ROAD TO NOWHERE

Splitska cesta koja ne vodi nikamo

10.10.2009 u 16:05

Bionic
Reading

Posljednjih mjeseci Split je više puta bio u centru pažnje zbog skandala oko izgradnji pristupnih cesta nekim objektima. Najpoznatiji skandal u tom smislu je bio onaj oko gradnje pristupnog puta novom splitskom rodilištu

Protječe listopad i više od godinu dana nakon završetka gradnje tog objekta traje neriješena situacija. Najavljeno je jedno privremeno i kompromisno rješenje koje bi trebalo omogućiti otvorenje do kraja studenoga. To je bio i motiv da se napravi mali reporterski obilazak tog dijela grada između Zente i Trstenika.

Oko dvije stotine metara od nesuđene pristupne ceste za rodilište je aktivno još jedno gradilište. Radi se o gradnji Zajčeve ulice koja bi se nadovezala na Bračku ulicu, prometnicu koja bi u pravcu zapad - istok spajala Bačvice sa Žnjanom i dalje do Stobreča. Nekoliko dionica tog pravca je već u funkciji.

Gradnja ovog dijela poviše uvale Trstenik i između dviju bolnica svečano je započeta u veljači ove godine. Maloj formalnoj svečanosti je prisustvovao tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret. Tada je najavljeno da bi ta dionica, unatoč nekim pravnim sporenjima, trebala biti završena do kraja godine. Kako je to bilo već predizborno vrijeme, obećanje i početak gradnje je shvaćeno kao dio predizbornih propagandnih aktivnosti, dakle dio uobičajene hrvatske prakse.

Nešto kasnije Kuret je odstupio, na kormilu grada je novi čovjek Željko Kerum, ali gradnja je, premda dosta sporo, ipak nastavljena. S obzirom da se ta komunikacija nalazi u blizini kompleksa splitske bolnice, dovršenje tog pravca je izgledalo kao solidno prijelazno rješenje za prometne poteškoće u tom dijelu grada, pogotovo za novo rodilište. No dolazak na lice mjesta i obilazak gradilišta je donio neugodno iznenađenje.

Zašto vlasti pristaju na ucjenu vlasnika?

U slučajevima kao što je splitsko rodilište ili spomenuti franjevački klerikat logično se zapitati zašto lokalne vlasti pristaju na ucjene vlasnika parcela koje su na trasama tih važnih prometnica. Oni za te parcele traže enormne iznose i ne pristaju na tržišne cijene. Dio odgovora na to bi bilo ponašanje gradskih vlasti prema vlasnicima tih parcela u situacijama kada su oni tražili građevinske dozvole za gradnje ili nadogradnje, pa su bili šikanirani ili bi im objekti bili srušeni. Jedan od njih je posebno kivan na klerikat koji je izgrađen pola metra od njegovog objekta, a gradske vlasti su, naravno, pogodovale franjevcima. Ali unatoč svemu tome procedura izvlaštenja morala bi biti učinkovitija i pravična.


Zemljani radovi su završeni, postavljaju se rubnici i cesta bi se mogla asfaltirati već za tjedan-dva. Iznenađenje je činjenica da cesta u jednom trenutku nakon dvjesto-tristo metara naprasno završava. Do spoja Zajčeve s Bračkom ulicom nedostaje oko sto i pedeset metara. Radnike na gradilištu smo pitali što je s nastavkom gradnje i kada će to biti. Oni su nas izvijestili da u ovoj fazi nema ništa od tog spoja i preporučili su nam gradske vlasti za dobivanje preciznijih informacija. Još su potvrdili da na tom dijelu nisu definirani vlasnički odnosi ni otkup zemljišta.

Gradnja ceste ni za kamo ide dalje, komunalni zahvati su obavljeni i uskoro će biti asfaltirana. Dio odgovora na razloge za gradnju tog polovičnog rješenja nam se ukazao nakon završetka obilaska. Istočno od te nove ceste je spoj na parkiralište i golemi objekt franjevačkog klerikata, izgrađenog po projektu Jerka Rošina.

Taj predimenzionirani sakralni objekt nejasno definirane funkcije veličinom nadmašuje obližnje novo rodilište, ali isto tako nema pristupni put koji bi zadovoljio zakonske norme. Kada je počela gradnja 2004. godine na lokaciji koja predviđa turističke sadržaje dobrostojeći franjevci su se lukavo dosjetili da dio objekta prezentiraju kao boravište za goste klerikata. To nije bilo teško jer objekt raspolaže s više od 15 tisuća kvadratnih metara.

Kada je u ožujku započela gradnja Zajčeve ulice, javnost je doznala da klerikat, koji još nema uporabnu dozvolu zbog nepostojanja pristupnog puta, dio prostora iznajmljuje Filozofskom fakultetu Split i Splitskom sveučilištu za pozamašnu mjesečnu sumu. Stoga možemo zaključiti da je cesta ni za kamo zapravo izgrađena da bi se pogodovalo franjevačkom klerikatu.

Rješenje imovinsko-pravnih pitanja nije na vidiku, pa će građani Splita morati još čekati na tu cestu, koja bi u znatnoj mjeri riješila prometni kolaps tog dijela grada. Riječ je o još jednom primjeru neučinkovitosti i nesvrhovitosti gradskih vlasti, koje su sve samo ne servis građana. Možemo sa sigurnošću tvrditi da će ta bizarna nadrealna cesta ni za kamo krasiti taj dio grada još nekoliko godina i biti konkretan argument za tvrdnju o Splitu kao gradu slučaju u svakom pogledu, ma što tko mislio o toj etiketi.