TKO JE POBIJEDIO, A TKO POPUSTIO

Što se zapravo dogodilo na europskom summitu?

02.07.2012 u 07:38

Bionic
Reading

'Moglo je biti i gore', 'Ovo je noć u kojoj je Jug stjerao Sjever u kut', 'Neočekivani pomak prema ujedinjenoj Europi', samo su neke od reakcija na posljednji maratonski summit europskih vođa u Bruxellesu koje osciliraju između veoma opreznog optimizma i stidljivog uzmicanja

No za iole trezveniji pogled na posljednji sastanak trebalo bi se odmaknuti se od uskih nacionalnih perspektiva tipa 'Merkel konačno popustila' ili 'Pobjeda Montija'. Za početak, rezultati summita nisu ni približno toliko konkluzivni (u najboljoj maniri europske birokracije) za takve zaključke, a još manje odgovaraju bezbrojnim medijskim najavama o još jednom 'sudbonosnom' i 'prevratničkom' summitu na kojem se pregovara 'o smrti ili životu eura'.

Odluka prema kojoj ugrožene europske banke (konkretno, talijanske i španjolske u aktualnoj fazi pregovora) mogu direktno posuđivati novac iz europskog stabilizacijskog mehanizma bez novog državničkog zaduživanja više valja gledati kao nužnost i političko-ekonomski pragmatizam nego kao nekakav veliki obrat unutar europske paradigme.

Merkeličina maksima 'nije posudba bez protuusluge' donekle je i poštovana. Tako je francuski Libération podsjetio da je Mario Monti stigao u Bruxelles s novom, provedenom reformom tržišta rada, dok je Hollande pak stigao s planom o snižavanju javnih troškova u Francuskoj. Novog, bitnog preslagivanja moći stoga zapravo i nema, iako je iscrtan put prema nekom obliku tješnje povezane ekonomske, pa i političke unije. Dugo najavljivana priča o 'bankarskoj uniji' trebala bi u listopadu, kada je najavljen novi summit, ili do kraja godina dobiti jasnije konture kroz novi europski mehanizam kontrole bankarskog sustava, čime će se omogućiti direktno posuđivanje bankama. Političko jačanje i snažnija integracija Unije čita se kao logični nastavak odluke o europskoj kontroli banaka, no te su teme, pred hitnijim prioritetima, tek okrznute tijekom posljednjeg sastanka.

Serija neodgodivih, donekle i prisilnih mjera, da bi se izbjegla implozija eurozone u njenom sadašnjem obliku na pozadini zasad neodređenih, no generalno iscrtanih mjera o jačem povezivanju, u ovom trenutku očito predstavlja maksimum europskih susreta.

Uostalom, najbolju lekciju poletnim eurooptimistima očitao je tijekom vikenda uvijek oportuni britanski premijer David Cameron lansiravši najavu o mogućem referendumu o EU u Velikoj Britaniji, čisto kao podsjetnik na dominantnu kakofoniju.