KOMENTAR VUKA PERIŠIĆA

Što ako se Belgija zaista raspadne?

  • Autor: Vuk Perišić
  • Zadnja izmjena 15.06.2010 15:07
  • Objavljeno 15.06.2010 u 14:40
belgija

belgija

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Što ako se raspadne Kraljevina Belgija? Ništa posebno. Jedna država više ili manje. U ovom slučaju nastale bi dvije nove države: Valonija s većinskim francuskim jezikom i Flandrija u kojoj je većinski jezik nizozemski. Spomenimo i njemačku jezičnu zajednicu u području oko grada Eupena

U redu, uspostavit će se Valonija i Flandrija, podignut će svoje nove zastave i otpjevati svoje nove himne, jer poznato je, države imaju sklonost prema šarenim plahtama i patetičnim pjesmama, a gomila će neko

vrijeme vikati na trgovima.

Nadajmo se da je netko dobro promislio o svemu tome i zaključio da je belgijski ustav odveć kompliciran, a belgijska država odveć skupa i teška za održavanje, pa je stoga praktičnije i racionalnije osnovati dvije manje države koje će znatno bolje nego sadašnja Belgija štititi i promicati ljudska prava i blagostanje svih svojih građana. (A koja bi uopće i mogla biti svrha bilo koje države?)

Drugim riječima, građani Belgije ne bi smjeli ni primijetiti da je došlo do državnopravne promjene, ili ako primijete, tada bi svi trebali primijetiti neusporedivi boljitak. Naime, ako razdruživanje Belgije ne bude tiho, neprimjetno, usputno, praktično i racionalno i ako ne donese, kako već rekosmo, znatni kvalitativni iskorak za sve građane Valonije i Flandrije, pa i njemačku manjinu u Eupenu, tada cijeli poduhvat i nema nekog posebnog smisla.

Želimo vjerovati da mudri Valonci i Flamanci znaju što rade, jer su već 1831. uspostavili parlamentarnu demokraciju, izgradili visokoindustrijaliziranu zemlju u kojoj 97 posto stanovništva živi u gradovima, a budući da je u oba svjetska rata njihov teritorij bio poprište strašnih bitaka, zasigurno preziru nasilje. Štoviše, Belgija je legalizirala eutanaziju i istospolni brak, stekla čast da bude sjedište Europske unije i Sjevernoatlantskog pakta, a već 1944. pokazala je svijest da je integralizam zalog opstanka naše civilizacije, kada je s Nizozemskom i Luksemburgom osnovala carinsku uniju poznatu kao Benelux, što je bio prvi praktični korak prema ostvarenju velikog ideala sjedinjene Europe.

Uza sve povjerenje spram mudrosti i praktičnosti građana Valonije i Flandrije dužni smo im postaviti nekoliko jednako praktičnih, razumnih, pa i samozatajnih pitanja.

Što ako između Valonije i Flandrije postoji spor oko njihove buduće državne granice? I što ako se, u tom slučaju, Valonija ili Flandrija domognu belgijske vojske pa pomoću tako odmetnute vojske požele riješiti taj mogući granični spor u svoju korist?

Što ako nove valonske vlasti počnu s antipatijom gledati na građane Valonije koji govore nizozemski i njemački?

Što ako nove flamanske vlasti počnu s antipatijom gledati na građane Flandrije koji govore francuski i njemački?

Što ako tada neki građani Valonije koji govore nizozemski i njemački, potaknuti flamanskim tajnim službama, blokiraju dio Valonije sanducima čuvenog belgijskog piva?

Što ako tada neki građani Flandrije koji govore francuski i njemački, potaknuti valonskim tajnim službama, blokiraju dio Flandrije sanducima čuvenog belgijskog piva?

Što ako između Valonije i Flandrije izbije – oprostite mi na izrazu – rat?

Što ako vladajuće klike Valonije iskoriste taj rat za korupciju i bogaćenje?

Što ako vladajuće klike Flandrije iskoriste taj rat za korupciju i bogaćenje?

Što ako vladajuće klike Flandrije i Valonije iskoriste taj rat radi podjele njemačkih kantona u Eupenu?

Što ako u tom ratu počine ratne zločine?

Što ako nakon tog rata pod pritiskom međunarodne zajednice ipak započnu kazneni postupak protiv ratnih zločinaca pa onda za financiranje njihove obrane organiziraju dobrotvorni koncert i prenose ga preko državne televizije?

Što ako iza svega stoje samo probavne smetnje koje kod rijetkih pojedinaca nastaju kad čuju francusku, odnosno nizozemsku riječ?

Dakako, ova su pitanja neumjesna. Zašto?

Nemoguće je da se netko upušta u takav poduhvat kao što je razdruživanje jedne države a da pri tom ne ima na umu boljitak svih građana. Nemoguće je da netko prilikom razdruživanja postavi pitanje razgraničenja novih država, ne poštuje zatečeno stanje i ne poima kako su ljudske sudbine važnije od teritorija.

Nemoguće je da netko na pripadnika druge jezične ili nacionalne zajednice gleda s antipatijom, jer su jezične i kulturne šarolikosti Božji Dar i bogatstvo koji nikad nije dovoljno, sa što više jezika, običaja, vjeroispovijesti, sa što više Različitosti.

Nemoguće je da Valonija i Flandrija s punim zadovoljstvom – sretne što su uopće u takvoj prilici – ne pruže sva moguća prava svim Flamancima, Valoncima i Nijemcima koji se zateknu na njihovom teritoriju. Samo bolesna mašta bi se u takvoj situaciji uopće mogla dosjetiti da bi nova država pripadniku manjine mogla uskratiti državljanstvo ili ga istjerati iz stana.

Nemoguće je da netko blokira osvijetljene belgijske, pardon: valonske i flamanske, autoceste sanducima piva, jer – kako smo rekli na početku – građani ne smiju ni primijetiti čitav poduhvat, osim ako im je baš toliko dosadno da nemaju pametnija posla nego da povodom proslave neovisnosti iziđu na trg, malo urlaju i popiju po kriglu (izvrsnog) belgijskog piva.

Nemoguće je da netko radi tako nevažnog, u biti organizacijskog pitanja kao što je razdruživanje države i pomisli na strahote kao što su rat, granice i zločini, a još manje je moguće da ga spopadne manijakalna pohlepa, iskoristi rat i korupcijom upropasti – primjerice – belgijsku industriju piva.

Moguće je da će se Kraljevina Belgija raspasti, Valonija i Flandrija bit će još demokratskije i bogatije no što su bile, svi će se građani Valonije i Flandrije osjećati još bolje, višejezičnost i multikulturalnost doživjet će u obje države još veću afirmaciju, međusobna granica bit će neprimjetna, a dvije vlade će odgovorno održavati ponajbolje prijateljske i savezničke odnose.

Netko se može upitati da tada razdruživanje nema smisla, jer takav razvoj događaja ne omogućava valonskim nacionalistima da obračunaju s prokletim Flamancima i prošire se na račun Flandrije, odnosno ne omogućava flamanskim nacionalistima da se obračunaju s prokletim Valoncima i prošire se na račun Eupena.

No to je nepristojno cjepidlačenje. Radije ćemo s poštovanjem pozdraviti spuštanje belgijske zastave i svim građanima budućih država poželjeti sreću, slobodu i blagostanje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi