Stoga, nezavisnost Kosova nije se dogodila, smatraju suci ICJ-a, s polazišta srbijanske suverenosti, već s platforme međunarodnog prava i međunarodne administracije.

Shodno tome, neovisnost Kosova ne krši međunarodno pravo ni navedenu rezoluciju 1244VS UN-a ni ustavni okvir koji je vladao na Kosovu 17. veljače 2008, na dan kad je kosovski parlament proglasio neovisnost.

Predsjednik ICJ-a, japanski sudac Hisashi Owada, bio je zadužen za čitanje duge i zaista argumentirane presude (ovdje pročitajte cjelokupni tekst presude Međunarodnog suda pravde), koja iznenađuje bistrinom i jasnoćom. Od četiriju sudaca koju su glasali protiv (bilo je 10 glasova za i četiri protiv), jedan je Rus (Leonid Skotnikov), a drugi Slovak (Peter Tomka), iz dvije zemlje koje ne podržavaju nezavisnost.

Situacija Kosova je izvanredna, što naglašavaju u Bijeloj kući i State Departmentu pozivajući sve zemlje članice UN-a da priznaju Kosovo, i ne može se primijeniti na druge slučajeve ili teritorije. Važno je uzeti u obzir povijesni okvir i, povrh svega, povijest kršenja ljudskih prava koje se dogodilo 1998. i 1999. Ukratko, međunarodno pravo ne zabranjuje proglašavanje neovisnosti u takvim okolnostima.

Dana 17. veljače 2008. predsjednik kosovskog parlamenta Jakup Krasniqui pročitao je akt o proglašenju neovisnosti Kosova koje je toga dana postalo neovisna, suverena i demokratska zemlja.

S nešto više od 90 posto albanske populacije, sedam posto pripadnika srpske manjine i tri posto ostalih manjina, koncem 1999, nakon okončanja NATO-ovog bombardiranja Srbije, Kosovo je postalo međunarodni protektorat pod administracijom UN-a (UNMIK) iako je, de iure, još uvijek bilo dio srbijanskoga teritorija. Sigurnost teritorija i poštivanje prekida vatre bili su povjereni KFOR-u.

Godine 2001. UNMIK je delegirao dio ovlasti na albanske vlasti. Prema rezoluciji 1244 VS UN-a, ustanovljena je privremena vlast s ciljem da se postigne dogovor oko budućega statusa Kosova. Ključno je bilo da je rezolucija 1244 tražila da se garantira 'suštinska autonomna vlada'. Srbija je smatrala Kosovo autonomnom pokrajinom unutar vlastita teritorija, ovisno o srbijanskom tumačenju duha rezolucije 1244. Za Srbe iz Srbije, Kosovo je bilo i ostalo kolijevka njihova naroda. Za Albance na Kosovu sve se trebalo odvijati prema proglašenju neovisnosti. Ništa manje toga ne bi bilo adekvatno i prihvatljivo njihovoj teškoj povijesti.

Mirovni pregovori su započeti 7. listopada 2005, ali se nije puno napredovalo. Godine 2007. Finac s jakom međunarodnom i državničkom reputacijom, a kasnije i dobitnik Nobelove nagrade za mir (2008) Martti Ahtisaari, posebni izaslanik UN-a za Kosovo, daje na uvid svoj plan za konačan status Kosova, što su oštro odbile i Srbija i Rusija. Već tada Albanci s Kosova najavljuju jednostrano proglašenje neovisnosti.

Proces proglašenja neovisnosti od početka je, i to beskompromisno, podržavao SAD. Danas je Kosovo priznalo 69 zemalja članica UN-a (ima ih 192). Među zemljama koje su priznale neovisno Kosovo su i 22 članice EU-a, među kojima se ističu Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija. Tu je i Japan. Hrvatska je priznala Kosovo 19. ožujka 2008. zajedno s Mađarskom i Bugarskom.

Oštro protiv neovisnosti bili su Rusija, Kina, Indija, Brazil i članice EU-a poput Cipra, Slovačke, Grčke, Rumunjske i Španjolske koja je demonstrativno povukla svoje snage i diplomatsko osoblje s Kosova jer raste bojazan da će primjer Kosova ohrabriti separatističke tendencije nekih španjolskih pokrajina kao što su Katalonija ili Baskija. Ovaj novinar, dugogodišnji dopisnik više španjolskih medija, bio je prisiljen prekinuti suradnju zbog žestokog opiranja španjolske diplomacije i vlade kosovskoj neovisnosti.

Danas na Kosovu vladaju Albanci, ali u parlamentu i vladi ima pripadnika manjina. Situacija je i dalje napeta u sjevernom djelu, u podijeljenom gradu Mitrovici, naročito u srpskom dijelu sjeverno od rijeke Ibar i u nekim dijelovima Kosova nadomak granice sa Srbijom jer oni ne priznaju akt o neovisnosti niti dopuštaju kosovskim institucijama da uđu u taj dio Mitrovice, odnosno Kosova.

Republika Kosovo ima ustav koji je donesen 15. lipnja 2008. Riječ je o parlamentarnoj demokraciji. Shodno Ustavu, Kosovo ima obavještajne službe, putovnicu i diplomatsku mrežu, ali administracija u spornim dijelovima poput Mitrovice još ovisi i ovisit će o međunarodnim snagama i službenicima.

Povijest Kosova nam je manje-više poznata. Tko želi nešto podrobnije pročitati, na raspolaganju ima izvanrednu knjigu britanskog novinara i povjesničara Noela Malcoma 'Kosovo - kratka povijest' (Dani, Sarajevo, 2000).