Koktel visoke politike, seksa i novca jedan je od onih koji nepogrešivo garantiraju široki medijski odjek, instantnu slavu protagonistima te seriju moralnih zgražanja brojne publike.

A upravo je Dominique Strauss Kahn, bivši direktor Međunarodnog monetarnog fonda i nesuđeni predsjednički kandidat francuskih socijalista, mjesecima bio ogledni primjerak za žanr 'seksualnog skandala'.

No nakon što su optužbe njujorške sobarice za silovanje odbačene zbog nekredibilnosti kao jedine svjedokinje te nakon što je drugi sudski proces koji je, nakon razvikanog njujorškog suđenja, pokrenula francuska novinarka Tristane Banon zbog napastovanja iz 2002. godine, završio prije nego što je i započeo, moglo se, u izglednoj atmosferi stišavanja afere, realno očekivati više scenarija.

Tako se nakon upokojenih političkih ambicija nekadašnji visoki dužnosnik mogao eventualno povući u lukrativni privatni sektor u kojem je tada i dalje uživao visok ugled spretnog financijera.

No jednako tako, mnogi su predviđali njegov ostanak u politici, više kao prisutnost iz sjene i kao logistička potpora novom predsjedničkom kandidatu Socijalističke stranke, budući da je pred konačni izbor kandidata njegov glas imao još izvjesnu težinu u redovima francuske oporbe.

No sve su se te i slične projekcije, koje su baratale kakvim-takvim optimističnim ishodom za posrnulog moćnika, našle potpuno zasjenjene novom aferom, tzv. aferom Carlton, koja uz Strauss-Khana uključuje nekoliko uspješnih poduzetnika i visoko rangiranih policijskih dužnosnika, a temelji se na optužbama o međunarodnoj mreži elitne prostitucije.

Prošli tjedan Libération je objavio seriju SMS-ova koje je Strauss-Khan slao prijatelju poduzetniku Fabriceu Paszkowskom tijekom 2009. godine, dakle u doba kada je bio na čelu MMF-a, koji otkrivaju uhodanu mrežu ugovaranja susreta s 'raspoloženim damama', čiji profili variraju od niže rangiranih službenica do diskretnih profesionalki. Elaborirani provodi, orkestrirani u hotelskim suitevima i privatnim klubovima u Beču, Madridu, Washigtonu, Moskvi zaradili su ekipi sudsku istragu, a francuskim medijima otvorili novo polje zahvalnog materijala. Tjednik Nouvel Observateur pripremio je čak poseban dosje zvučna naslova 'Prostitucija i moć – opasne veze'.

No ono što se otkriva kao mnogo zanimljivije od samih 'lascivnih' SMS-ova, koji su kao i sami provodi vremešnih moćnika zapravo veoma banalni po sadržaju, jest odjek afere. Strauss-Khan već je za vrijeme njujorškog procesa nadrastao slučaj 'političara s neizbrisivom mrljom' te se pretvorio u društveni fenomen par excellence na kojem se razotkriva mnogo više od njegova seksualnog apetita.

Odvjetnici Strauss-Khana govore o 'medijskom linču' te najavljuju tužbu protiv Le Figaroa koji je objavio pseudopsihološku studiju o Anne Sinclair, supruzi Strauss-Kahna, imućnoj nasljednici i bivšoj novinarki. Među bizarnim reakcijama je i trashy roman Marc-Edouarda Nabea koji donosi polufiktivnu rekonstrukciju Strauss-Khanovih podviga, dok se u novinskom izvještavanju o aferi redovito miješaju, često do neprepoznatljivosti, provjerene činjenice i tendenciozna naklapanja. Budući da je istraga još u ranoj fazi te će vjerojatno netko od sudionika libertinskih večeri iznijeti nove pojedinosti, naivno je zasad očekivati ikakvo stišavanje nove afere.