduka, uostalom, Visković se i razišla s Kerumom: u jednom od svojih napadaja zatražio je od nje da preko noći smijeni izabranu garnituru i vrati njegove pajdaše. Pa je odbila poslušnost.

Visković je inače, jedna od rijetkih koja je uopće shvatila da Hajduk nema problem s vlasništvom, nego s upravljanjem. Da izbori nisu ove nedjelje, već za koji tjedan, vjerojatno bi dobro kapitalizirala objavu da je u samo devet mjeseci klub s Poljuda uspio smanjiti dugove sa 101 na 56 milijuna kuna. I da će, ako ne bude većih potresa, već ove ili iduće godine vratiti sve. Što je dokaz da se može. Ako se ne krade.

Sličan pristup ima i Marijana Puljak, nezavisna kandidatkinja koja je neposrednu demokraciju dobro istrenirala kao predsjednica svog kvarta Žnjan - Pazdrigrad: ona se u skladu sa sloganom 'Pametni ljudi' najprije dobro informirala o problemu pa potom zaključila da je ovaj projekt 'u skladu s načelom participativne demokracije i sudjelovanja građana u odlučivanju i upravljanju, odnosno u nadzoru upravljanja javnim dobrima'. Kratko i jasno: inicijativa će imati njezinu punu podršku 'sve dok bude časno i kompetentno radila na promicanju javnog dobra i Hajduka te mu vratila izvornu vrijednost'.

Lista kandidata za splitskog gradonačelnika je poduža, pa i odgovora ima pregršt: Sanja Bilač sve razumije, ali odbija se izjasniti jer ne želi koristiti Hajduk u predizbornoj kampanji. Uostalom, kaže, kao gradska vijećnica radila je na dobrobit kluba. Hrvoje Tomasović iz HDSSD-a pustio bi navijačima da biraju vodstvo kluba, ali tek nakon što se Splićani na referendumu izjasne 'jesu li za prodaju Hajduka' - kao da pitanje nije 'kako, kome, za koliko novca i uz koje uvjete'.

Mario Popović iz HSP-a jedan je od devet tisuća članova Našeg Hajduka pa očito dobro razumije situaciju: protukandidatima poručuje da se umjesto pametovanja jednostavno učlane i na taj način sudjeluju u odlučivanju. Tu negdje, u pozitivi, nalazi se Pero Vučica iz HRAST-a, makar je iz njegovog odgovora vidljivo da projekt uopće nije razumio. Podršku daje i nezavisni Tomislav Zaninović - i on je član, čak se kandidirao za nadzorni odbor i ostao prvi ispod crte. No nekako naglo je prestao naglašavati svoju vezanost za Hajduk nakon što je otkriveno da je pokušao kupiti glasove na tim izborima...

Budući splitski gradonačelnik će zbog promjene zakona dobiti praktički svu vlast i mogućnost imenovanja svojih ljudi u nadzorni odbor, pa će tim zanimljivije biti vidjeti koliko će se držati vlastitih obećanja. U Hajduk se vjerojatno neće dirati neko vrijeme, barem do prvog poremećaja ili do trenutka kada klub vrati dugove - a onda se očekuje najezda političara, čak i onih koji se kunu da 'politici nije mjesto u sportu'.

Jer, da su zbilja iskreni, vjerojatno bi već reagirali na slučaj 'Splita', odnosno bivše 'Jugoplastike': u taj klub su, za razliku od Hajduka, prošle godine nepovratno ulupali 12 milijuna gradskih kuna, potom je pretvoren u dioničko društvo, a krajem ovog mjeseca u nadzorni odbor će zasjesti čak pet Kerumovih ljudi, od kojih su većina i članovi Hrvatske građanske stranke.
Za splitsku košarku splitski političari će se vjerojatno ozbiljno zainteresirati tek nakon što uslijedi novi val pljačke i nakon što im se neki drugi navijači pojave pod prozorima Banovine...