POLICAJCI BJEŽALI POVRAĆAJUĆI

Šibenčanka i njen sustanar živjeli u pola metra fekalija

Bionic
Reading

Stanari dviju šibenskih gradskih ulica u najužem centru konačno, nakon dugih sedam godina, mogu odahnuti. I, što je još važnije, prethodno duboko i slobodno udahnuti. Naime, stanari šibenskih ulica Fausta Vrančića i Grgura Ninskog obratili su se za pomoć Slobodnoj Dalmaciji jer ih je sedam godina nesnosnim smradom smeća i fekalija iz svog stana 'terorizirala' susjeda i njezin sustanar

Stanari su se obraćali na razne adrese, ali ništa nije pomagalo dok Slobodna Dalmacija u utorak nije objavila tekst i slike iz stana strave. Tek tada reagiralo je šibensko gradsko Komunalno redarstvo.

'Kolega je ušao u stan i zatražio od gospođe koja tu živi da mu dopusti ulazak. Nakon što je to odbila učiniti, pozvao je policiju i vatrogasce. I ja sam bio u stanu. Prizor koji sam zatekao je neopisiv, a smrad nesnosan. Uspio sam suspregnuti osjećaj povraćanja, ali neki vatrogasci i policajci koji su kasnije ušli to nisu mogli', kazao je jedan od komunalnih redara.

Njega i stotinjak ljudi koji su se okupili duž Ulice kralja Zvonimira i na trgu u neposrednoj blizini kuće, zatekli smo kako stoje na udaljenosti od dvadesetak metara. Kvartovski policajac mlazom vode iz vatrogasnog šmrka prao je vatrogasce i trg.

Na trg i Ulicu Fausta Vrančića slegao se oblak smrada, tako da su i zaposlenice obližnjih trgovina, kao i promatrači, zaštitili dišne puteve maramicama. Ulica je bila zagrađena policijskom trakom.

'Svi smo bili uvjereni da je čovjek u tom stanu, za kojeg se stanarka navodno brinula, mrtav. Vjerojatno bi i umro za koji dan jer je nesretnik nepokretan, a vatrogasci i policajci koji su ušli u stan doslovno su zagazili u naslage od pola metra fekalija. Nema onoga koji se nakon ovakvog smrada ne bi zakleo da je unutra leš u stanju raspadanja', kazala je žena koja stanuje u blizini, a od samog je početka zajedničke akcije redarstva, vatrogasaca i policije pratila razvoj događaja.

Okupljeni, a i reporteri s njima, sve su promatrali s pristojne udaljenosti jer su se na desetak metara kući mogli približiti samo oni 'teflonskog' želuca. Nakon odlaska vatrogasaca, vozilo Hitne pomoći najprije je odvezlo stanarku, a onda su se vatrogasci vratili s potpunijom opremom za ovu nesvakodnevnu intervenciju.

Ovaj put su obuli vodonepropusne čizme, a medicinskog tehničara iz drugog vozila Hitne pomoći, koje je u međuvremenu stiglo po nepokretnog čovjeka iz stana, pripremili su za ulazak u zonu užasa zaštitnom maskom i bocom kisika. Nakon gotovo sat vremena, iz stana su na nosilima uspjeli iznijeti stanara kojeg su, očito, u međuvremenu oprali i preodjenuli.

'U ovaj se stan doselio prije nekoliko godina i lunjao uokolo s tom ženom iz stana po cijelom gradu, prljav i smrdljiv, dok nije zalegao. Čujem da su mu cijeli dijelovi tijela izjedeni dekubitusom. Kako i ne bi kad je živio u izmetu i smradu! Ima on i djecu koja su ga molila da se vrati u obiteljsku kuću u jednom selu na drniškom području, ali on je odbio. Nisu djeca kriva', komentirali su okupljeni.

Dok su jedni krivnju za takvu sramotnu situaciju svaljivali na Centar za socijalnu skrb budući da je žena dugogodišnja korisnica Centra, drugi su prozivali obiteljskog liječnika vlasnice stana i njezina sustanara.

'Ovdje su bili i socijalni radnici, i ljudi iz Caritasa, i redari, i vatrogasci, i policija... A gdje je obiteljski liječnik? Ženi očito treba liječnička pomoć jer nitko normalan u takvim uvjetima ne bi živio, niti bi se doveo u to stanje. Morala je imati obiteljskog liječnika jer je od nekoga uzimala lijekove. Čuo sam da ima multiplu sklerozu. Zašto obiteljski liječnik nije reagirao kada mu se smrdljiva pojavila u ordinaciji?! Ovdje nije u pitanju samo uračunljivost. I koji je obiteljski liječnik ovog nesretnika? Gdje mu je liječnička etika? Zašto nisu došli u kućni posjet? Ili se u njih ne smije dirnuti...', samo su neki od komentara.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.