Na ulasku u 'grad Save Šumanovića', jednog od najpoznatijih srpskih slikara 20. stoljeća, dočekat će vas kilometarska kolona automobila, među kojima, uz domicilne, dominiraju oni vinkovačkih, osječkih i vukovarskih registracijskih oznaka. Onako izlizani i natrpani u šipražju šidskog atara, sugeriraju ono čega smo svi bolno svjesni – ovamo srijemska sirotinja s obje strane granice dolazi pojesti nešto vrućeg pečenja, uštedjeti koju kunu ili dinar na radkapnama i turskim gaćama i čarapama, a potom (osobito posjetitelji iz Hrvatske) skočiti do obližnje Todorićeve IDEE i snabdjeti se živežnim namirnicama za 20 do 30 posto manje novca nego preko granice.

Nismo slučajno krenuli od pečenja. Trgovci na vašaru posebno su orijentirani upravo na ovaj potrošački segment, jer u ponudi su originalni kaskadni ražnjevi koji mogu udomiti desetak i više odojaka i janjaca, ručno rađeni kotlići za fiš paprikaš i brojna druga čudesa. Istodobno, za naklonost konzumenata pečenja bore se tri štanda, oko kojih svakih pola sata, kad upravo ispečeno mladunče životinje skinu s ražnja, nastane laktarenje i guranje za toliko željeni komad mesa, odvagan na kantaru i umotan, po starinski, u papir. Ako ste pak skloniji uzgoju životinja, naći ćete na vašaru žive piliće i krave.

I dok muškarci sjede ispod šatora, čekaju svoj komad pečenja hladeći se domaćim pivom koji pune belgijske i danske korporacije te srijemski spokojno čavrljaju u dimu cigareta bez filtera, žene obilaze 'balkansku Ikeu' – segment smješten po sredini vašara, gdje su nasred travnjaka naoko nemarno razbacani kauči, trosjedi i tepisi. Pokraj njih štandovi su s jeftinom turskom i kineskom odjećom, a oni koji prodaju domaći tekstil, poput jedne gospođe koja se diči pamukom iz Arilja, ukrašavaju štandove kartonima s natpisima '100% domaće'. To što uz domaće potkošulje stoji i kineski Ray-Ban nije pretjerano bitno.

Prošećete li se trećim koridorom, možete se uvjeriti u kvalitetnu ponudu second-hand automobilskih i traktorskih dijelova, bicikala nerijetko starijih od njihovih vlasnika te alata i dijelova za radne strojeve. Tu je negdje i glazbena sekcija – štand s 'patriotskim' CD-ima okićen je ikonama pravoslavnih svetaca, a sudeći po asortimanu, čini se da su, u duhu aktualne miroljubive vanjske politike Aleksandra Vučića, od nostalgičarsko-četničkih pjesama danas ipak popularnije žovijalno-ljubavne brojalice uz pratnju šargije. Ili se možda ipak sajamski ognjištari čuvaju za večernji koncert Baje malog Knindže?

No, cijeli ovaj dojam ipak pomalo izblijedi kad poslušate ekonomsku analizu redovitog posjetitelja vašara, mještanina vukovarskog sela Trpinja koji 30-godišnjim Golfom u krugu od 100 km traži najpovoljnije mjesto za potrošiti svoju mizernu mirovinu. Sipajući usporedbe cijena iz vukovarskog Kauflanda s onima 'preko', zaključuje da šidski vašar odavno nije više što je bio, i upućuje nas da, ako težimo jeftinijim presvlakama za auto, benzinu, cigaretama i kartonima mlijeka, trebamo otići u Bosnu. Tamo su, kaže, ipak najsiromašniji.