Ivana Maletić. Tonino Picula. Ruža Tomašić. Marino Baldini. Oleg Valjalo. Sandra Perković Jakovina. Zdravka Bušić. Andrej Plenković. Nikola Vuljanić. Davor Ivo Stier. Biljana Borzan. Dubravka Šuica.

Ovih dvanaest ljudi iz četiriju različitih stranaka (HDZ, SDP, HSP AS, Laburisti) predstavljali su hrvatske građane u Europskom parlamentu proteklih godinu dana, a mnogi od njih natječu se i na otvorenim listama za novi saziv, na izborima koji će se diljem Europske unije održati od 22. do 25. svibnja. Kao što je već mnogo puta naglašeno, riječ je o najduljoj predizbornoj kampanji za Europski parlament, tijekom koje bi se u 47 dana trebale pretresti sve relevantne europske teme, ali i učinak hrvatskih predstavnika i predstavnica u EP-u.

Jednogodišnji rad hrvatskih parlamentaraca najbliže su pratili briselski dopisnici domaćih medija, koje smo stoga pitali da nam otkriju svoje dojmove o našoj prvoj postavi u Europskom parlamentu. Dopisnica HRT-a iz Bruxellesa Vera Tomašek zaključuje da su naši zastupnici napravili dobar posao: 'Kad se sve zbroji i oduzme, u tih sedam-osam mjeseci snašli su se jako dobro. Naravno, pomogla su iskustva stečena u diplomaciji, u promatračkom stažu u EU parlamentu, Parlamentarnoj skupštini Vijeća EU-a... i to su odlično iskoristili. Mislim da Europski parlament nikako nije mjesto za početnike. Kada na Plenarnoj govori Brok ili Verhofstadt, rijetko koji zastupnik skida slušalice. To se sluša.'

Ines Sabalić, dugogodišnja dopisnica Globusa i urednica tjednog biltena europskih vijesti Euroreport, izdvaja Stiera, Plenkovića, Maletić i Vuljanića kao najbolje zastupnike iz Hrvatske: 'Iz svih usmenih i pisanih reakcija Davora Stiera vidi se da je moderan europski kršćanski demokrat, u njemu nema ništa HDZ-ovski provincijalnog, samouvjeren je, ali nenametljiv. Ostavlja dojam osobe od integriteta, a to je ključno za utjecaj eurozastupnika. Andrej Plenković vrlo je dobro umrežen i obaviješten, izgrađuje se u heavy weight eurozastupnika. Visoko leti, ima potencijala za visoke europske funkcije te odlično govori strane jezike. Svaki nastup Ivane Maletić odlično je pripremljen i zanimljiv za javnost u Hrvatskoj; postala je osoba kojoj se najviše vjeruje kad se radi o europskim fondovima. Perfekcionist u poslu. Govori razumljivo i potkrijepljeno. Nikola Vuljanić odlično je pripremljen u svojim temama, ima hrabre, otvorene nastupe, dobro govori, dobro piše, odličan engleski, među najzanimljivijim eurozastupnicima na sceni lijevo od Socijalista i Demokrata.' Po Tomislavu Krasnecu, dopisniku Večernjeg lista, najviše su se iskazali Ivana Maletić i Tonino Picula, jer su 'upućeni u ono o čemu govore, što je sve rjeđa karakteristika današnjih političara, uglavnom sklonih sipanju općih fraza'.

Zanimljivo je, napominje Vera Tomašek, da je Nikola Vuljanić postao 'prava zvijezda u Albaniji, jer je izvjestitelj' Europskog parlamenta za ovu državu-kandidatkinju, a njega pozitivno izdvaja i Krasnec zbog 'spontanosti i sklonosti da na svijet gleda zdravorazumski. 'Primjerice, kad sam jednom pripremao članak o životu hrvatskih europarlamentaraca u Bruxellesu, on mi je davao najiskrenije i najizravnije odgovore.' Kada je pak riječ o Ruži Tomašić, dopisnici ističu da svaki njezin potez izaziva interes medija, ali i da je za neke kontroverzna zastupnica 'nastupala odmjereno i ozbiljno te nikad nije rekla ništa neprimjereno ili što bi izazivalo porugu na briselskoj sceni', kako kaže Ines Sabalić.

Među kolegama u Europskom parlamentu hrvatski su zastupnici primljeni dobro, no Tomislav Krasnec izdvaja i dvije problematične situacije: 'Oleg Valjalo (SDP) našao se pod udarom kritika predsjednika svoga kluba Hannesa Swobode zbog sumnjivog 'izbornog izleta' u Azerbajdžan, o čemu sam nedavno pisao, a Ruža Tomašić bila je, kao što znamo, pod udarom kritika šefa europskih pučana Josepha Daula, no othrvala se tome uz pomoć svojih prijatelja iz HDZ-a.' Potencijal za značajne funkcije u Europskom parlamentu po mišljenju dopisnika imaju Andrej Plenković i Tonino Picula. 'Vrlo je važno da se pokažu kao ljudi od integriteta', upozorava Sabalić.

Iako su novi u briselskim strukturama, naši su zastupnici donekle i zadobili pažnju europskih medija. Vera Tomašek napominje da je riječ o specifičnim situacijama: 'U posljednje vrijeme europske medije zanima stajalište Hrvatske o neovisnosti Škotske i Katalonije, a priča o europskom uhidbenom nalogu dugo je bila glavna tema. Naši su zastupnici bili glavni sugovornici.' Krasnec tvrdi drugačije: 'Moj je dojam da nisu uopće pokazali interes. Ali to je normalno. U EP-u je 766 zastupnika iz 28 država. Medije uglavnom zanimaju oni eurozastupnici koji dolaze odakle i njihovi čitatelji ili gledatelji (ako i to, jer europski zastupnici kao takvi nisu pri vrhu zanimljivih ljudi za medije i javnost) ili ih zanimaju oni zastupnici čije je djelovanje na rubu ekscesa. Kao što hrvatski mediji ne pišu pretjerano o europskim zastupnicima iz Poljske ili Portugala, tako i obratno. Kao što ne postoji jedan europski demos, tako ne postoji ni jedna jedinstvena europska medijska publika.'

Dopisnik Večernjaka kritičan je i prema paradnom radu pojedinih zastupnika: 'S obzirom na to da je ured europskog zastupnika bogatiji (i ljudstvom i novcem) od ureda saborskog zastupnika, europski su skloniji pisanju priopćenja o svakom svom potezu. Ali to je legitimno. Na novinarima je da to filtriraju. Veće naznake da se neki hrvatski europarlamentarci upuštaju u potpuno irelevantno političko djelovanje osobno vidim u organiziranju raznih domjenaka, izložbi i tribina u EP-u, što se većinom svodi na to da zastupnik sâm sebi dovede publiku iz Hrvatske, uglavnom stranačke članove, i onda imate situaciju poput one kad je na skupu o dr. Anti Starčeviću u Bruxellesu samo jedna osoba pratila predavanje na hrvatskom jeziku sa slušalicama za simultani prijevod na ušima. Ciljana publika takvih događaja u teoriji bi trebali biti Europljani, ali u praksi to uvijek ispadne da su publika Hrvati: stranački drugovi, kolege zastupnici i njihovi asistenti kojih, hvala Bogu, uvijek ima napretek… Takvi događaji previše su nalik eho-komori.' Ines Sabalić također kritizira zasipanje medija priopćenjima: 'Neki od njih frenetično su bombardirali informacijama o tome što rade, ali kod nekih od njih u tim informacijama nisam prepoznala politiku, konzistentnost.'

Veliku pozornost i odobravanje hrvatskih medija izazvala je suradnja Stiera, Picule i Vuljanića oko Bosne i Hercegovine, što je za Europski parlament business as usual. Krasnec kaže da je 'ta suradnja toliko normalna da je teško uopće reći da se na to 'gleda' u Bruxellesu, a kamoli odgovoriti na pitanje kako se gleda'. 'Čini mi se da je problematičnost te suradnje lansirana umjetno iz usta anonimnih izvora u strankama kojima pripadaju Stier i Picula. Ali takva suradnja je zaista normalna kad je riječ o pitanjima od zajedničkog nacionalnog interesa. Njemački zastupnici mogu se svađati i dijeliti po strankama i političkim grupacijama, ali kad se raspravlja o, primjerice, automobilskoj industriji u Europi, onda su svi posloženi kao jedan. Zašto? Jer Nijemci imaju zajednički, nacionalni interes o toj temi.' S time se slaže i Tomašek, koja napominje da Picula i Stier 'svojom zajedničkom akcijom poručuju da Hrvatska napokon ima politiku kontinuiteta, dakle strategiju vanjske politike, što se sada povezuje s hrvatskim prijedlogom o novom pristupu BiH za kandidaturu'. Ines Sabalić poentira: 'Bit je Europe suradnja – nemam što drugo reći o tome. Gleda se na to kao normalno europsko ponašanje, to je dolično ponašanje, to se očekuje.'